BEOGRAD - Ministarstvo za dijasporu u Vladi Srbije izradiće do kraja godine poseban internet portal za učenje srpskog jezika, jednu u nizu mjera države Srbije za očuvanje srpskog jezika i ćiriličnog pisma, namijenjenih Srbima u svijetu.
Ministar za dijasporu Srđan Srećković izjavio je da je položaj srpskog naroda u zemljama u okruženju, u kontekstu obrazovanja i poštovanja svih nacionalnih prava, vezan za opredjeljenje čitavog regiona da bude sastavni dio Evropske unije. "Dobra je okolnost što su sve zemlje regiona već postale članice EU ili su na putu da to budu, a standardi unije u pogledu obrazovanja jesu veoma visoki", rekao je on. Objasnio je da je učenje srpskog jezika putem portala zamišljeno kroz interaktivnu komunikaciju s ličnostima koje se vezuju za nacionalni identitet Srba i državu Srbiju.
Srećković je istakao kako je optimista kada je u pitanju obrazovanje Srba u regionu, ali je primijetio da za sada na primjer u Sloveniji ne postoji nijedna škola na srpskom jeziku niti posebni oblici dopunske nastave, iako su Srbi poslije Slovenaca najbrojnija etnička zajednica u toj državi.
Kako je objavljeno u knjizi Ministarstva za dijasporu "Položaj i perspektive srpskog naroda u zemljama okruženja", Srbi u Sloveniji nemaju status nacionalne manjine, za razliku od Mađara i Italijana, kojih ima znatno manje. Od univerzitetskih centara u Sloveniji, katedra za srpski, odnosno hrvatsko-srpski jezik postoji na ljubljanskom Filozofskom fakultetu, dok je katedra na Mariborskom univerzitetu ugašena.
U susjednoj Crnoj Gori, srpski jezik je ukinut kao nastavni predmet, a uveden je predmet maternji jezik, koji nema ništa zajedničko s predmetom srpski jezik u Srbiji, navedeno je u knjizi koju su priredili državni sekretar i savjetnik u Ministarstvu za dijasporu Miodrag Jakšić i Simon Đuretić.
Prema publikaciji, koja je 2009. predstavljena u Beogradu, vlasti u Crnoj Gori forsiraju izradu gramatike, pravopisa i rječnika tzv. crnogorskog jezika, a u čitankama se rijetko mogu naći istaknuti srpski književnici, makar oni bili i Srbi sa prostora te države. Dalje se ocjenjuje da je Ustavom Crne Gore "crnogorski jezik nametnut kao službeni, što", kako je ocijenjeno u knjizi, "nije ništa drugo nego atak na identitet srpskog naroda i njegovu kulturu i duhovnost".
Po popisu iz 2003, u Crnoj Gori se 32 odsto stanovništva izjasnilo kao Srbi, a kao Crnogorci njih 43 odsto, "što znači da u toj državi nema većinskog naroda". O jeziku kojim govore, gotovo 400.000 stanovnika se izjasnilo kao o srpskom, dok je 696.208 stanovnika kao svoj jezik imenovalo crnogorski, podsjetili su autori publikacije.
U Crnoj Gori, navodi se dalje u publikaciji, "na djelu je falsifikovanje istorijskih činjenica, pa se tako u udžbenicima istorije Nemanja i sveti Sava proglašavaju okupatorima Crne Gore, a isti tretman ima i Podgorička skupština iz 1918. koja je proglasila ujedinjenje Crne Gore sa Srbijom". Takođe, ni u Albaniji, gdje živi oko 30.000 pripadnika srpsko-crnogorske zajednice, kako sami sebe nazivaju, ne postoji nijedna škola sa nastavom na srpskom jeziku, niti nastava u okviru crkveno-školskih opština ili dopunska nastava.
U Istočnoj Slavoniji i Baranji u Hrvatskoj, nastava na srpskom jeziku organizovana je u osnovnim (oko 2.300 učenika) i srednjim školama (915 učenika). Na drugim područjima Hrvatske gdje žive Srbi, nastava se realizuje po tri modela - nastava na srpskom jeziku i pismu, dvojezična nastava ili dodatna nastava.
U publikaciji se dalje navodi kako je u Mađarskoj tokom decenija "jakim asimilacionim procesima" broj Srba stalno smanjivan. Prema popisu iz 2001. u toj državi, koja je 1993. Srbima priznala status nacionalne manjine, živi oko 3.800 Srba.
U Mađarskoj postoji nastava na srpskom jeziku u okviru redovnog školskog sistema, ali je procedura objavljivanja udžbenika za manjine znatno otežana.
U Makedoniji, nastava na srpskom jeziku odvija se u nekoliko osnovnih škola, ali osim bukvara i čitanke, drugih udžbenika na srpskom nema.
Škola "Vuk Karadžić" u Kumanovu ima samo dva đaka, a poseban problem je nepostojanje nastave na srpskom jeziku u Skoplju, gdje je najveća koncentracija srpskog življa.
Kako je naglasio Srećković, Ministarstvo će veliku pažnju posvetiti obuci srpskih udruženja, klubova i organizacija u rasijanju o načinima na koji mogu da podnose zahtjeve za projekte iz zemalja u kojima žive, ali i iz fondova EU, koji predviđaju značajna finansijska sredstva za stimulisanje obrazovanja i očuvanja nacionalnog identiteta nacionalnih zajednica.
U FBiH ne postoje posebne škole na srpskom jeziku
U Bosni i Hercegovini, Ustavom od 1995. Srbi u oba entiteta imaju status konstitutivnog naroda, ali se znatno razlikuju položaj i obrazovanje Srba u muslimansko-hrvatskoj Federaciji BiH i u Republici Srpskoj.
"U FBiH, gdje živi oko 50.000 Srba, ne postoje posebne škole na srpskom jeziku i mada Ustav BiH garantuje ravnopravnu upotrebu tri jezika i pisma, u praksi je to uglavnom neprimjenjivo", navedeno je u publikaciji.