BEOGRAD - Vojislav Šešelj je skoro devet godina u haškom pritvoru, a to vrijeme su - osim "staža" za anale Tribunala - obilježili i njegovi javni nastupi zbog kojih je tri puta optužen i jednom osuđen za nepoštovanje suda, štrajk glađu kojim je izdejstvovao da se brani sam, ali i pogoršanje zdravstvenog stanja, poslije čega mu je nedavno ugrađen pejsmejker, a dan za danom se smjenjuju vijesti o njegovom prebacivanju iz pritvora u bolnicu, i nazad.
Šešelj je diplomirao prava, magistrirao pa doktorirao 1979, kao 25-ogodišnjak, a danas - u 58. godini - ima višegodišnji staž "iza rešetaka".
Prvo je "ležao" u KP domu Zenica, 22 mjeseca, pošto je 1984. osuđen na osam godina zbog "kontrarevolucionarnog ugrožavanja društvenog uređenja" SFRJ, a posljednjih devet godina je u Sheveningenu - osuđen na 15 mjeseci zatvora zbog nepoštovanja suda, a još čeka finale procesa koji se protiv njega vodi zbog optužbi za ratne zločine.
Njujorški magazin "Tajm" pisao je da će proces protiv njega vjerovatno ostati u analima Tribunala - zato što se Šešelju ne sudi zbog djela, već zbog riječi.
Haška priča lidera radikala zapravo je počela prije dvije decenije, kada je američki državni sekretar Lorens Iglberger - decembra 1992. - predstavio "listu zločinaca" za međunarodni sud, na kojoj su se našli i Vojislav Šešelj i Željko Ražnatović Arkan.
Nepunih deset godina kasnije, oktobra 2001, Šešelj je prvi put zvanično stavljen na hašku listu - spisak 15 bliskih saradnika već optuženog Slobodana Miloševića, a haška optužnica protiv Šešelja, sa potpisom Karle del Ponte, objelodanjena je 14. februara 2003.
Već deset dana kasnije, 24. februara, Šešelj je sam otišao u Hag, ne tražeći garancije srpske vlade, i odmah započeo seriju teatralnih nastupa pred sudijama, tražeći da mu se razjasne hrvatski izrazi iz optužnice - "hotimično, opći, točke, Zapadni Srijem, obrane, suradnja..." - i najavivši da će se braniti sam.
Razloge za dobrovoljan odlazak u Hag Šešelj je objasnio i prije nego što je objelodanjena optužnica, u intervju "Novostima", rekavši da bi bio duboko nesrećan kada bi "taj svjetski cirkus" prošao bez njegovog direktnog učešća: "Ja jedva čekam da odem u Hag. Što prije i u bilo kom svojstvu... Moj životni cilj nije da mirno umrem u krevetu, već da ostavim neko djelo po kome će me se sjećati pokoljenja. Hag je za tako nešto idealna prilika."
Mjesec dana poslije prvog pojavljivanja u Hagu, izjasnio se da nije kriv ni po jednoj od 13 tačaka optužnice, a oštro je protestovao i zbog načina oblačenja predstavnika tužilaštva i službenika u sudnici, zatraživši da, bar u njegovom slučaju, nose civilnu odjeću - pošto ga odjeća crne, crvene i bijele boje podsjeća na "inkvizitore rimokatoličke crkve".
Već u avgustu, Šešelja su u Hagu istražne sudije iz Beograda ispitale u vezi sa ubistvom premijera Zorana Đinđića.
Iako je insistirao da se brani sam, lideru SRS je septembra 2003. dodijeljen "stend baj" advokat, prvi u nizu nametnutih branilaca, a baš na toj raspravi - krajem oktobra 2003. - prvi put u Hagu požalio da ima "nervozu srca" i da ga namjerno muče.
