ZAGREB - Tržnica Dolac dio je starog zagrebačkog centra i najveća, najopremljenija i najposjećenija tržnica u gradu Zagrebu, pa i Hrvatskoj, a naziva ju se majkom svih tržnica.
Neke tržnice polako nestaju pojavom megašoping centara, ali Zagrepčani su navikli svoje dnevne prehrambene potrebe rješavati kupnjom svježih, domaćih delicija. Najbolje je opremiti praznični ručak tradicionalnim namirnicama sa sjevera i juga zemlje koji se susreću ovdje, na tržnici Dolac.
Tržnica Dolac do 1928. godine nalazila se na Trgu bana Jelačića, kada je premještena na mjesto srednjovjekovnog naselja malih, zanatskih radnji i dućana: lončara, grnčara, remenara, zlatara i košaraša, minifaktura karakterističnih za srednju i zapadnu Europu. Jedna je od središnjih turističkih destinacija, uz katedralu, glavni trg i Lenucijevu potkovu koja se prostire na jug prema Glavnom kolodvoru.
Šestinska kumica i kišobran kao zaštitni znak tržnica
Na vrhu stepenica koje vode na tržnicu spomenik je vrijednoj ženi, kumici, koja je postala simbol zagrebačkih tržnica. Spomenik u naravnoj veličini predstavlja ženu sa sela, u marami i s košarom na glavi, koja prodaje kvalitetne i zdrave proizvode. Kumica je nekoć svoje viškove donosila u grad i prodavala ih, tako da bi i građani mogli uživati u domaćoj hrani. Danas su to porodična poljoprivredna gazindstva, ne više žene iz Šestina sa brdskog dijela grada.
Kumice su, osim što su donosile plodove sa svojih njiva i proizvode iz smočnica u grad, u Šestine na povratku nosile prljavo rublje gradske gospode. Rublje su na selu prale, glačale i za to dobivale novac. Tako su kumice Šestinke zarađivale od rane mladosti sve do svojih starih dana. Dan danas na tržnici Dolac još ima kumica koje iza sebe imaju po 60 godina rada, sa 80 godina na staračkim plećima još uvijek dođu na tržnicu, jer ne mogu bez vreve, buke i svojih mušterija.
Uprava zagrebačkih tržnica je 2004. godine u znak zahvale tim ženama, kumicama, podigla spomenik na vrhu stepenica koje vode sa Splavnice na Dolac. Kumice su oduvijek imale svoje stalne mušterije, razvijale su kumstva i prijateljstva u gradu, tako dobile svoj nadimak i postale vrsta gradskog folklora.
Drugi važan zaštitni znak svih zagrebačkih tržnica, pa i ove na Dolcu, crveni je šestinski kišobran koji je pretvoren u suncobran koji štiti prodavače od sunca i kiše na otvorenom prostoru. Crveni kišobran sa vezom na rubu dio je šestinske narodne nošnje koja datira iz 1609. godine, iz vremena kada su španjolske postrojbe kao dio Napoleonove vojske zauzele ove Ilirske pokrajine.
Vojska bogata tkaninom donijela je u nošnju Šestina tada elemente španske zastave.
Dolac prvak u ponudi ribe
Zagreb ima ukupno 23 tržnice koje su pod zajedničkom gradskom upravom i u vlasništvu grada. Mnoge od njih se svakoga dana, nakon isteka radnog vremena, demontiraju, jer su trgovi često i javno-prometne površine na kojima se u popodnevnim satima odvija javni život grada.
Dolac se sastoji od 4 nivoa. Prva je najviša, to je Trg Petrice Kerempuha, šaljivog junaka Krležinih "Balada", na kojem se prodaje cvijeće i sadnice. Ispod ovog malog i šarenog trga sa spomenikom Kerempuhu koji je poručio da "ni med cvetjem ni pravice", nalazi se glavna otvorena ploha tržnice Dolac koja je sagrađena na betonskoj konstrukciji.
Ovdje se prodaju voće, povrće i rukotvorine, a u zgradi pored otvorenog dijela tržnice nalazi se ribarnica koja je, kazuje portparol gradskih tržnica Miro Bakrač, prvak Europe u ponudi ribe, jer riba ulovljena u Jadranu još tokom iste noći biva dopremljena do Zagreba.
"Zagrepčani tako mogu jesti ribu ulovljenu prije svega četiri sata, dok se u Europi trži sistemom veleprodaje zbog koje do krajnjeg kupca riba putuje i po dva dana", kaže Bakrač.
Sljedeći, najniži i otvoreni dio tržnice je Splavnica. To je kratka ulica između Trga bana Jelačića i tržnice Dolac koja ljeti od šest, a zimi od sedam pa sve do tri i pol popodne postaje tržnica cvijeća i prigodnih biljnih aranžmana.
U zatvorenoj hali tržnice, koja se nalazi ispod glavne plohe, odvija se prodaja mesa i mesnih prerađevina, kruh i pekarski te mlijeko i mljekarski proizvodi. U hali se prodaju i sir i vrhnje od kojih se prave zagrebačke štrukle kojima daju karakterističan okus, zato su proglašene specijalitetom i autohtonom delicijom.
Trbuh grada Zagreba
Tržnicu Dolac slobodno se može nazvati i trbuhom grada Zagreba, jer je najveća i najbogatija, a cijene na njoj su, tvrde mnogi Zagrepčani, najpovoljnije.
Iako su ostale 22 tržnice prilično pravilno raspoređene po gradu i svako najradije kupuje u svom kvartu, na Dolac se rado ode usput popiti jutarnja kafica.
U tom ritualu posebno uživaju penzioneri koji u jutarnjoj gužvi centra uvijek sretnu nekog poznatog s kime mogu popričati. Na tržnici se rado sakupljaju gradski vrapci i golubovi koji prije radnika komunalne čistoće uspiju s poda uloviti najbolje, domaće mrvice. I vesele se, žamore i prepiru ponekad oko mrvice, baš kao kupci i prodavači u uzletu zagrebačkog jutra.
