TEL AVIV - Srbija 2012. godine nije ista ona od prije dvije decenije, objavio je Mihael Frojnd, koluminsta "Džeruzalem posta", istakavši da je ta zemlja izmijenila svoj pravac i ostavila za sobom autoritarizam kao dio svoje prošlosti, i u potpunosti prigrlila demokratske vrijednosti i norme.
U članku "Srbija: izgubljena i nađena", autor navodi da je Srbija, često klevetana u međunarodnim medijima, sa dugom i ponosnom istorijom, učinila mnogo da popravi odnose sa susjedima, izručila osumnjičene za ratne zločine Tribunalu u Hagu.
Kao rezultat toga, EU je nedavno pristala da Srbija postane zvaničan kandidat za članstvo i dovela je "jedan korak bliže punoj integraciji sa ostatkom Evrope", konstatuje autor, nekadašnji direktora za komunikacije u vladi izraelskog premijera Benjamina Netanijahua.
"Srbija nastavlja da odbacuje ideju o nezavisnosti Kosova. Ali ko može da ih krivi? Na kraju krajeva istorija je jasno na njihovoj strani", piše Frojnd i podsjeća da je Srbija suočena s rastućim pritiskom da se odrekne "drevnog srca svoje domovine i okrene leđa centralnom dijelu svog kulturnog i duhovnog nasljeđa".
Od kraja 12. vijeka Kosovo je bilo administrativni i spiritualni centar Srbije, piše Frojnd i, pominjući Kosovsku bitku, ističe da danas Albanci čine većinu stavništva na toj teritoji, ali da tamo postoje brojni srpski srednjevjekovni crkve i manastiri, "kao opipljiv dokaz istorijskog identiteta".
Vlade u Beogradu su jedna za drugom odbijale ideju da "kapituliraju u odnosu na status teritorije" navodi Frojnd i dodaje da bi, bez obzira šta će se dogoditi sa Kosmetom, Izrael i Jevreji u svijetu trebalo da iskoriste mogućnost da ponovo uspostave jače odnose s Beogradom.
Od početka su ti odnosi između Srba i Jevreja bili označeni humanošću, navodi autor i dodaje da su u 14. vijeku Jevreji, bežeci od progona u Mađarskoj, našli utočište u srpskoj kraljevini.
Srbija je, takođe, primila španske i portugalske Jevreje koji su protjerani sa Iberijskog poluostrva vijek kasnije. Srpski grad Zemun igrao je važnu ulogu u cionističkom pokretu. U tom gradu živio je jevrejski par čiji je sin Teodor Hercl kasnije izmijenio tok jevrejske istorije. Za vrijeme holokausta Jevreji i Srbi su bili meta hrvatskih ustaša "energičnih egzekutora" Hitlera, navodi autor.
Ustaše su,kako ističe autor, ubile desetine hiljada Jevreja i više od pola miliona Srba "u orgiji nasilja i terora koji je ostavio duboke ožiljke širom regiona".
Taj utisak zajedničkih patnji Srbi i dalje imaju prema Jevrejima i on ističe njihov jak osjećaj solidarnosti s Izraelom i izazovima s kojima se suočava.
Autor smatra da Izrael i Jevreji u svijetu moraju prestati da gledaju Srbiju samo kroz ratu u Bosni i sukob na Kosovu.
"Činjenica je da Srbija ima posebnu poziciju da služi kao važan most između istoka i Zapada. Ona ima dugotrajne istorijske i etničke veze s Rusijom i na putu je da se pridruži EU u skoroj budućnosti. U narednim godinama, kada se njena ekenomija stabiluzuje strateška i diplomatska važnost Srbije će samo jačati", navodi se u članku.
Frojnd ističe da će Srbija imati nesumnjivo sve značajniju ulogu u prvim linijama fronta rata protiv terora, uz objašnjenje da militantni islam nastoji da kroči u Evropu, posebno u Bosnu i Albaniju.
On podsjeća da su mnogi američki Jevreji stajali iza Bosne i Kosova, gledajući na Srbiju kao izgubljen slučaj.
"Ali u svjetlu svega što se desilo u međuvremenu, vrijeme je da nađemo Srbiju ponovo, zbog nje i zbog nas samih", kaže autor u tekstu koji je prenijela i američka štampa.
On navodi i da je ambasador Srbije u Izraelu Zoran Basaraba u intervjuu za "Džeruzalem post" istakao prirodni afinitet između Srba i Jevreja, uz uvjerenje da može služiti kao osnova za dalje jačanje veza između dva naroda.