Ex -Yu

Bandović: Politika smokvinog lista nije održiva

Bandović: Politika smokvinog lista nije održiva
Foto: N.N. | Bandović: Politika smokvinog lista nije održiva

U stvarnosti, Srbija nije principijelno neutralna zemlja, jer za tu neutralnost nema ni tradiciju ni istoriju niti je, što je najvažnije za neutralnost, tako doživljavaju njeni susedi, region, zemlje Evrope ili velike sile, kaže Igor Bandović, direktor Beogradskog centra za bezbednosnu politiku.

U kakvoj se trenutno situaciji nalazi Srbija kada su u pitanju spoljna politika i njena pozicija prema Rusiji, odnosno EU i NATO-u, samo je jedno od pitanja koja postavljamo Igoru Bandoviću, direktoru Beogradskog centra za bezbednosnu politiku.

Kao vrsni pravnik i stručnjak za pitanja bezbednosti, on analizira mimikriju Srbije kroz politiku neutralnosti, kao i narastajuće pritiske na Beograd da se opredeli između Istoka i Zapada. Pitamo ga i o poziciji BiH prema učlanjenju u NATO i uopšte preduslovima trajnog mira na prostoru zapadnog Balkana, koji se čini sve klimavijim. Njegov odgovor na pitanje o poziciji Srbije u ovom trenutku je sledeći:

"Rat u Ukrajini je spoljnopolitičku poziciju Vlade Srbije doveo u prelomnu tačku, da mora da se opredeljuje između Zapada, odnosno EU, s jedne strane, i Rusije, sa druge, što je Srbija uspešno izbegavala čitav niz godina.

To je za ovu vlast jako nezgodna pozicija. Srbija je, da podsetim, u postmiloševićevskom periodu, a naročito posle proglašenja nezavisnosti Kosova 2008, u Rusiji videla garanta da ono neće biti primljeno u UN i zato je svoju spoljnu politiku gradila na delimičnom usklađivanju spoljne politike prema EU, osim u slučajevima kada su ove pozicije bile u suprotnosti s pozicijama Rusije, kada je Srbija po pravilu glasala u međunarodnim forumima u korist Rusije ili Kine.

EU je u velikoj meri gledala kroz prste Srbiji zbog ovakvih stavova. Međutim, sve se promenilo 24. februara ove godine. Neverovatna i jednoobrazna podrška Ukrajini i osuda agresije na nju su dovele vlast Aleksandra Vučića u situaciju u kojoj ne može da balansira kao do sada, već mora da se jasno opredeli. I pored toga što je glasala u Ujedinjenim nacijama za osudu agresije i odbranu teritorijalnog integriteta i suvereniteta Ukrajine, Srbija je ostala jedina zemlja kandidat za članstvo u EU koja nije uvela sankcije Rusiji. Da li će se to promeniti, ostaje da se vidi, ali utisak je da Vučić i dalje vešto uspeva da izbegne ovu meru iako je suočen sa sve većim pritiscima nekih zemalja EU i Sjedinjenih Američkih Država.

Šta mislite o politici neutralnosti koju zagovara Srbija, kako u odnosu na NATO, tako i u odnosu na aktuelni sukob u Ukrajini, kao i onaj iz 2014? Da li je ovo dugoročno održiva strategija?

BANDOVIĆ: Srbija formalno gledano nije politički neutralna zemlja, već je opredeljena za članstvo u Evropskoj uniji. Prema Strategiji nacionalne bezbednosti, članstvo u EU je nacionalni interes ove zemlje. Srbija se 2008. opredelila za vojnu neutralnost zemlje deklaracijom Skupštine Srbije. Vojna neutralnost povlači sa sobom nepristupanje vojnim savezima kao što je NATO. Ovako stvari izgledaju na papiru. Međutim, u stvarnosti Srbija nije principijelno neutralna zemlja, jer za tu neutralnost nema ni tradiciju ni istoriju niti je, što je najvažnije za neutralnost, tako doživljavaju njeni susedi, region, zemlje Evrope ili velike sile.

Zbog toga je ova neutralnost više neka vrsta smokvinog cveta za srpsku spoljnu politiku, kojom opravdava poziciju političke neutralnosti u praksi, oslanjajući se i na Kinu i Rusiju, i na EU i SAD kada to odgovara njenim interesima, a često i da igra sukobljavajući ove zemlje jedne protiv drugih, opet kada to odgovara vladajućem režimu. Ovakva politika Srbije nije bila održiva ni u vreme manjih sukoba velikih sila, a danas naročito nije održiva imajući na umu rat u Ukrajini. Međutim, pitanje je veliko da li je to zaista bila strategija ili samo taktički potez koji nikada nije ozbiljno promišljen.

