BEOGRAD - Spektakularna pljačka vijeka, koja se prošle sedmice dogodila u Stokholmu, kada je iz firme za obezbjeđenje ukradeno više desetina miliona evra, vratila je u centar medijske pažnje pripadnike nekadašnjih "crvenih beretki", koje su švedski mediji označili kao izvršioce pljačke.
Ta informacija nije zvanično potvrđena, ali je otvorila pitanje gdje su i šta sada rade pripadnici nekadašnje Jedinice za specijalne operacije (JSO) tadašnje Državne bezbjednosti, formirane u vrijeme režima Slobodana Miloševića sa obavezom da, kako im i samo ime kaže, izvršavaju specijalne zadatke. "Jedinica" za koju ne postoje precizni podaci koliko je imala pripadnika, s obzirom na to da je imala redovni i rezervni sastav, rasformirana je neposredno nakon ubistva premijera Srbije Zorana Đinđića, krajem marta 2003. godine. Upućeni tvrde da Jedinica ni u jednom trenutku nije prelazila broj od 300 pripadnika, a da je broj rezervnog sastava bio poznat vjerovatno samo tadašnjem zamjeniku šefa državne bezbjednosti i njihovom prvom glavnokomandujućem Franku Simatoviću Frenkiju ili Miodragu Ulemeku Legiji. Njeni prvi pripadnici su sada ljudi u srednjim godinama, dok bi se za one koji su regrutovani 2000. godine i kasnije, sve do rasformiranja, moglo reći da su tridesetogodišnjaci, dakle, u punoj snazi.
Ono što se zna je da je jedan broj pripadnika "crvenih beretki", među kojima i sam vrh komandnog sastva, sada u zatvoru - Legija, Zvezdan Jovanović, Dušan Maričić Gumar, koji je bio i posljednji komandant Jedinice.
Kada se izuzmu oni koji su uspjeli da prođu test za Protivterorističku jedinicu MUP-a Srbije i Žandarmeriju, kao i oni koji su se zadovoljili da budu u nižerangiranim policijskim formacijama, najveći broj njih radi u agencijama za obezbjeđivanje lica i imovine, jer slove za profesionalce. Oni koji nisu uspjeli da ostanu u državnoj službi i nisu angažovani u agencijama za obezbjeđivanje lica i imovine su, prema tvrdnjama analitičara, na drugoj strani zakona, u takozvanoj sivoj zoni, kriminalu.
Odgovorni urednik nedjeljnika "Vreme" Filip Švarm, autor mini-serije filmova o pripadnicima JSO, kaže da nekadašnjih pripadnika "crvenih beretki" ima praktično na prostoru cijele Srbije i Crne Gore. Prema njegovim riječima, jedan od viših oficira nekadašnje JSO Rajo Božović je sada vlasnik crnogorskog Fudbalskog kluba Zeta. Švarm, međutim, nije želio da govori o imenima onih koje nekadašnji pripadnici "crvenih beretki" obezbjeđuju.
"Ti ljudi spadaju u kategoriju koja, kako se to ovdje voli da kaže, pripada kontroverznim bisnizmenima, pa ih, s obzirom na to da postoji Zakon o informisanju, ne bi bilo dobro pominjati", rekao je Švarm.
On kaže i da je jedan broj pripadnika JSO, preko raznih agencija koje su regrutovale istrenirane ljude sa borbenim iskuštvom, uhljebljenje našao u Iraku ili nekoj drugoj bliskoistočnoj zemlji, kao ratnici ili kao plaćenici.
Podsjetivši na rigorozne uslove prijema u Jedinicu, Švarm kaže da momci regrutovani od 1999. do 2002. godine nisu pripadali nekom kriminalnom miljeu, ali su im, dodao je, idoli svakako bili ljudi poput Legije ili Arkana.
"Riječ je o momcima koji su se striktino pridržavali zdravog načina života, provodili su dane na sportskim terenima ili teretanama, 'pržili' su se na specijalce, komandose i jedinicu kao takvu", kaže Švarm.
On kaže da su oni koji su tu i ostali zaista bili u izuzetnoj fizičkoj kondiciji i "prilično dobro obučeni". Oni su, napomenuo je Švarm, živjeli u nekoj vrsti "zatvorske discipline" svakodnevno prolazeći kroz razne vrste "drilova". Vojni analitičar Ljubodrag Stojadinović ne misli, međutim, da su nekadašnji pripadnici "crvenih beretki" bili nekakvi "specijalci", a da je tako, kaže on, govori i da je test za prijem u Protivterorističku jedinicu MUP-a ili Žandarmeriju prošlo svega njih nekoliko. Stojadinović navodi da su neki bivši pripadnici "crvenih beretki" pokušali i da operu svoje biografije kako bi našli neke relativno mirne posove. On smatra da se tek mali broj njih mogao uklopiti u normalan život jer su, kako kaže, oni bili naviknuti na dosta novca i velike privilegije.
Advokat Božo Prelević, međutim, smatra da se država prilično lako odrekla jednog broja ljudi od kojih su neki, protiv kojih nisu bili pokrenuti razni postupci, mogli da rade kao instruktori ili da budu u nekim misijama.