BEOGRAD - Posjeta pape Benedikta XVI Hrvatskoj bila je nezamisliva bez obilaska groba Alojzija Stepinca, tvrde analitičari religije i ocjenjuju da najviši predstavnici dvije hrišćanske crkve ne rade ništa na pomirenju dva naroda, Srba i Hrvata.
Analitičar religije Živica Tucić ističe da po pitanju Stepinca zaista postoji “kult i antikult - za jedne je 'blaženi', za druge je ‘zlikovac’”, a da bi “dva hrišćanska naroda, Hrvati i Srbi, morali da se potrude da zajednički, temeljno, dobronamerno, samokritično razjasne svoje odnose poslednjih stotinak godina”.
Po njegovim riječima, predsjednici Srbije i Hrvatske, Boris Tadić i Ivo Josipović "itekako doprinose razumevanju dva naroda", ali crkve još nisu počele taj “nepohodan proces”.
Tucić je ukazao da skoro godinu i po poslije izbora patrijarha Irineja, još nije došlo do njegovog susreta sa zagrebačkim nadbiskupom Josipom Bozanićem ili predsjednikom hrvatske Katoličke biskupske konferencije.
“U Evropi ne razumeju ni preveliko hrvatsko insistiranje na Stepincu, niti srpsko totalno odbijanje. Misli se veoma često da se nadbiskup nije snašao u svom vremenu, kao mnogi drugi”, kaže Tucić.
On smatra da je došlo vrijeme za susret predstavnika dveju crkava i inteligencije kako bi se, u početku bez prisustva javnosti, razjasnili neki događaji iz prošlosti, pa i uloga nadbiskupa Stepinca. Ti susreti bi, prema Tuciću, mogli potrajati i više godina i zato bi bilo potrebno da počnu što prije, da se više ne prepuštaju narednim generacijama.
“Očito je, međutim, da ova generacija u Crkvi, pa i u inteligenciji nema volje za to ni ovde, ni u Zagrebu”, kazao je on i primjetio da, ipak, “ništa ne ide na silu”.
Tucić je podsjetio da je patrijarh Irinej "ne jednom do sada" izrazio želju da Niš, tokom obilježavanja 1700 godina od Milanskog edikta, bude hrišćansko okupljanje na vrhu, ali da, izgleda, u Crkvi nije naišao na dovoljno podrške.
Tucić smatra da je papin nastup u Hrvatskoj imao pastoralni karakter i da je nedostjala ekumenska i međureligijska dimenzija. On je ukazao i na papinu osudu ustašog režima.
“Nije, međutim, bilo osvrta, obraćanja, poruka prema drugima. Jer, Hrvatska je ‘granica’ katoličanstva prema Istoku, tu počinje pravoslavlje ‘do Vladivostoka’… Južno od Zagreba, već kod Cazina, počinje islamski svet, sve do Malezije, pa je moglo biti i neke poruke svetu islama”, naveo je on.
Sociolog religije Mirko Đorđević tvrdi da sva događanja imaju i političku konotaciju.
“Stepinac je uz Pavelića dao legitimitet ustaškoj državi, ali brojni njegovi izveštaji upućivani Rimu govore i o tome da je on bio oštar kritičar tog režima”, rekao je Đorđević.
Navodeći da je Stepinac bio “duhovni saučesnik Pavelićevog režima”, Đorđević je ukazao da se u ovdašnjoj javnosti, međutim, zanemaruje činjenica da je u Drugom svjetskom ratu bilo mnogo predstavnika pravoslavnih, protestanata i katolika koji su davali legitimitet kvazi-državama.
“Stepinac jeste to činio u saradnji sa tadašnjim režimom, ali ne postoji njegova naredba za ubijanje i klanje”, dodao je Đorđević.
On je podsjetio i da je Katolička crkva, nakon Drugog svjetskog rata, isključila iz crkve neke sveštenike koji su učestvovali u brutalnim zločinima u logoru Jasenovac.
Đorđević je, takođe, ukazao da je novina što je papa u Hrvatskoj “osudio ustaški režim i njegove nastranosti koje su se posebno odrazile u nasilju nad Srbima u vreme Drugog svetskog rata”.