BEOGRAD - Voleo bih da se afera krađe beba razreši i da istina izbije na videlo. Ali skeptičan sam jer imam loše iskustvo s državnim institucijama, koje ništa nisu učinile. Sada određene političke partije manipulišu roditeljima kako bi poentirale - utisak je Milutina Manojlovića iz Sokobanje, jednog od najupornijih roditelja koji tragaju za bebama nekada nestalim iz porodilišta.
On ne sumnja da je pronašao nestalu ćerku Nikoletu, za koju mu je 1979. rečeno u beogradskom porodilištu da je umrla odmah po rođenju. Nije ga pokolebala ni DNK analiza koju je 2002. objavilo tužilaštvo.
Evropski sud za ljudska prava u Strazburu naložio je 26. marta državi Srbiji da obezbijedi naknadu svim roditeljima koji su prije više decenija izgubili navodno preminulu djecu poslije porođaja, ako se ustanovi da je bila riječ o trgovini djecom.
U slučaju "Zorica Jovanović protiv Srbije" Evropski sud za ljudska prava je ustanovio da, iako je procedura u bolnicima prilikom smrti novorođenčeta poboljšana, ništa nije urađeno da se ispravi nepravda roditeljma iz prošlosti.
Manojlović podsjeća da je DNK analiza po nalogu tužilaštva obavljena u privatnoj ustanovi, a ne u državnoj.
- Imam dve analize urađene u inostranstvu i jednu kod nas, koje u 98 odsto pokazuju podudarnost i dokazuju da sam ja otac devojke. Ali kada sam posle 23 godine našao svoje dete, rekao sam joj da je neću papirom dokazivati, nego srcem. „Papirnati otac“ te može imati u dokumentaciji, rekao sam joj, a ja ću ti srcem pokazati šta je pravo cveće, ono koje miriše - objašnjava Manojlović, navodeći veliku sličnost između Nikolete i brata blizanca.
On kaže da bi, ukoliko tužilaštvo dokaže da je priložena DNK analiza tačna, trebalo odmah da budu uhapšeni svi ljekari umiješani u krađu beba, čija je imena i javno naveo.
Milutin Manojlović kaže da je „obeštećenje“ od 10.000 evra koje se pominje u presudi Evropskog suda pozamašna suma za srpske prilike, na koju će se mnogi roditelji upecati, „posebno oni koji u sopstvenim istragama nisu pronašli svoju decu“.
- Zalagaću se za to da nijedna biološka porodica ne prihvati tih 10.000 evra. Tražićemo da država Srbija prizna organizovanu krađu dece - podvlači Manojlović.
S nađenom ćerkom Nikoletom (34), kojoj su u usvojiteljskoj porodici dali ime Violeta, sada živi u Beogradu i ima dvoje djece, održava kontakte, ali su otežani zbog „nečinjenja državnog sistema, koji ne funkcioniše“.
Milutinova supruga Radojka se porodila 5. maja 1979. i na svijet donijela blizance, koji su iz porodilišta prebačeni u Zavod za neonatologiju. Međutim, navodi on, u transportu se jedno dijete „izgubilo“.
- Iz porodilišta su otišla dva deteta, a u dokumentaciji stoji da je samo jedno primljeno u zavod. Nama su posle rekli da je devojčica umrla, a pokušali su da nam uzmu i sina, ubeđujući nas da je u teškom stanju, i da je bolje da mu daju injekciju „da se ne muči“. Nisam to prihvatio. Godinama kasnije sam otkrio u dokumentima da je devojčica živa i zdrava napustila zavod u danu kad i njen brat - navodi Manojlović.
On tvrdi da u potvrdama o smrti ukradenih beba najčešće nema pečata ili su ih ovjerili ljekari koji nisu mrtvozornici. Tu se mogu naći i šifre koje vode do krštenica i novih imena pod kojima su zavedena ta djeca, pa je tako Manojlović našao svoju ćerku.