Šešelj se pred sudijama pojavljivao od jedne do druge statusne konferencije, a o početku suđenja nije bilo ni riječi, da bi optužnica protiv njega bila proširena novim navodima, novembra 2004, po kojima je Šešelj direktnim i javnim nipodaštavanjem nesrba, kroz govor mržnje, počinio progon na nacionalnoj, vjerskoj i političkoj osnovi u Vukovaru, Zvorniku i u Hrtkovcima.
U januaru 2005. lider radikala je za sve zločine okrivio papu Jovana Pavla Drugog.
Godine 2005, od 19. avgusta do 20. septembra, svjedočio je kao treći svjedok odbrane na suđenju Miloševiću. Rekao je da se SRS jedina zalagala za "veliku Srbiju, dok je SPS uvijek bila za Jugoslaviju".
Januara 2006. zatražio je od Tribunala da mu isplati 2,4 miliona dolara na ime troškova za pripremu odbrane koje je do tada imao.
Maja 2006. tim Karle del Ponte zatražio je da sudija postavi službenog branioca Šešelju jer lider radikala "opstruiše rad suda i nije u stanju da se sam brani". U više navrata advokat mu je nametnut, a on je to odbijao jer "neće da bude statista".
Pošto je početak suđenja konačno zakazan za 27. novembar 2006, Šešelj je zatražio da mu se, zbog lošeg zdravstvenog stanja, sudi kao Miloševiću - tri dana u nedjelji.
Lider radikala je 10. novembra 2006. započeo štrajk glađu u pritvorskoj jedinici Tribunala, navodeći da će uzimati samo vodu, ali ne i lijekove za visok krvni pritisak i astmu, dok se njegovi zahtjevi ne ispune - posjeta supruge bez restriktivnih mjera, registrovanje njegovih pravnih savjetnika, dostavljanje dokumenata isključivo na papiru i na srpskom jeziku i ukidanje odluke o imenovanju "branioca u pripravnosti".
Dvanaestog dana štrajka, Šešelj se 22. novembra nije zbog slabosti pojavio u sudnici, pa mu je privremeno oduzeto pravo da zastupa sam sebe.
Zbog dvadesetodnevnog štrajka glađu i neuzimanja lijekova 29. novembra 2006. je prebačen - ne svojom voljom - u zatvorsku bolnicu u Sheveningenu. Narednog dana je prestao da uzima i vodu, pa je Sudsko vijeće 1. decembra odložilo nastavak suđenja.
Sudsko vijeće je 6. decembra 2006. naložilo holandskim vlastima da primjene sve medicinske mjere za zaštitu života Vojislava Šešelja, uključujući i priključivanje na infuziju. Šešelj je odbio prebacivanje u bilo koju holandsku bolnicu, prestao je da prima i rodbinu i prijatelje, kao i ljekare.
Ipak, 8. decembra 2006. Tribunal mu je ispunio sve zahtjeve, pa je prekinuo štrajk glađu. Žalbeno vijeće vratilo je Šešelju pravo da se brani sam, kao i da suđenje počne od početka kad se on oporavi.
Novi pretpretresni sudija Žan Klod Antoneti rekao je u sudnici Tribunala da je optuženi Vojislav Šešelj bio "primoran" da štrajkuje glađu da bi ostvario prava koja mu pripadaju. Na prvom pojavljivanju u sudnici poslije štrajka glađu Šešelj je uzvratio da je "zapanjen" takvim stavom sudije.
Avgusta 2007. Haški tribunal je odlučio da finansira odbranu Šešelja. U Hagu je ovo bio presedan zato što se do sada nije dogodilo da optuženom koji se sam brani bude odobreno finansiranje odbrane.
Uskoro je na Šešeljevu adresu stigla izmijenjena verzija optužnice koja predviđa proširenje njegove odgovornosti.
