PARIZ - Dnevnici najpoznatijeg francuskog obavještajca, generala Filipa Rondoa, koje je sud zaplijenio, sadrže i dosad neiskorišćene informacije o ponašanju Francuske prema Haškom tribunalu i potrazi za ratnim zločincima, posebno o hrvatskom generalu Anti Gotovini.
Prema navodima onlajn listova "Mediapart" i "Kurije de Balkan", koji su došli i do jedne Rondoove bilješke iz marta 2005. godine, francuske obavještajne službe (DGSE) su štitile Gotovinu, a bliske veze su održavane sa hrvatskim oružanim snagama od 1991. godine.
U svojim bilješkama, general Rondo otkriva kako je DGSE ostala u kontaktu s Gotovinom sve vrijeme njegovog skrivanja od 2001. do 2005. godine.
Iz njih se saznaje i da su francuske obavještajne službe tijesno pratile sve dosijee o ratnim zločincima, dok su Haškom tribunalu prenijeli samo djelić tih informacija, strogo se držeći principa da treba štiti saradnike i partnere čak i kada su oni optuženi za najgnusnija djela.
Zaštita koju je Gotovina, bivši pripadnik francuske Legije stranaca i francuski državljanin od 1979, uživao od DGSE do kraja 2005. objašnjava se uslugama koje je učinio Francuskoj.
Rondo piše da je već od jeseni 1992. "služba pokrenula misiju tajne pomoći hrvatskim specijalcima", koja se sastojala od obuke kadrova i slanja neborbenog oružja, kao što je vojna telekomunikaciona oprema, čime se direktno priznaje da je Francuska prekršila embargo Ujedinjenih nacija.
U proljeće 2001, nekoliko dana prije nego što će protiv njega u Hagu biti podignuta optužnica, Gotovina po hitnom postupku u ambasadi Francuske u Zagrebu produžava svoj francuski pasoš koji će mu pomoći da pobjegne iz Hrvatske.
Dvije godine kasnije francusko ministarstvo inostranih poslova "priznaće" da je to bila greška, ali da je učinjena "iz najbolje namjere" i uz napomenu da "francuske vlasti nemaju saznanja da se Gotovina nalazi u Francuskoj", premda će u "Mondu" izaći članak u kome se navodi da se Gotovina krije negdje na jugoistoku zemlje.
U isto vrijeme, Rondo je u svojim bilješkama zapisao da se u jednoj dubrovačkoj kafani sreo s generalom Antom Rosom i da mu je poručio da "kaže AG da ostane tamo gdje je". To jasno upućuje na zaključak da je francuski general bio u vezi s Gotovinom posredstvom generala Rosa, takođe bivšeg pripadnika francuske Legije stranaca.
U proljeće 2003, Rondo spominje uslove eventualne predaje Gotovine i mogućnost da o tome razgovara s Karlom del Ponte. On čak dodaje da bi Gotovina mogao da pregovara o svojoj slobodi u zamjenu za Radovana Karadžića i Ratka Mladića.
Kasnije te godine, Rondo zapisuje da su "K i M" spremni da se predaju i da on namjerava da otputuje u Beograd ba bi se vidio sa predstavnicima KOS-a.
Rondo podsjeća da hapšenje Karadžića i Mladića predstavlja "prioritet za francuskog predsjednika", ali ističe da bi bilo kakva akcija DGSE predstavljala "loš pristup".
Rondo piše i o zategnutim odnosima s Karlom del Ponte, koja je otvoreno optuživala Francusku da štiti Gotovinu.
DGSE će hrvatskog generala "pustiti niz vodu" nakon burnih razgovora između bivše tužiteljke Haškog tribunala i Žaka Širaka, koji će poslije susreta narediti da "Gotovina mora biti uhapšen".
Rondo navodi i da je od Gotovine, posredstvom Rosa, dobio uvjeravanja da "on nikada neće odati veze koje su postojale za vrijeme rata između njega i nas".
Gotovina je uhapšen 7. decembra 2005. u jednom restoranu u Tenerifu, na Kanarskim ostrvima.