BEOGRAD - "Ubijte me odmah, ne želim da budem isečen u delove!", zapomagao je Srbin iz kamiona dok ga je Albanac vozio ka kući južno od Bureja u Albaniji, gdje su živim zarobljenicima, mahom Srbima sa Kosova, vađeni organi.
Ta i mnoga druga jeziva svjedočenja dio su izvještaja koji je Ejmon Smit, šef Misije Međunarodnog suda u Hagu za Skoplje i Prištinu, poslao Patriku Lopezu Terezu, šefu istrage ovog suda.
U ovom izvještaju, čiju kopiju posjeduje "Kurir", nalaze se svjedočenja osmorice Albanaca iz OVK koji su bili zaduženi za transport Srba do Albanije tokom 1999. i 2000.
Transport i hirurške intervencije sprovođeni su uz učešće visokih oficira OVK, a operaciju su podržavali operativci bivšeg režima Salija Beriše, konstatuje se u izvještaju.
"Rekli su nam da ćutimo i vozimo ako želimo da doživimo starost", svjedoči jedan od Albanaca.
Iako tvrde da u početku nisu znali da ljudima koje prevoze u Albaniju vade organe, nisu prestali da se bave ovim "poslom" kad su saznali o čemu se zapravo radi.
"Kad sam pitao šta će biti s ljudima koje prevozim, neke od njih sam prepoznao kao Srbe, vojnici OVK su mi odgovorili da će 'upražnjavati sječu drva u Albaniji'. Isporučio sam Srbe na planini Paštrk", prepričava "Izvor 2".
Sud u Tirani odbacio je tužbu Imera Brame protiv Martija, jer je njegovu kuću označio kao mjesto vađenja organa Srbima
Prema njegovim riječima, sljedeći put je došao na isto mjesto, na kojem ga je čekao Ismet Tara iz OVK.
"Vidio sam leševe uvijene u vojničku ćebad. Osjetio sam miris krvi, pa sam znao da su svježi. Oba pola, mada uglavnom muškarci. Utovarili su leševe u kamion i sipali prašak kaporit. Za dezinfekciju i protiv smrada", svjedoči "Izvor 2".
Svi izvori govore o brzim noćnim vožnjama nakon operacija u raznim kućama pretvorenim u klinike, do aerodroma "Rinas" pored Tirane. Svjedoče i o ljekarima - jednom Arapinu i albanskim ljekarima Admiru i Ćamilu, koji su zagledali Srbe, posebno njihova trupla.
"Ovo je bio prvi put da sam čuo ovako nešto i to me je iznenadilo, pošto smo prije toga uvijek mogli da tučemo Srbe i da im lomimo ruke i noge po sopstvenoj volji", ispričao je "Izvor 1", koji je bio veoma tužan kad je shvatio da su neke od djevojaka koje je prevozio, a kojima su vađeni organi, Albanke.
O zločinima i trgovini organima istraživao je Dik Marti, izvjestilac Savjeta Evrope, a u njegovom izvještaju, usvojenom je u januaru, tvrdi se da je OVK odvodila zarobljene Srbe u Albaniju, i u dvije kuće, koje su bile pretvorene u improvizovane klinike, ubijali ih radi trgovine njihovim organima.
Sud u Tirani odbacio je tužbu protiv Martija, koju je podnio Imer Brama, jer je Marti njegovu kuću označio kao mjesto vađenja organa Srbima.
U te zločine bili su umiješani pripadnici OVK, a u Martijevom izvještaju se u tom kontekstu pominje i Hašim Tači, sadašnji kosovski premijer.
Lokalni novinari otkrili su da se jedna od tih kuća - koja se pominje u Martijevom izvještaju - nalazi u selu Burej, 25 kilometara od Tirane, i da je vlasništvo porodice Brama.
Porodica Brama je poslije toga podnijela tužbu protiv Martija i lokalnih dnevnih novina MAPO, koje su objavile da se radi o njihovoj kući koja je bila pretvorena u "kliniku" u kojoj su zarobljenim Srbima uzimani organi koji su, poslije toga, avionima iz Tirane, transportovani i prodavani u zapadnoj Evropi i Izraelu.
Svi izvori govore o ljekarima, Arapinu i Albancima Admiru i Ćamilu, koji su zagledali Srbe, posebno njihova trupla
Porodica je, kako je izjavio Imer Brama, tužila Martija i tražila odštedu od 200.000 evra, zbog ukaljanog ugleda, mada švajcarski senator nije konkretno pomenuo njegovo ime, već je to uradio lokalni list.
Nadležni sud je odbacio tužbu, jer je bila nekompletna pošto nisu priloženi nikakvi konkretni dokazi da je Marti rekao da se radi baš o kući porodice Brama.
Srbija je predložila da Savjet bezbjednosti UN odredi nezavisne i kompetentne stručnjake koji bi stvarno utvrdili šta se krajem devedesetih godina dešavalo na Kosovu i u dvije "žute kuće" u Albaniji.
Na trgovinu ljudskim organima prva je ukazala bivša glavna tužiteljka Haškog tribunala Karla del Ponte u autobiografskoj knjizi "Lov: Ja i ratni zločini". Ona je poslije odlaska sa te funkcije napisala da su pronađeni mnogi dokazi o trgovini ljudskim organima, ali se ispostavilo da su u međuvremenu uništeni.