ZAGREB - Desne političke stranke ili one radikalno desne već godinama egzistiraju na periferiji hrvatskog političkog života. Može li sve teže ekonomsko i socijalno stanje u zemlji ojačati radikalnu desnicu u Hrvata?
Nedavni protest branitelja, seljaka i ribara nakon dugo vremena opet je skrenuo pažnju na desnu političku opciju u Hrvatskoj, onu desnicu koju bismo smjestili negdje na putu od vladajuće stranke pa nadesno. Antievropski pokliči, poziv na odbranu nacionalnih interesa te povici protiv izdaje branitelja i ideala Domovinskog rata neki su od motiva kojima se tradicionalno služi hrvatska desnica. No, činjenice govore da te i takve stranke u Hrvatskoj zapravo nikada nisu zabilježile hvale vrijedne izborne rezultate.
Štaviše, posljednji parlamentarni izbori završili su potopom desne političke opcije.
HSP (Hrvatska stranka prava), koji već godinama slovi za barjaktara takve političke struje, 2007. godine spao je na samo jedan saborski mandat - onaj danas počasnog predsjednika stranke Ante Đapića kojeg je ovaj kasnije prepustio aktuelnom predsjedniku Danielu Srbu. Od tada pa do danas prošlo je više od tri godine. Nezadovoljstvo i ogorčenje u narodu je nabujalo, što prema evropskim iskustvima predstavlja idealno tlo za rast desnice, pa čak i one ekstremne.
Hoće li Hrvatska slijediti evropski trend, očekuje li zemlju uoči parlamentarnih izbora ujedinjenje i jačanje desnog političkog spektra ili pojava ozbiljnije radikalne desnice? Predsjednik HSP-a Daniel Srb ne poriče da se radi na okrupnjavanju desnih snaga. Već je potpisano pismo namjere o zajedničkom izlasku na predstojeće izbore s Autohtonom hrvatskom strankom prava i Hrvatskom čistom strankom prava.
Srb izglede za uspjeh vidi i u zaoštravanju antievropske retorike ističući da se Hrvatskoj ulazak u Evropsku uniju ekonomski i privredni jednostavno ne isplati. Uprkos antievropskoj retorici, odbacuje etiketu radikalne ili krajnje desnice nazivajući takve pridjeve tek podvalama političkih protivnika i stranci nesklonih medija. Dakle, evroskeptici mogu očekivati da će na izborima biti ponude, ali hoće li biti i potražnje? Dosadašnje iskustvo govori da bi trud mogao biti uzaludan, ali treba reći da Hrvatska posljednjih godina nije bila u većem ekonomskom glibu koji iza sebe ostavlja hiljade birača razočaranih u prijašnju i postojeću političku elitu.
U posljednjim istraživanjima javnog mišljenja oko 40 odsto ispitanika izjasnilo se protiv ulaska Hrvatske u Evropsku uniju, ali kada treba glasati za one stranke i opcije koje nude upravo takav plan i program, podrška izostaje. Goran Čular, profesor na Fakultetu političkih nauka, govori da slabost desnice valja tražiti u specifičnom političkom razvoju zemlje gdje je s vremenom došlo do odmaka HDZ-a od krajnje desnih elemenata nakon čega je uslijedio obračun s onim strankama koje su ostale na tom, za Sanaderov HDZ, više nepoželjnom političkom prostoru.
„HDZ je odigrao vrlo veliku ulogu u discipliniranju ili kontroli krajnje desnice. U proteklih dvadeset godina strategijom uključivanja, izoliranja, kupovanja i manipuliranja uspijevao je otupiti oštricu radikalne desnice, iako je u biračkom tijelu uvijek bilo i još uvijek ima potencijala za uspjeh. S druge strane, radikalna desnica nikada nije uspjela proizvesti ijednog značajnijeg aktera“, objašnjava Čular.
Čular govori da HDZ, zaokupljen svojim nedaćama, možda više nije u stanju kontrolisati desnicu na način na koji je to do sada činio te da ujedno postoji i dobar dio HDZ-ovih birača koji samo čeka da ih neko privuče i pokupi desnom retorikom. „Postoji veliko razočaranje načinom na koji je vlast funkcionirala od posljednjih izbora, toliko veliko da smo u situaciji da očekujemo izbore. Postojeća Vlada je izgubila legitimitet, ali pitanje je hoće li se naći pojedinci i pokreti koji će uspjeti mobilizirati birače. Postojanje mogućnosti ne znači da će se one i iskoristiti“, govori Čular.
Može se reći da je krajnja desnica u Hrvatskoj s vremenom izgubila identitet. U prvoj polovini devedesetih godina hranila se na nostalgiji za ustaškim režimom, ali taj je izvor s vremenom presušio tako da je danas teško detektovati nešto što bi se u Hrvatskoj moglo nazvati radikalnim. Čular kaže da evroskepticizam sam po sebi nije dovoljan da bi se neku stranku ili politički pokret nazvalo krajnje desnim. Oni motivi, poput oštre retorike usmjerene prema migrantima i migrantskoj politici, oko kojih se u Evropi okuplja radikalna desnica, u Hrvatskoj ne postoje. „Evroskeptične stranke i pokreti u Evropi su ravnomjerno rašireni prema krajevima lijevog i desnog spektra. I na ljevici i na desnici postoje oni koji su protiv Evropske unije ili za njen sporiji razvoj kao zajedničke države. Evroskepticizam nije posebno desna tema, ali je istina da bi je radikalna desnica mogla koristiti“, zaključuje on.
Nedavni braniteljski protest usmjerio je pozornost na Željka Sačića, bivšeg zamjenika zapovjednika Specijalne policije i jednog od organizatora protesta. Sačić poziva Vladu da odstupi, a građane da, kada za to dođe vrijeme, glasaju protiv ulaska Hrvatske u Evropsku uniju. Takođe ne krije političke ambicije. Kaže da s HSP-om dijeli mnogo toga zajedničkog, ali u stranku nije ušao. Namjerava okupiti branitelje, ribare, seljake i ostale nezadovoljnike pod svojevrsnim pokretom za spas Hrvatske. Sačić kaže da neće biti riječ o stranci, već o svojevrsnim nezavisnim listama okupljenima pod jednom zastavom i na zajedničkoj političkoj platformi. „Lijevo je kukuriku koalicija, desno je HDZ, u sredini nema nikoga. Ovo je u biti treći put, treća opcija“, komentariše Sačić.