Suđenje je napokon započelo 7. novembra 2007, a tužiteljka Kristina Dal je istakla da će Tužilaštvo dokazati da je Šešelj zajedno sa Slobodanom Miloševićem učestvovao u udruženom zločinačkom poduhvatu, sa ciljem nasilnog i trajnog uklanjanja nesrpskog stanovništva sa teritorije Hrvatske, BiH i iz djela Vojvodine da bi se ostvarila Miloševićeva vizija "države za sve Srbe", odnosno Šešeljeve "velike Srbije".
Optuženi je, na kraju svoje četvorosatne uvodne riječi, pozvao sudije da ga osude na najstrožu kaznu jer "što vaša kazna bude veća, to će moja ideologija biti snažnija".
"Ja sam se naživio, ali hoću da moju ideologiju učinim besmrtnom", onbjasnio je Šešelj.
Šešelj je istakao da mu sudi nelegitimni i nelegalni sud, osnovan po diktatu Sjedinjenih Američkih Država: "Ovdje mi se sudi jer sam postao nepodnošljiv Amerikancima."
Šešelj je isticao da je optužen za novo krivično djelo - govor mržnje.
Šešelj je isticao i da to što mu Tužilaštvo na teret stavlja koncept "Velike Srbije" znači da ne razumije taj koncept.
Po njegovim tvrdnjama, tužilaštvo mu je pripisalo zločine koje su činili drugi srpski dobrovoljci, jer su pogrešno protumačili da su svi četnici dobrovoljci SRS, a na ratištu su bili i dobrovoljci SPO, "arkanovci", "Žute ose", "Bijeli orlovi"...
Tokom suđenja je tvrdio i da je general Aleksandar Vasiljević naredio da se strijelja 200 hrvatskih zarobljenika na Ovčari, da u svakom momentu zna gdje se nalaze Radovan Karadžić i Ratko Mladić - koji su u to vrijeme bili u bjekstvu - i da bi ih pozvao kao svjedoke kada bi dobio garancije da će im biti omogućeno da slobodno napuste Holandiju.
Aprila i maja 2008. tražio je od Tribunala, pozivajući se na knjigu "Lov" Karle del Ponte, da odbaci sve optužbe protiv njega. Povod je tvrdnja Del Ponteove da joj je nekadašnji premijer Zoran Đinđić u Beogradu rekao, misleći na Šešelja: "Vodi ga i nemoj više da nam ga vraćaš".
U junu, Tužilaštvo je zatražio od pretresnog vijeća "da preduzme nužne mjere kako bi se okončali napadi na integritet sudskog vijeća i tužilaštva" i da bi se "zaustavilo ponašanje optuženog".
Jula 2008. novi glavni tužilac Serž Bramerc zatražio je da Šešelja predstavlja advokat na suđenju ocjenjujući u pismenom podnesku da optuženi "blokira proceduru" time što se brani sam.
Januara 2009. Sudsko vijeće podiglo je optužnicu protiv Šešelja zbog nepoštovanja suda zato što je "svjesno i namjerno" u svojoj knjizi otkrio povjerljive podatke o tri zaštićena svjedoka.
Februara 2009. Sudsko vijeće Tribunala prekinulo je postupak protiv Šešelja do daljnjeg. Preostalo je da se sasluša svega 11 svjedoka Tužilaštva, ali je navodno doveden u pitanje integritet postupka, kao i bezbjednost svjedoka.
Maja 2009, na suđenju za nepoštovanje suda, Tužilaštvo Tribunala je zatražilo maksimalnu kaznu za Šešelja od sedam godina zatvora, a u julu je osuđen na 15 mjeseci zatvora zbog nepoštovanja suda. Njemu je takođe naloženo da knjigu u kojoj otkriva identitet svjedoka povuče sa sajta.
Februara 2010. Tribunal je podigao novu optužnicu protiv Vojislava Šešelja zbog nepoštovanja suda, zato što je objavio identitete više zaštićenih svjedoka iz glavnog procesa.
