BEOGRAD - U Tužilaštvu za ratne zločine Srbije formiran je predmet koji se odnosi na prodaju organa kosovskih Srba nestalih tokom i poslije bombardovanja Savezne Republike Jugoslavije 1999. godine, potvrđeno je u Tužilaštvu.
"Proveravaju se neformalni navodi do kojih smo došli operativnim radom da su 1999. dva kamiona sa zarobljenim Srbima sa Kosova prebačena u Albaniju", kazao je tužilac za ratne zločine Vladimir Vukčević.
Prema njegovim riječima, neformalna saznanja dobijena su od istražilaca Haškog tribunala. Prema tim izvorima u Albaniji postoje i neregistrovane masovne grobnice sa tijelima ubijenih Srba.
Doskorašnja glavna tužiteljka Haškog tribunala Karla del Ponte u knjizi "Lov" navodi da je to tužilaštvo tokom istrage o zločinima OVK nad nealbancima bilo obaviješteno da su osobe nestale u sukobima na Kosovu korišćene u operaciji krijumčarenja organa. Tužilaštvo je došlo u posjed informacija koje su istražioci i funkcioneri UNMIK-a dobili od grupe, kao se navodi, pouzdanih novinara, prema kojima su u ljeto 1999. kosovski Albanci kamionima prebacili na sjever Albanije trista otetih osoba. Ti zatvorenici prvo su bili zatvoreni u kampove na mjestima poput Kukeša i Tropoje. Prema izvorima novinara, mlađe i vitalnije zatvorenike pregledali bi ljekari, dobijali su hranu i niko ih nije tukao, a zatim bi bili prebačeni u pritvor u druge centre u Burel i njegovu okolinu. Grupa njih bila je pritvorena u baraci iza jedne žute kuće dvadesetak kilometara južno od tog grada, navodi tužiteljka. Jedna soba u toj žutoj kući služila je kao operaciona sala u kojoj su hirurzi vadili organe zatvorenicima. Bubrege i druge organe bi zatim, prema riječima izvora, preko aerodroma "Rinas" kod Tirane slali u hirurške klinike u inostranstvu gdje su korišćeni za presađivanje klijentima koji bi to plaćali. Opisujući detalje informacije koje je o tome imala, Karla del Ponte je dodala da su istražioci zbog nemogućnosti daljeg vođenja istrage morali da odustanu od tog slučaja.
Del Ponteova otkriva i da su istražioci Tužilaštva i UNMIK-a, s novinarima i albanskim tužiocem, 2003. godine u Albaniji obišli pomenutu "žutu kuću". Našli su dijelove gaze, kese za infuziju, špriceve, prazne bočice lijekova. Po sobi su nađeni tragovi krvi, za koje nije bilo moguće utvrditi da li je ljudska. Novinari su odbijali da imenuju izvor informacija.
Bez izvora, tijela i dokaza mogućnosti za vođenje istrage bile su zatvorene.
Ovakva neformalna saznanja, najvjerovatnije iz istih izvora, ima i Tužilaštvo u Beogradu za šta, do sada, nije bilo dokaza.
"Mi, za sada, raspolažemo neformalnim informacijama od jednog od istražilaca Haškog tribunala, koja potiču sa terena, kada je naš tužilac Dragoljub Stanković istraživao zločine OVK, da su dva kamiona sa građanima srpske nacionalnosti posleta u Alabaniju. Bilo je dve priče: da su tamo bili logori, da su oni tamo držani, a druga priča je da se trgovalo ljudskim organima", kazao je Bruno Vekarić, portparol Tužilaštva.
Saznanja Tužilaštva u Beogradu dobijena su tokom istrage protiv Ramuša Haradinaja. "Interesantno je da ni u jednom predmetu niko od svedoka nije izašao s takvom pričom, da bi to moglo da se uvrsti u neki upotrebljiv materijal", kaže Vekarić. Za ovaj slučaj interesovao se i predsjednik Srbije Boris Tadić, kažu u Tužilaštvu, i to kao neko ko bi mogao u međunarodnim razmjerama da pomogne da se sazna istina.