Zagreb - Izrael i Amerika vjerni su saveznici. Izrael je daleko najvažniji saveznik koi g SAD imaju na Bliksom istoku, piše portal “Index.hr”.
SAD decenijama obezbjeđuje Iraelu milijarde dolara vojne, ekonomske i tehnološke pomoći, kao i beskompromisnu diplomatsku podršku.
Praktično, spornih tačaka nema – ili barem nije bilo dok se između njih nije isprečio kamen spoticanja u obliku polovnih i temeljno prerađenih aviona F-16 koje Hrvatska namjerava da kupi od Izraela, navodi Petar Stošić u tekstu za Index.
Kako navodi, treba napomenuti da su bliski odnosi Vašingtona i Tel Aviva, odnosno Jerusalima, donekle zahladili još za vrijeme bivšeg predsednika Baraka Obame. On i izraelski premijer Benjamin Netanijahu otvoreno se nisu podnosili.
Tom konfliktu prije svega su kumovale razmirice oko pristupa Iranu, odnosno izraelsko protivljenje nuklearnom sporazumu s Iranom, al i duboke ideološke razlike između lijevo-liberalnog Obame i konzervativnog Netanijahua.
Međutim, kada je Obamu u Bijeloj kući zamenio Donald Tramp, između SAD i Izraela ponovo je procvijetala ljubav.
Tramp je ispunio svoje predizborno obećanje da će preseliti američku ambasadu iz Tel Aviva u Jerusalim i tako konkretno potvrditi da priznaje taj grad kao "vječnu i nedijeljivu" prijestonicu Izraela, na čemu vlasti te zemlje insistiraju.
To je izazvalo bijes i ogorčenje Palestine, ali i ozbiljno nezadovoljstvo velikog dijela međunarodne zajednice. Oni žešći, poput Turske, Irana i Hamasa, govorili su o otvaranju "vrata pakla" i "proglašenju rata protiv milijardu i po muslimana". Oni umjereniji, poput Njemačke i Francuske, upozoravali su na potkopavanje šansi za postizanje riješenja s dvije države.
Na glasanju u UN o rezoluciji kojom se osuđuje američko priznanje Jerusalima kao izraelske prestolnice, u decembru prošle godine, SAD su praktično ostale same protiv svijeta. 125 zemalja članica glasalo je za rezoluciju koja od predsjednika SAD Donalda Trampa traži da povuče svoju odluku, dok je protiv rezolucije glasalo samo 9 zemalja, uključujući mikrodržave kao što su Maršalova ostrva, Nauru i Palau. Suzdržane su, doduše, bile 32 zemlje koje nisu htjele da se zamere ni jednoj ni drugoj strani. Među njima je bila i Hrvatska.
Netanijahu je, naravno, bio oduševljen i nazvao to istorijskim danom.
Onda je američki predsjednik otišao još dalje i, nakon što je to dugo najavljivao, jednostrano povukao SAD iz nuklearnog sporazuma s Iranom kojim se ta zemlja obvezala da zasuravi svoj program razvoja nuklearnog naoružanja, u zamjenu za ukidanje međunarodnih sankcija. Reakcija je opet bila - oduševljenje Izraela te nezadovoljstvo i bijes ostatka svijeta.
Potom su došli na red američki avioni F-16 koje je izraelska vojska, nakon što ih je koristila tridesetak godina, prodala Hrvatskoj - ili ih barem pokušala prodati. Kako se sada pokazalo, Amerikanci na to ne gledaju nimalo blagonaklono.
Američka ambasada u Jerusaliu, podrška izraelskoj odbrani granice uz primjenu ubojite sile i odustajanje od nuklearnog sporazuma s Iranom su jedno, ali za trgovca kao što je Tramp, zarada je ipak nešto drugo. A Izrael je na teži način morao shvatiti lekciju da Tramp nikome ne oprašta ako zaključi da ga želi preveslati - ako mu želi, na primjer, ugrabiti posao s avionima vrijedan stotine miliona dolara, i to, da stvar bude gora, s američkim avionima, navodi Index.
Tu očito nije pomogla ni posjeta američkog ministra obrane Džejmsa Matisa.
Dok je u Zagrebu hvalio Hrvatsku kao saveznicu NATO i "strateško partnerstvo", prema pisanju američkog portala Axios i izraelskim izvorima na koje se poziva, upravo je Matis blokirao cijeli posao. Tako je barem državni sekretar Majk Pompeo uvjeravao Netanijahua.
“Na kraju se od američkog ambasadora saznali da Izraelci moraju prihvatiti naše tehničke zahtijeve i kada se to učini, možemo krenuti dalje i prodaja aviona biće odobrena. Koji su to tehnički zahtijevi? Po svemu sudeći, da se iz aviona F-16 izvadi dodatna elektronskaa oprema koju su Izraelci ugradili i da se vrate, koliko je to nakon 30 godina moguće, u prvobitno stanje. Naime, ovo je uslov da Lockheed Martin, kao originalni proizvođač i intelektualni vlasnik F-16, odobri dozvolu za zahvat produženja njihovog životnog vijeka i garanciju za to. A bez toga ne samo da nema garancije nego avioni ne mogu biti ni kompatibilni s NATO jer Izrael nije članica NATO”, navodi se u tekstu.
Osim što je pitanje je li sve uopšte više izvodljivo, ne zna se ni bi li to Izraelcima bilo isplativo s obzirom na to da bi sami morali da plate troškove prepravaka na ostarijelim i avionima. Stoga je i konačna kupoprodaja izraelskih aviona Hrvatskoj sve samo ne izvijesna.
Zašto se američka administracija s Trampom na čelu tako žestoko usprotivila ovom poslu - pogotovo s obzirom na to da se, u poređenju s američkom prodajom oružja Saudijcima i drugima, radi o prilično skromnom iznosu?
Jedan dio odgovora zasigurno leži u tome što je, kako je vojni analitičar Igor Tabak objasnio za Index, ovo prvi put da jedna zemlja pokušava prodati polovne i drastično modifikovane avione druge zemlje trećoj. Pogotovo kada ta prerada ne zadovoljava specifikacije vojnog saveza kojoj druga i treća zemlja pripadaju i kada je i ta druga zemlja nudila iste avione na prodaju - ali nove, ne polovne i prerađene.
Ali drugi dio odgovora verovatno leži u tome da je Trampovo glavno političko načelo "Amerika prva" (America First), a glavni strah kojim raspaljuje svoju biračku bazu onaj od toga da svijet želi - i uspijeva - "odrati" Ameriku, a da mu Amerika to naivno dopušta.
“I tako je maloj i uglavnom marginalnoj Hrvatskoj uspjelo da posvađa ova dva nepokolebljiva saveznika. Ne bi trebalo da zbog toga budemo srećni, ali po svemu sudeći, trebalo bi da budemo zahvalni SAD ako nas, makar iz vlastitog interesa, izvuče iz ovog po mnogo čemu rizičnog, štetnog i preskupog deala - čiji ukupni trošak bi mogao daleko premašiti onaj koji nam je vlada iznijela”, zaključuje se u tekstu. (index.hr)
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.