Počeli smo da gubimo nadu. Milice nije bilo, a ušli smo u 13 sat potrage. Mrak, gusta šuma, šiblje... Nje nigdje. A, onda, iz trnja se začuo dječji plač. To je bila ona. Samo u trenerci, potpuno izgrebana.
Poslije pronalaska dvoipogodišnje djevojčice, njen otac Borivoje Dragićević (55) se sjeća dramatičnih trenutaka, potrage u kojoj je učestvovalo 60 ljudi, i ne skida osmijeh s lica. Samo odmahuje glavom i ne želi da pomisli šta bi bilo da je juče oko osam sati nisu pronašli.
- Milica se oko 17 časova igrala u dvorištu i baba Jeleni rekla da ide kod dede u staru kuću. Poslije desetak minuta sam izašao iz kuće, a nje nema. Nije kod dede, nema je u dvorištu. Panika. Dozivam je, ništa. Počnemo da je tražimo, nje nema. Mrak je počeo da pada. Pozvao sam policiju - priča otac.
Ubrzo su došli policajci, vatrogasci-spasioci, radnici ljubovijskog operativnog centra, a pristigle su i komšije. Više od 60 ljudi je, po mraku, krenulo u potragu za djevojčicom.
- Krenula je opsežna pretraga nepristupačnog terena. Duboki potoci, oštre i velike stijene. Uz to i gusto šiblje - opisuje Zoran Tomić, komandir Vatrogasno-spasilačke jedinice.
Cijele noći su išli po šumi. Potraga nije nagovještavala srećan završetak. A onda, kada se već razdanilo i mnogi već počeli da gube nadu, djevojčica je - pronađena.
- Išao sam kraj potoka i ugledam trag klizanja. Krenem za tim tragom i dođem do porušene štale. Priđem i čujem plač djeteta, pritrčamo, i imamo šta da vidimo. Djevojčica u stojećem položaju zarobljena u gustom šiblju. Sva izgrebana, ali nema drugih vidljivih povreda - navodi vatrogasac Milutin Ilić.
Dijete je samo reklo: Tata!
- Izbezumio sam se kada sam je ugledao - kroz suze priča otac.
Djevojčicu su odmah zbrinuli ljekari ljubovijskog doma zdravlja, gdje je kasnije sa majkom Spasenijom (26) zadržana na posmatranju.