Finansijski rizici koje donosi sve duži životni vijek često su zanemareni iako prijete da ugroze javne finansije i najbogatijih država i zemalja u razvoju.
Korijen problema leži u tome da se potcjenjuje činjenica da ljudi sve duže žive. Ako se životni vijek do 2050. produži za tri godine više nego što je očekivano, troškovi starenja će porasti do 50 odsto BDP-a. Što se prije zemlje uhvate u koštac s tim, to će troškovi biti manji, a jedno od rješenja bi moglo biti automatsko usklađivanje granice za penzionisanje s očekivanom dužinom života, predlaže Međunarodni monetarni fond u izvještaju o globalnoj finansijskoj stabilnosti.
Duži životni vijek stvara finansijske rizike jer bi se moglo dogoditi da puno zemalja ostane bez novca za finansiranje penzija.
U izvještaju u posebnom odjeljku o finansijskim rizicima produženja životnog vijeka navodi se da sve dublja starost nije samo rizik za građane već i za privatne kompanije koje isplaćuju penzije, osiguravajuće kompanije koje isplaćuju anuitete i vlade koje obezbjeđuju starosnu penziju.
Rizik ne prijeti samo najbogatijim zemljama, već i zemljama u razvoju. Troškovi bi mogli da opterete ionako slabe privatne i javne finansije, čime bi finansijski sistemi postali još ranjiviji na potencijalne šokove.
Produženje životnog vijeka povećava troškove u razvijenim ekonomijama za 50 odsto BDP-a iz 2010. i 25 odsto BDP-a u zemljama u razvoju.
Izraženo u dolarima, troškovi se mjere u hiljadama milijardi. Do ove računice su autori izvještaja došli tako što su krenuli od pretpostavke da se u penziji troši između 60 i 80 odsto prihoda ostvarenog prije penzionisanja.
Izvještaj predlaže nekoliko rješenja. Jedno od njih je da treba ohrabrivati ljude da duže rade. To se može postići tako što će se granica za penzionisanje povezivati s očekivanom dužinom života. Time bi se broj godina provedenih u penziji držao na manje-više istom nivou. Treba razmišljati i o povećanju doprinosa, a tamo gdje to nije moguće alternativa je smanjenje penzija.
"Rizik dužeg života možda nije na naslovnim stranama kao druge finansijske teme, ali ne treba da bude ni na posljednjim stranama", ocijenili su autori izvještaja na konferenciji za novinare 11. aprila.
Razlog je to što ovaj rizik ima podjednak značaj kao bilo koja druga penzijska tema. Što se duže ignoriše to će ga teže biti riješiti i mjere će biti dramatičnije. Autori nisu eksplicitno naveli u kom periodu bi rizik dužeg životnog vijeka mogao da ugrozi finansijsku stabilnost mnogih država, zbog čega i tvrde da se s ovim rizikom treba što prije uhvatiti u koštac.
U osvrtu na činjenicu da su mnoge države već podigle starosnu granicu za penzionisanje, kao na primer nedavno Španija sa 65 na 67, autori izvještaja smatraju da granicu treba povećavati u zavisnosti od toga koliko se produžava životni vijek.
"Ako se život produžava za jednu godinu, bilo bi dobro i da se granica za penzionisanje pomjeri za jednu godinu", kazao je Erik Opers, jedan od autora izvještaja. Međutim, on je istakao da nije suština u tome da se granica poveća na 67 i da se tu zauvijek stane, jer je starenje dinamičan proces.
"Ljudi žive sve duže i starosna granica mora to da prati", rekao je on predlažući da možda treba uvesti automatsko prilagođavanje životnog vijeka i zakonske granice za penzionisanje.
Laura Kodres, pomoćnica direktora MMF-a u Odjeljenju za monetarna pitanja i tržište kapitala, istakla je da puno zemalja uopšte ne prikuplja informacije o dužini života svojih građana. Zato se vladama i predlaže da prikupljaju više podataka o ovom riziku, što će i privatnom sektoru omogućiti da se lakše izbori s rizikom i da ga adekvatnije vrednuje.
Autori izvještaja su svjesni da bi podizanje granice za penzionisanje moglo biti teško političko pitanje, ali se političke tenzije mogu izbjeći ako se uvede automatsko prilagođavanje, a ne da parlamenti svaki put pojedinačno odlučuju o pooštravanju uslova za penzionisanje. EurActiv
Starosna granica
U EU se već neko vrijeme vodi debata o neophodnosti podizanja granice za penzionisanje jer je životni vijek Evropljana sve duži. Evropska komisija je još 2010. predložila povećanje starosne granice za penzionisanje tako da se ne dešava da više od trećine života građani provedu u penziji.
Prema podacima Komisije, starosna granica za odlazak u penziju u EU je nešto preko 60, što je niže od prosečne granice u industrijskim zemljama članicama Organizacije za ekonomsku saradnju i razvoj (OECD), koja je 63,5 godina za muškarce i 62,5 za žene. Neke zemlje, kao što su Njemačka, Velika Britanija i Italija, već su pooštrile uslove za penzionisanje. Njemačka je povećala granicu za dvije godine na 67 i taj proces će se odvijati postepeno između 2012. i 2027.