BEOGRAD - Godišnjica smrti predsjednika Vlade Srbije i lidera Demokratske stranke Zorana Đinđića, ubijenog u atentatu 2003. godine, biće danas obilježena nizom manifestacija, od kojih će neke biti nadstranačkog karaktera, a neke će organizovati demokrate i fond koji nosi njegovo ime.
Demokratska stranka će, na dan Đinđićeve smrti organizovati završnu predizbornu konvenciju na Trgu Republike, a potom, u spomen na Đinđića, i šetnju centrom Beograda, takozvanom "medijskom trasom".
Funkcioneri stranke će prijepodne, u 11 sati, posjetiti Đinđićev grob, u Aleji zaslužnih građana na beogradskom Novom groblju, a u 14 sati će, u organizaciji fonda "Zoran Đinđić" i DS, biti održano finale takmičenja "Besede u Zoranovu čast".
U Beogradu će prijepodne biti održana i tradicionalna "Šetnja za Zorana", u okviru koje će se građani u 11 sati uputiti ka Vladi Srbije, ispred koje je Đinđić ubijen, a zatim ka Novom groblju.
U pozivu koji je Liberalno-demokratska partija prošle sedmice uputila građanima ističe se da "Šetnja za Zorana" nije stranački skup.
"U šetnju pozivamo sve koji osjećaju da u njoj treba da učestvuju, bez obzira na to da li su članovi stranke. Šetnja za Zorana za LDP nikada nije bila partijski skup, nego zajednički izraz građanskog poštovanja i sjećanja na političke rezultate Đinđićeve politike i napor građanki i građana Srbije da ne dozvole da se ta uspomena izbriše i zaboravi", navodi se u saopštenju LDP.
Građani su pozvani da u šetnji učestvuju bez stranačkih obilježja, kako bi se očuvao nadstranački karakter događaja i spriječila njegova zloupotreba u predizbornoj kampanji, a LDP će tog dana obustaviti sve predizborne aktivnosti.
Proteklih godina su, na dan Đinđićeve smrti, počast pokojnom premijeru na parkingu u Nemanjinoj 11 odavali i najviši funkcioneri Vlade Srbije.
Danas je 11. godina od ubistva Đinđića, za koje je pravosnažno na višedecenijske zatvorske kazne osuđeno više pripadnika kriminalnog "zemunskog klana" i rasformirane Jedinice za specijalne operacije Resora državne bezbjednosti.
Do danas još niko nije optužen kao politički inspirator atentata.
Đinđić je, nakon što je krajem 2000. godine izabran za prvog demokratskog premijera Srbije, pokrenuo proces korjenitih ekonomskih i društvenih promjena.
Srbiju je u vrijeme svog mandata doveo u centar pažnje evropske, pa i svjetske javnosti, i činilo se da će ona, sa njim na čelu, nadoknaditi ono što je dotle propustila, ubrzanim procesom demokratizacije društva, a on lično presudno je doprineo i izgradnji dobrih odnosa sa zapadnim zemljama nakon perioda višegodišnje izolacije Srbije.
Đinđićeva vlada otpočela je saradnju sa Haškim tribunalom i tokom njenog mandata, u skladu sa međunarodnim obavezama, uhapšeno je nekoliko haških optuženika, među kojima je bio i bivši predsjednik Srbije i SRJ Slobodan Milošević.
Njegova vlada, u tada razorenoj zemlji, oborila je godišnju inflaciju sa 41 na 15 odsto, uvođenjem čvrste monetarne politike dinar je ponovo stekao vrijednost, a krajem 2001. godine zabilježen je privredni rast od 5,5 odsto.
Odmah poslije ubistva premijera vlada je proglasila vanredno stanje i pokrenula akciju "Sablja", u okviru koje su uhapšeni, a poslije troipogodišnjeg procesa, i osuđeni pripadnici "zemunskog klana" kao organizatori i izvršioci ubistva.
Đinđić, koji je rođen je 1. avgusta 1952, još tokom studija bio je zapažen kao jedan od vodećih mlađih disidenata tadašnje Jugoslavije.
Studije na Filozofskom fakultetu u Beogradu okončao je 1974. godine, doktorirao je 1979. na Univerzitetu u Konstancu, u Njemačkoj, tezom "Problemi utemeljenja kritičke teorije društva", a mentor mu je bio jedan od najistaknutijih filozofa druge polovine 20. vijeka Jirgen Habermas.
Sa još 12 intelektualaca 1989. godine učestvovao je u obnavljanju Demokratske stranke, čime je i započeo njegov aktivni politički rad protiv tadašnjeg režima.
Januara 1994. godine izabran je za predsjednika Demokratske Stranke, na čijem čelu je ostao do tragične smrti marta 2003. godine.
Predvodio je više opozicionih saveza u borbi protiv režima Slobodana Miloševića, a kao predstavnik koalicije "Zajedno" 21. januara 1997. godine izabran je za gradonačelnika Beograda.
Đinđić je bio jedna od ključnih ličnosti demokratskih promjena 2000. godine, kao šef centralnog izbornog štaba i koordinator promotivne kampanje Demokratske opozicije Srbije (DOS) za savezne izbore 24. septembra 2000, koji su označili kraj Miloševićeve vladavine.
Američki nedeljnik "Tajm" je u septembru 1999. godine uvrstio Đinđića među 14 vodećih evropskih političara trećeg milenijuma.
Dobitnik je ugledne njemačke nagrade "Bambi" za 2000. godinu u oblasti politike, a 2002. u Pragu je primio nagradu Fondacije "Polak" za doprinos razvoju demokratije u Srbiji.
Autor je niza naučnih radova iz oblasti filozofije i političke teorije, i prevodilac više filozofskih djela. Aktivno se bavio i političkom publicistikom.
Za sobom je ostavio suprugu Ružicu, koja danas vodi Fondaciju "Dr Zoran Đinđić", sina Luku i kćerku Jovanu.