BEOGRAD - Mirovna konferencija o KiM koja je počela na današnji dan prije dve decenije u Rambujeu, prema riječima šefa delegacije Vlade Srbije Ratka Markovića bila je najprostiji primjer demonstracije sile.
"To nisu bili pregovori. To je bila lakrdija. Demonstracija moći, grubo siledžijstvo. Delegacije Srbije i delegacije Albanaca se nikada u Rambujeu nisu ni sastale, a kamoli razgovarale. Obe su se sastajale samo s tri predstavnika Kontakt grupe ali, bar kada je reč o delegaciji Srbije, ni s njima nikakvih razgovora nije bilo, nego su u nastavcima, s nedopustivo dugim pauzama između, stizala poglavlja Privremenog sporazuma, ultimatuma Srbiji," rekao je Marković za Tanjug.
Prema njegovom riječima, brzo se ispostavilo i da je skup bio nepripremljen, da je sve bila velika improvizacija ali i pokušaj buldožer diplomatije i Medlin Olbrajt da se vještom manipulacijom Srbiji otme Kosovo, a ako to ne uspije, da se nađe formalni povod za rat.
"Mamac da se cilj ostvari već u Rambujeu bio je Privremeni sporazum za mir i samoupravu na Kosovu, koji se prvih nedelju dana svesno dozirao na kašičicu, da bi posle dva produžetka na sto Kristofer Hil bacio čitav tekst sklepan od tih delova", naveo je on.
Kako kaže tekst im je dostavljen u 9 časova ujutro, a trebalo ga je pročitati, jer nije dolazilo u obzir da se promijeni ni riječ, do 13 časova i izjasniti se po principu - uzmi ili ostavi.
Pri tome je, podsjeća on, trebalo prihvatiti i dva najvaznija dijela iz tog teksta koji je bačen na sto- pristanak da se zemlja okupira, da prava NATO - koja ne bi bila podložna jurisdikciji domaćih sudova...a iz tog cijelog teksta je bilo jasno da iz Kosova treba da proizađe nova albanska država.
Prisjećajući se situacije i okolnosti pod kojima su se u Rambujeu vodili navodni razgovori Marković kaže da"nikada na Balkanu, kome se svašta stavlja na dušu, nije vidio "toliku količinu prostakluka koja je demonstrairana u Rambujeu pred licem jedne suverene države".
I za potpredsjednika tadašnje vlade, učesnika skupa u dvorcu na 50 kilometara od Versaja, Nikolu Šainovića konferencija je veoma brzo je prerasla u ultimatum u clju ulaska NATO trupa u SRJ.
"Uz pretnju bombardovanja, predat nam je dokument čija je poslednja stranica bila akt okupacije", rekao je Šainović i dodao da je dokument predviđao i referendum o statusu Kosova.
Pregovori, čijem početku je prisustvovao i francuski predsjednik Žak Širak koji je pozvao članove srpske i kosovske delegacije da učine sve "da snage života trijumfuju nad silama zla: propali su nakon 17 dana, a kao rezultat toga 24. marta 1999. godine SRJ je bombardovanja.
I dvije decenije kasnije stavovi o Rambuju dele Srbiju - konferencjia je za jedne propuštena prilika da se izbegnu stradanja, a za druge skup na kome je pokazano dostojanstvo nacije da ne odustane od svoje teritorije.
Prema riječima profesora Vladana Kutlešića, člana delegacije, često se zaboravlja da je konferencjia u Rambujeu nastavljena 15. marta u Parizu, ali i da je ozbiljan i sistematičan pristup rješavanja problema Kosova počeo godinu dana prije Rambujea u Begradu.
"Taj proces, ti veoma uspešni stručno eskpertski razgovori prekinuti su u julu iz nepoznatih razloga, a oni nisu bili i ni pravne ni stručne prirode", rekao je Kutlešić za Tanjug i dodao da se za tih 17 dana dvije delegacije nikada nisu sastale neposredno.
Uspjeh nije postignut, napravljen je i samoinicijativni pokušaj pisanja dokumenta koji Beograd nije prihvatio, rekao je profesor Ustavnog prava na Univerzitetu Union - Nikola Tesla i dodao da konferencija nakon toga dobija sasvim novi tok pregovora.
"Na kraju se pojavio tekst koji je došao jednostrano od međunarodnih posrednika, koji srpska strana nije prihvatila, što se okončalo tragičnom agresijom na Srbiju, što je jedino potpuno tačno iz predstave o događajima u vezi sa Rambujeom", kazao je on i dodao da je sporazuma iz Rambujea, a koji je Priština načelno potpisala, na tri mjesta utkan u Rezoluciju 1244.
Konfenrenciij su prisustvovali između ostalih Medlin Olbrajt, Žak Širak i Kristofer Hil.
Tadašnji savezni ministar informisanja i član SPO Milan Komnenić, koji je zbog znanja više jezika kontrolisao kontakte sa svjetskim medijima Rambuje je nazvao operacijom bez anestezije.
Prema njegovim riječima, suština je bila u tome da je Jugoslavija ispunila svoju istorijsku ulogu, i možda je to trebalo reći tamo.
"Rambuje je priča bez istinskih pregovora, bez mogućnosti da se bilo šta menja. Trebalo je biti mudar i izabrati da postradaš po što je moguce povoljnijoj ceni. Tu nije bilo izgleda da se ostvari neka pobeda. Ne znam u cemu bi se ogledala pobeda u Rambujeu, osim što je moglo da zemlja ne strada toliko i ne pogine toliko ljudi", govorio je Komnenić.
Delegaciju SRJ na čelu sa Markovićem činili su i Milan Milutinović i Vladimir Štambuk, Vojislav Živković i desetak predstavnika manjina sa Kosova. U albanskoj su između ostalog bili Ibrahim Rugova, Hašim Tači, Veton Suroi, Edita Tahiri, Bajram Kosumi, Bljerim Šalja.
O Rambujeu je napisano više knjiga a među njima su "Put u Rambuje" dr Predraga Simića, "Kako nam se dogodio Rambuje", Miodraga Milića, Komnenićeva "Klopoka u Rambujeu".
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.