BEOGRAD - Hrvatska najnovija istoriografija pokušava da vrši reviziju dešavanja iz Drugog svjetskog rata i niveliše činjenice o genocidu nad Srbima, upozorava Veljko Đurić, direktor Muzeja žrtava genocida u Beogradu.
On smatra da "do danas postoji istorijski kontinuitet hrvatske politike prema srpskom narodu, koji je u NDH bio kristalno jasan: trećinu pobiti, trećinu protjerati, a trećinu pokrstiti".
"Oni su tu svoju ideju proveli 1995. proterivanjem Srba iz Hrvatske. Taj proces je za njih završen zauvek pošto su Srbi svedeni ispod tri odsto. Imovina Srba nikad neće biti vraćena - to je isti kontinuitet", ocjenjuje Đurić u intervjuu Srni.
On ukazuje da hrvatska najnovija istoriografija pokušava to da niveliše i precizira da je "glavni govornik priče fra Velimir Blažević sa silnim tekstovima kojima govori sasvim drugu priču o zločinima, između ostalog o prekrštavanju Srba u Bosanskoj krajini".
Fra Blažević, prema Đuriću, negira pokrštavanja iako postoji sijaset dokumenata ustaške provinijencije, a "dobar pomagač u tome mu je glasilo rimokatoličke crkve 'Glas koncila', koje negira čak i pokolj Srba u Glinskoj crkvi".
"Možemo da se sporimo o broju žrtava: da li je 1.269 ili 1.271, međutim, ako ta štampa napravi feljton o tome i negira to - onda je reč o čistoj reviziji. Negiranje znači zatiranje onoga što je biološki i fizički zatrto. Oni naukom zatiru tragove", naglašava Đurić.
Iako se u hrvatskom državnom arhivu u Zagrebu može naći dovoljno dokumenata NDH koji pobijaju revizionističke teorije o odnosu prema Srbima, Đurić ocjenjuje da, nažalost, "njima polazi za rukom negiranje, jer imaju jaku državu u odnosu na Srbiju, koja nije zainteresovana za svoju prošlost".
"U Srbiji, a bojim se i u Republici Srpskoj, ne postoji projekat čuvanja uspomena iz prošlosti i raščišćavanja velikih nedoumica iz bliske tragične prošlosti", smatra Đurić.
On upozorava da je dio politike koja se vodi iz inostranstva - "rasturanje bilo koje spone Srbije i Republike Srpske i sprečavanje da se zajedničkim snagama suprotstave reviziji prošlosti".
Direktor Muzeja žrtava genocida ukazuje da je sada na snazi i revizija priče o zatočenicima sa prostora Bosanske krajine, koji su dovedeni u ljeto 1942. u logor Staro Sajmište u Beogradu.
"To je logor koji je bio na teritoriji NDH, pod nemačkom upravom i sa kojim Nedićeva Srbija nema nikakve veze, osim što obezbjeđuje hranu zatvorenicima i Nemcima, ali Srbiju optužuju da je saučesnik svega toga. I tako, kada se nađe pet ključnih stvari i izvrši revizija istorije, onda će se nametnuti zaključak da su Srbi genocidan narod", upozorava Đurić.
U svjetlu suprotstavljanja revizionizmu istorije, u Srebrenici će povodom obilježavanja 100 godina od početka Prvog svjetskog rata, kako navodi Đurić, biti organizovan okrugli sto o stradanju Srba srebreničkog kraja u 20. vijeku i to kroz tri rata - Prvi i Drugi svjetski rat i rat 1992-1995.
Skup je planiran uoči Vidovdana ove godine povodom otkrivanja spomenika majoru Vojske Kraljevine Srbije Kosti Todoroviću, porijeklom iz tog kraja, koji je poginuo 1914.
"Nema potrebe ispravljati priče o zločinima iz Drugog svetskog rata i govoriti da li su se desili ili nisu. Problem je samo da li dozvoliti interpretaciju ili snagom argumenata reći: 'Ne možete više o tome da pričate, jer je sve kristalno jasno'", poručuje Đurić.
On smatra da se revizionizmu mora suprotstaviti snagom činjenica i argumenata, koje bi bile predstavljene relevantnim institucijama u svijetu, a jedan od načina jeste i formiranje memorijalnog centra na Starom Sajmištu, po uzoru na izraelski "Jad Vašem".
"Ako je svaki stranac koji dolazi u Izrael obavezan da ode u 'Jad Vašem' i ako to isto preslikamo u Srbiju, svaki stranac bi na putu od aerodroma do centra Beograda mogao da svrati i vidi muzej žrtava genocida u kojem bi se prikazala priča o Starom Sajmištu, odnosno o sudbini Srba u Drugom svetskom ratu", zaključuje Đurić.