Prestolonasljednik Srbije Aleksandar II Karađorđević dao je intervju za zagrebački "Jutarnji list" na 12 strana, a takvu pažnju hrvatskoj javnosti i medijima rijetko ko dobije.
S druge strane, sličan tekst s legitimnim nasljednikom trona Srbije u njegovoj zemlji nikada nije objavljen!
Starešina porodice Karađorđević otvoreno priča o djetinjstvu, ljubavima, porodici, raspadu Jugoslavije i nemogućnosti da se u nju vrati, kao i o boravku Tita u njegovom domu u vrijeme dok je na vlasti u zemlji bila KPJ.
U dvorski kompleks prestolonasljednik Aleksandar II Karađorđević uselio se 17. jula 2001. i to je od tada njegova službena rezidencija. Nakon 1945. koristio ga je Josip Broz Tito, a kasnije je služio kao rezidencija svjetskim državnicima kad bi posjetili Beograd.
Aleksandar II je otvoreno pričao kako je preživljavao i od čega je živio dok je bio u izgnanstvu.
"Bavio sam se oglašavanjem. Moje su firme imale sedišta u Londonu, Rio de Žaneiru i Njujorku. Kasnije sam se okrenuo osiguranju, pa bankarstvu i transportu", kaže on.
U tim godinama se sastajao s mnogim uspješnim biznismenima, glumcima, umjetnicima, osobama iz javnog života, ali i s važnim političarima.
"Ako me pitate za važne ljude koje poznajem, lični utisak na mene ostavila je kraljica Elizabeta. Od nje se ima šta naučiti. Pa španski kraj Karlos, koji sad prolazi kroz teško razdoblje svog života. Lično me impresionirao Nelson Mandela i, naravno, Ronald Regan, ali i Margaret Tačer. Nakon raspada Sovjetskog Saveza, Reganu, s kojim sam se susretao, čestitao sam jer je to označilo kraj 'carstva zla', kako je on nazivao SSSR. Ipak, moje posebne simpatije idu prema Mahatmi Gandiju, velikom političaru i još većem čoveku", priča prestolonasljednik Aleksandar.
On u intervjuu ističe da je uvijek pomagao srpskoj opoziciji u rušenju Miloševića, kao i da je u Budimpešti 1999. organizovao skup antimiloševićevske koalicije. Kako kaže, koristio je svoja brojna inostrana poznanstva, lobirao i pripremio još dva velika skupa na kojima su dogovarane akcije za uklanjanje s vlasti Slobodana Miloševića.
Za svoja tri sina princ Aleksandar kaže da im je glavni zadatak kako da sami zarađuju za život jer "ne valja kada se sve dobija na srebrnoj tacni".
"Najstariji sin Petar radi kao grafički dizajner, Filip je u bankarstvu, a Aleksandar u internetskom biznisu. Petar i Filip su u Velikoj Britaniji, a Aleksandar u Španiji", objašnjava on.
Aleksandar II se prisjeća i dešavanja 1980, kad je umro doživotni predsjednik SFRJ, koji je njemu i njegovoj porodici oduzeo državljanstvo i imovinu.
"Kad je Tito umro u maju nalazio sam se u Vašingtonu. Napisao sam otvoreno pismo za 'New York Times'. Rekao sam kako znam da nema nade da se uskoro vratim u zemlju, zbog čega sam bio vrlo tužan. Otac mi je umro deset godina pre toga u Denveru, ubili su ga nostalgija i alkohol. Dakle, i kad je Tito otišao 1980. nisam se nadao da je blizu dan kad će se moja porodica moći vratiti u Jugoslaviju", priča Karađorđević.
Prestolonasljednik Srbije Aleksandar II otkriva da u Dvoru postoji tzv. "soba šaputanja", u kojoj je kralj Aleksandar I vodio najpovjerljivije razgovore.
"Bio je silno nepoverljiv, pa je tražio da se u jedan od zidova te malene sobe ugradi fontana kako bi žuborenje vode stvorilo zvučnu zavesu i onemogućavalo da iko čuje ono o čemu kralj razgovara. Tik do te sobe sala je s bilijarom, te omanja prostorija sa šahovskom garniturom. Tu je i prvi privatni bioskop na Balkanu, u kojem je Tito svake večeri gledao svoje omiljene vesterne", kaže on.