BEOGRAD- Stipendisti Fonda "Dr Zoran Đinđić" u utorak su u Beogradu obilježili 10 godina od izbora Zorana Đinđića za premijera Srbije.
Oni su građanima na platou ispred Filozofskog fakulteta dijelili štampanu verziju Đinđićevog ekspozea.
Građani na panou mogu da napišu šta bi poručili Zoranu Đinđiću, koji je ubijen 12. marta 2003. godine, da je danas premijer.
Predstavnika Fonda Nikola Jeličić rekao je novinarima da stipendisti obilježavaju "jedan pozitivan datum vezan za premijera Zorana Đinđića, datum kada je polagao zakletvu i izložio ekspoze". On je rekao da je cilj da se podsjeti na atmosferu kada je Đinđić postajao premijer, kao i na to šta se od tada do danas promijenilo.
Osim akcije u Beogradu, stipendisti Fonda organizovaće u Novom Sadu izložbu fotografija Zorana Đinđića.
Vlada kojom je rukovodio Zoran Đinđić bila je prva demokratska Vlada Srbije poslije petooktobarskih promjena.
Đinđićeva vlada imala je sedam potpredsjednika, 17 ministarstava i 16 ministara. Potpredsjednici su bili Žarko Korać, Nebojša Čović, Dušan Mihajlović, Jožef Kasa, Momčilo Perišić, Aleksandar Pravdić i Vuk Obradović.
Ministar finansija i ekonomije bio je Božidar Đelić, energetike i rudarstva Goran Novaković, vjera Vojislav Milanović, a policije Dušan Mihajlović.
Goran Pitić je bio ministar za ekonomske odnose s inostranstvom, Aleksandar Vlahović ministar za restrukturiranje privrede i privatizaciju, a Marija Rašeta-Vukosavljević za saobraćaj i telekomunikacije.
Resorom prosvjete i sporta rukovodio je Gašo Knežević, socijalne politike Gordana Matković, nauke i tehnologije Dragan Domazet, a građevinom Dragoslav Šumarac.
Na čelu Ministarstva zdravlja bio je Obren Joksimović, Ministarstva kulture Branislav Lečić, dok su Vladan Batić, Dragan Milovanović, Dragan Veselinov i Slobodan Milosavljević vodili ministarstva pravde, rada i zapošljavanja, poljoprivrede i trgovine i turizma.
U ekspozeu predstavljenom poslanicima, Đinđić je tada rekao da je Srbija poslije 5. oktobra "ponovo uzela sudbinu u svoje ruke" i da je njegova vlada "dobila mandat za promene od naroda na ulicama Srbije".
"Onog dana kada zaboravimo to i pomislimo da smo dobili mandat da vladamo i upravljamo, toga dana smo izgubili", poručio je tada Đinđić poslanicima republičkog parlamenta.
Prvu sjednicu Đinđić je održao odmah pošto su ministri u parlamentu položili zakletve.
"Izabraćemo generalnog sekretara vlade i neka radna tela, ali tema kojom ćemo se baviti večeras jeste ono što smo i obećali građanima - a to je državna i javna bezbednost, odnosno uspostavljanje tih službi i davanje naloga da rasvetle krivična dela kao što su politička ubistva", rekao je Đinđić uoči sjednice.
Za prvog demokratskog premijera Srbije dan formiranja vlade bio je početak sprovođenja nacionalnog konsenzusa za korjenite promjene i povratak kredibiliteta zemlje, za šta je bila neophodna opšta politička stabilnost u regionu - regulisanje odnosa Srbije i Crne Gore, suzbijanje terorizma na jugu Srbije i pronalaženje rješenja za Kosovo.
Đinđić je tada ukazao na neophodnost dobrog zakonodavstva, kvalitetne saobraćajne infrastrukture, kvalifikovane i pouzdane radne snage...
