ZAGREB - Jedan u dugom nizu "bisera" kojima su domaćini na Hrvatskom primorju ovog ljeta počastili turiste je recimo i situacija u kojoj se zadesila jedna turistkinja koja je s malom bebom u krilu ušla u vozić za obilazak kampa u jednom istarskom gradiću. I dok se još čudila, sabirala i preračunavala kako je moguće da vožnja polovinu rute košta 20, a cijeli krug 50 kuna, turistička "zmija" zaustavila se na prvoj stanici.
"I stajala je punih 20 minuta! Nije mi bilo jasno, pa tek smo krenuli?! Vozač je morao popiti vode, u toalet i, zamislite, usuti ulje u servo! Tako su mi barem rekli. A sve dok u vlakiću sjede turisti, uglavnom s malom djecom kao i ja sama", čudi su turistkinja kako vozač nema sluha i za posao i za goste.
Iako istraživanja redovno pokazuju da su domaći ljudi, uz prirodu i bezbjednost, najveći aduti turizma, svaka čast toj većini! Ali, ko se nije susreo s nemuštim domaćinima kao gospođa s početka našeg teksta, s bahatim konobarom, pohlepnim iznajmljivačem, neljubaznom prodavačicom ili, uopšteno, s turističkim radnicima koji jako vole turističke evre, ali turiste malo manje? Svakako, nisu svi na nivou zadatka. A tek cijene? Uglavnom su astronomske, a često i bezobrazne. Poput kilograma grožđa u Rovinju za 80 kuna! Ili umaka za tjesteninu koji se u trgovinama u unutrašnjosti kupuje za 20 kuna, a na moru za 30.
Visoke cijene prolaze pod zakon ponude i potražnje, ali bračni par iz Zagreba na hvarskom trgu s obzirom na cijenu pice, miješana 75 kuna, umjesto planirane dvije naručio je jednu, popola. Nisu komentarisali, ali ne može se reći da je picerija od te famozne "potražnje" imala koristi. Zbog cijene se nije bunila, bolio ju je zub i samo je željela što prije zubaru, ni turistkinja koja je u Bolu za nepuni kilometar od hotela do mjesta taksisti morala izbrojiti 120 kuna. Ubuduće će, kaže, taksi na moru zvati samo ako je ugrize zmija. U velikom je luku zaobilazila i kafić u kojem kafa košta 18 kuna, a nije joj palo na pamet ni opružiti se na ležaljku sa suncobranom, jer to košta 120 kuna.
Pedeset evra, koliko u prosjeku naši ljudi troše dnevno na moru, nije bilo lako rastegnuti ni porodici na odmoru u Medulinu.
"Na plaži smo uzeli dvaput po litru i po flaširane vode, muž, ja i dijete pojeli smo i po sladoled. Ni jeli ni pili, a potrošili smo gotovo sto kuna! Flašu vode, koja je u zagrebačkim prodavnicama šest, platili smo 20, a sladoled 18 kuna po šest više nego kod kuće", ljuti se Zagrepčanka koja se na paprene cijene opekla prvi dan odmora. Samoborcima je, pak, prisjelo zadnji dan:
"Pri povratku s ljetovanja stali smo na odmorištu Dobra uz autocestu, bilo je 10 minuta do ponoći, htjeli smo natočiti plin. Mađarima ispred nas su rekli da ništa od toga jer rade obračun, što će potrajati najmanje pola sata. Nama se nisu ni obratili, a ni Poljacima ni drugima u koloni iza nas... Zar zaista nema druge nego pustiti umorne ljude, s djecom u autu, pred kojima su stotine kilometara, da u ponoć čekaju 40 minuta", čude se ovi turisti.
U čudu se našao i turistički radnik s kontinenta na Dugom otoku.
"Plaža Sahurun, predivna, karipski pijesak, kupača oko 700, hlada nigdje, a suncobrana samo desetak! Uvjeren sam da bi ih u najam, kad je gužva, otišli deseci. Ali, ko mari za goste koji gore na suncu... Takođe, na dijelu žala bilo je toliko morske trave da se nije moglo u more, a sa strane hrpe starog smeća koje su talasi naplavili ko zna kad. Ne znam kako bih to nazvao, ali to je nebriga zapanjujućih razmjera! I za plažu i za ljude. A to su sitnice koje je neko trebao obaviti da bi sve bilo besprijekorno", ljuti se Zagrepčanin koji se u Božavi pred strancima posramio i zbog dnevnih novina:
"Austrijanci su htjeli kupiti svoje novine i nisu se mogli načuditi kako to da ih nema. Šta smo im mogli reći, u Božavi nije bilo ni naših novina..."
Ni organizatori putovanja grupe njemačkih turista na motornom jedrenjaku nisu znali šta bi rekli gostima kad im iz lučke uprave nisu dali da pristanu uz rivu na jednom ostrvu.
"Na brodu su bili ljudi koji su se spremali u razgled znamenitosti. Teško im je bilo prihvatiti objašnjenje da se ne mogu iskrcati, jer su prije sedam dana gosti, mlađarija koja je tada bila na brodu, na rivi imali parti", prepričava iskusni turistički radnik iz Njemačke.
"Kakve veze ima jedno s drugim? Imam utisak da se turizmu ovog ljeta događa slično kao ugostitelju koji priželjkuje pun restoran i da vani još ljudi čekaju u redu. U gužvi se onda gube živci i strpljenje pa gost, nažalost, naleti na nedomaćinski gard: Šta sad još ti hoćeš?