Šta menja to što se NATO-u pridružuju nove članice? Zašto je u ovom trenutku ta vrsta savezništva posebno značajna?

BANDOVIĆ: U susret agresivnom režimu Vladimira Putina, neutralne zemlje kao Finska i Švedska se opredeljuju za kolektivnu bezbednost pod okriljem NATO pakta svesne izloženosti i blizini Ruske Federacije. Vlade ovih zemalja, svesne odgovornosti koju imaju i većinske volje građana ovih zemalja posle izbijanja sukoba u Ukrajini, prosto ne žele da prepuste ništa slučaju i na ovaj način odvraćaju Rusiju, svog prvog suseda, od potencijalnih pretenzija na ove dve zemlje.

Ova vrsta svrstavanja dve tradicionalno neutralne zemlje nam govori da su se stvari u Evropi drastično promenile, da je rat zaoštrio pozicije zapadnih saveznika i Rusije sa druge strane i da u 2022. nema nijansi i sivih zona između Zapada i Rusije. Svi su opredeljeni i svrstani.

Pored Srbije, BiH je jedina zemlja regiona koja je bez izgleda za ulazak u Alijansu u skorije vreme. Kako ocenjujete ovu situaciju, a posebno razloge zbog kojih je Sarajevo u političkoj blokadi?

BANDOVIĆ:  Bosna i Hercegovina deli sudbinu spoljne politike Srbije, jer se jedan njen entitet, Republika Srpska, možda i više nego Srbija oslanja na Rusiju. Ovo je jedan primer nepostojanja zajedničke spoljne politike BiH, koja svakako utiče na tenzije, političku blokadu zemlje, a stvara i veliko nepoverenje u društvu. Sa druge strane, BiH je talac uticaja Rusije na Balkanu, odnosno onih snaga u regionu koje suprotstavljajući se Zapadu i priklanjajući se Rusiji stvaraju prostor za sebe, svoje interese, kriju korupciju i omogućavaju nekažnjivost.

Koliko je sa stanovišta bezbednosti značajno da region zapadnog Balkana napreduje ka EU, a posebno posle dve decenije nekakvog "taljiganja"?

BANDOVIĆ:  Danas je region Balkana u miru i nemamo ratove kao pre 25 godina. Međutim, postavlja se pitanje da li je mir koji imamo održiv i da li smo prešli u fazu razvoja i saradnje kada rat više nije moguć? Mislim da, nažalost, još nismo prešli tu zamišljenu liniju i primer Kosova i Srbije i česti incidenti koje tamo imamo nam pokazuju da još nismo uspeli da region učinimo potpuno sigurnim.

Dobrosusedski odnosi i saradnja gotovo da postoje samo zbog Zapada, a suštinska potreba da se region učini evropskim još nije na listi prioriteta naših političkih elita. U tom smislu, danas živimo na Balkanu u nekom polumiru, gde rat nije moguć, ali nije isključen. Gde mir postoji, ali nemamo njegove plodove (saradnju i prosperitet).

Ostanu li mimo NATO-a Srbija i BiH, šta će to značiti za građane? Jedni tvrde da to ne bi bio izolovan slučaj, dok drugi veruju da ćemo time produbiti jaz između nas i modernog sveta.

BANDOVIĆ:  Neke evropske zemlje zaista nisu članice NATO-a, kao npr. Austrija i Švajcarska, koje za razliku od Švedske i Finske zasad nisu izrazile želju za članstvom, međutim, sve ove zemlje su se pridružile sankcijama koje je EU uvela Rusiji. Pitanje članstva u NATO-u za nas zato nije pitanje da li smo mi za moderan svet ili ne, ali je pitanje osude Rusije i rata u Ukrajini civilizacijsko i vrednosno pitanje i ono određuje da li pripadamo demokratskom i evropskom svetu ili ne.


(Objavljivanje ovog teksta je dijelom finansirano grantom Ministarstva vanjskih poslova Sjedinjenih Američkih Država (Department of State). Mišljenja, nalazi i zaključci koji su ovdje navedeni pripadaju autorima i ne odražavaju nužno mišljenja, nalaze i zaključke Ministarstva vanjskih poslova Sjedinjenih Američkih Država)

 

 

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije