RUBOVCE - Dok je diplomatska bitka za Kosovo usporila s obzirom na to da Međunarodni sud pravde razmatra slučaj legalnosti njegove nezavisnosti, bitka svakako ne jenjava unutar provincije, posebno u učionicama.
Nešto više od godinu dana nakon proglašenja nezavisnosti Kosova, etnički Albanci uče da žive u nezavisnoj državi, dok Srbi uče da još žive u dijelu Srbije. Ovo se dešava u skoro svim školama, pa čak i u onim gdje albanski i srpski đaci nastavu pohađaju pod istim krovom. Takav je slučaj i sa selom Rubovce, etnički izmiješanim selom koje broji 2.000 stanovnika.
Iako učenici imaju predavanja na različitim jezicima, standardni predmeti poput matematike su u skladu s opšteprihvaćenim standardima. Međutim, velike razlike su primjetne u predmetima poput istorije, jezika i književnosti.
"Mi radimo isključivo po srbijanskom programu", kaže Jugoslav Crvenković, direktor srpskog dijela škole, koji broji 26 učenika.
Crvenkovića je na mjesto direktora postavila Vlada iz Beograda i on insistira da profesori djeci neće predavati nijednu drugu istoriju, osim sopstvene, a koja jasno kaže da je Kosovo dio Srbije.
Međutim, kada je riječ o 172 učenika albanske nacionalnosti, onda oni od ove godine uče o prvoj godišnjici kosovske nezavisnosti.
Profesor istorije Bardhul Rudari ne krije ponos kada je riječ o novoj lekciji u njihovom udžbeniku. "To je jedinstveno zadovoljstvo predavati učenicima o njihovoj sopstvenoj državi", kaže ovaj profesor.
Njegov srpski kolega, Srđan Stanković (28), čija je učionica udaljena svega nekoliko metara, kaže da ignoriše direktive iz kosovskog Ministarstva obrazovanja, prema kojima je trebalo da obilježe godišnjicu.
"Mi se oštro protivimo tome", kaže Stanković.
U školi Rubovce ne samo da su učionice odvojene zidom, već srpski i albanski učenici imaju i odvojene ulaze u školu. "Ne održavamo kontakte sa drugom stranom. Susretnemo se s vremena na vrijeme, kada nas posjete međunarodni zvaničnici i to je to", kaže Bećir Murati, albanski direktor.
Ove dvije zajednice čak koriste i različita imena za ovu jednu školu; Srbi su je nazvali po herojima iz Drugog svjetskog rata, dok je Albanci zovu "Drita", što znači svjetlost na albanskom.
Učenici dijele jedno dvorište, ali školski zvaničnici paze da izbjegnu bilo kakvu interakciju među učenicima, posebno tokom velikog odmora.
"Naša djeca idu na veliki odmor, dok su albanska na nastavi i obratno", objašnjava Stanković i dodaje: "Jednostavno nema šanse da se susretnu na odmoru i samim time smo mogućnost bilo kakvog konflikta sveli na minimum".
Kosovski analitičar Belul Bećaj kaže da je očigledno da se Srbi sami izoluju od albanske većine, za šta imaju veliku podršku Beograda.
On je pozvao Albance da načine prvi korak ka stvaranju uslova za multietničku integraciju manjina, ukoliko žele da postanu dio Evrope.
Bez ovoga, upozoravaju svi, jaz među etničkim zajednicama će se samo produbljavati.
Ramuš Lekaj, kosovski ministar obrazovanja, kaže da je njegova vlada pokušala, uz posredstvo UN-a, da stvore zajednički obrazovni program i zajedničke udžbenike.
On dodaje da ne žele da nameću obrazovni program, posebno kada je riječ o osjetljivim predmetima poput istorije i književnosti.
Iako srpska vlada nije komentarisala konkretan slučaj, oni vjeruju da Srbi imaju pravo da koriste srpski obrazovni program i udžbenike, jer oni i dalje Kosovo smatraju svojom južnom teritorijom.