Prvi demokratski premijer tada je postavio cilj vlade - za najkasnije 10 godina Srbija će postati član EU, a njegova vlada, poslije četvorogodišnjeg mandata ostaviće zemlju, koja je tada bila na dnu evropske ljestvice, u napredovanju i prosperitetu.
Realizacija ciljeva, koje je Đinđić tada zadao svojim kolegama u Vladi Srbije, zaustavljena je njegovim ubistvom 12. marta 2003. godine.
Srbijom je 2000. godine, do izbora Đinđićeve vlade, rukovodila prelazna vlada, koju je Skupština izabrala 24. oktobra. Potpredsjednici su bili Spasoje Krunić iz Srpskog pokreta obnove i Nebojša Čović iz Demokratske opozicije Srbije.
Funkcije ministra u ministarstvima unutrašnjih poslova, finansija, pravosuđa i informisanja obavljao je kolegijum sastavljen paritetno od sva tri potpisnika Sporazuma o vanrednim parlamentarnim izborima - SPS, SPO, DOS.
Profesor Fakulteta političkih nauka Zoran Stoiljković rekao je da se poslije vlade Zorana Đinđića niko u Srbiji nije ozbiljno bavio strategijom.
„Mi danas imamo ministre koji su tu vo vjek i vjekov ali teško da se može reći da se neko ozbiljno bavi strategijom. Mnoge moderne institucije su počele da funkcionišu u vreme Zorana Đinđića. započeti su i oblici socijalnog dijaloga. I pored velike javne potrošnje, socijalnih zahteva i potrebe za poromenama on je sve to nekako balansitrao , što se ne može reći za sve posle njega“, rekao je Stoiljković.
On je dodao da Srbija ima petu vladu za deset godina i da je mnogo vremena izgubljeno.
„U Srbiji imamo partiokratiju gde se političke partije pitaju za sve, ne samo na polju politike. Tu su i političke partije krive“, rekao je profesor FPN.
On je ocijenio da je Đinđićeva vlada njemu ostala upamćena kao prva
nesocijalistička vlada formirana od 18 političkih igrača nejednake snage sa sedam potpredsjednika koji su bili kao politbiro.
„To je bila vlada koja se suočila sa probuđenim nadam građana da će se zemlja promentiti. Ta vlada je definitivno imala demokratski potencijal“, rekao je Stoiljković.
Potpredsjednik vlade Srbije Božidar Đelić izjavio je da je prva demokratska vlada koja je formirana prije deset godina bila istorijska jer je otvarala perspektive građanima.
"Svakog dana kada uđem u zgradu vlade Srbije mislim na reči pokojnog premijera Zorana Đinđića koji je rekao da oni koji će njega ukloniti neće zaustaviti Srbiju. To je moja lična ali mora biti i kolektivna obaveza svih nas da idemo dalje i da menjamo Srbiju na bolje", kazao je Đelić, koji je bio i u prvoj vladi nakon petooktobarskih promena.
Navodeći da je prva demokratska vlada zatekla Srbiju koja nije imala nijednu banku, a da su tržišta cigareta i nafte bila u rukama švercera, Đelić je kazao da je ta vlada uspjela za dve godine da pokrene pozitivne tokove.
"Unutrašnji manjak solidarnosti i to što su neki zbog sitnih ambicija umesto da grade novi sistem pokušali da se spoje i da grade nova savezništva sa starim strukturama, onemogućilo je vladu da radi punim kapacitetom i dovelo do ubistva Đinđića", rekao je.
Đelić je kazao da i on kao i većina građana Srbije želi da se sazna politička pozadina ubistva Đinđića, ali da je za njega mnogo bitnije što su oni koji su učestvovali u ubistvu u zatvoru.
"Ubistvo Đinđića je razlog više da uprkos svemu i ovoj velikom krizi i razočarenju idemo dalje - u evropskim integracijama, privlačenju investicija, da otvaramo nove institucijue, da menjamo Srbiju na bolje", rekao je on.