Šešelj je marta prošle godine zatražio od Tribunala 10 miliona evra i oslobađajuću presudu jer, kako je kazao, Tužilaštvo nije ništa dokazalo i ni na čemu ne temelji optužbu protiv njega. Šešelj je istakao da ako bude otezanja i problema u vezi s odštetom, njegov krajnji zahtjev za odštetu iznosiće 100 miliona evra, pomenuvši da ima advokata u Njujorku, Džonatana Levija, koji će tužiti UN i svakog sudiju ponaosob.
Predsjedavajući sudija Žan Klod Antoaneti rekao je da je svjestan da je Šešelj više od osam godina u pritvoru i da je to dodatni razlog da se dobro pregleda svaki dokazni predmet i da, što se tiče odluke da tuži sudije, Šešelj ima pravo na sve, te da je "i sam razmišljao o takvoj mogućnosti".
Antoaneti je Šešelju rekao da ima pravo da bude privremeno pušten na slobodu, ali da za to treba najprije njegov zahtjev i garancije Srbije, a Šešelj potom objasnio zašto nikad nije zatražio da bude privremeno na slobodi: "Ja vam nikada neću uputiti takav zahtjev, da vas molim da me pustite i da tražim garancije od prozapadne, izdajničke vlasti u Srbiji. Ne pada mi na pamet."
Dva mjeseca kasnije, 4. maja, Sudsko vijeće je odbacilo - većinom glasova - zahtjev Šešelja da bude pušten na slobodu. Glasovima dvojice sudija, uz djelimično izdvojeno mišljenje predsjedavajućeg sudskog veća, odbijen je Šešeljev zahtjev da se suđenje prekine i da optužnica protiv njega bude odbačena.
Treći put Šešelj je optužen za nepoštovanja Haškog suda 24. maja 2011, ovog puta zbog odbijanja da sa svoje veb stranice skloni informacije o identitetu zaštićenih svjedoka.
Na jednom od saslušanja u tom procesu, Šešelj se u julu požalio i zbog odluke da Ratko Mladić, sa kojim se družio u pritvoru, bude premješten na neki drugi sprat pritvorske jedinice.
"Mladića smo svi na spratu lijepo primili, igrali šah, a danas je došla odluka da se Mladić preseli na neki drugi sprat. Pretpostavke su da je Mladić potpao pod moj uticaj i da zato insistira da mu branioci budu isključivo Miloš Šaljić i Aleksandar Mezjajev", rekao je Šešelj, koji je dodao da je time frustriran i da ima osjećaj krivice.
U julu Šešelj je podnio zahtjev za obustavu postupka zbog "flagrantnog kršenja prava na suđenje u razumnom roku". Ocjenjujući da dužinom boravka u pritvoru "obara sve svjetske rekorde", Šešelj je napomenuo da Tribunal ne samo što još nije donio prvostepenu presudu u njegovom slučaju, već ni suđenje protiv njega nije okončano. Taj zahtjev je odbačen u septembru.
Najavljeno je da će završne riječi tužilaštva i odbrane na suđenju lideru SRS biti iznesene u martu 2012. godine. I tužilaštvu i Šešelju naloženo je da do 5. februara podnesu završne podneske, a odobreno im je po 10 sati za iznošenje završne riječi.
Šešelj je smješten u bolnicu 6. januara, da bi mu šest dana kasnije bio ugrađen pejsmejker. On je 18. januara, zbog zdravstvenih problema, ponovo bio prebačen u bolnicu, ali je ubrzo vraćen u pritvorsku jedinicu s obrazloženjem da mu je zdravstveno stanje stabilno.
Šešelj je prebačen u bolnicu ne zato što mu se stanje pogoršalo već preventivno kako bi specijalisti mogli da utvrde i prate njegovo zdravstveno stanje, izjavila je sutradan portparol Haškog tribunala Nerma Jelačić
Prema posljednjim informacijama iz Haga, Šešelj je vraćen oko ponoći u pritvorsku jedinicu Haškog tribunala iz bolnice u koju je primljen nakon što mu je naglo pozlilo.