BEOGRAD - Beograd se sprema za sastanak nesvrstanih, početkom naredne sedmice, a prije pet decenija, glavni grad tadašnje Federativne Narodne Republike Jugoslavije, dočekao je i ugostio, u atmosferi punoj entuzijazma, šefove zemalja trećeg sveta na prvom Samitu nesvrstanih.
Glavni grad Srbije i nekadašnje FNRJ danima se pripremao za doček delegacija šefova država i vlada 24 zemlje učesnice, ali i oko 850 novinara iz cijelog svijeta, kojima su obezbijeđeni, za to vrijeme, najsavremeniji uređaji i uslovi za rad.
Tekstovi o Beogradskoj konferenciji vanblokovskih zemalja, od 1. do 6. septembra 1961. godine, pisani biranim riječima i u duhu tadašnje državne politike, danima nisu silazili sa naslovih strana štampanih medija, a dan uoči Samita "Politika" je opširno izvijestila i o pripremama Beograda za doček visokih delegacija.
"Beograd, grad domaćin Konferencije vanblokovskih zemalja, spreman je za početak velikog događaja. Samo dva dana su ostala do trenutka kada će šefovi država i članovi njihovih delegacija sjesti za konferencijiski sto", najavio je prestižni dnevni list FNRJ.
U broju objavljenom 30. avgusta pisalo je i da će "kada budu prolazili kroz gust drvored, koji s obje strane natkriljuje asfaltnu traku koja spaja aerodrom sa glavnim gradom, šefovi država i članovi delegacija biti srdačno pozdravljeni".
Na ulasku u Zemun značajne goste dočekale su zastave, a prema pisanju "Politike" na ulazu u grad bio je, na nekoliko jezika, ispisan i nezvanični moto konferencije - "svi ljudi svijeta hoće mir".
Goste iz inostranstva, uz sve državne počasti, dočekivao je predsjednik Jugoslavije Josip Broz Tito, a poslije uobičajenog ceremonijalnog intoniranja državnih himni i smotre počasnog gardijskog bataljona lideri zemalja trećeg svijeta odvezli bi se u svoje rezidencije prolazeći kroz ulice Beograda, gdje ih je mnoštvo svijeta pozdravljalo.
Prestonica je za tu priliku posebno osvijetljena, kako bi gostima pokazala svoje najljepše lice, a Ulica kneza Miloša ukrašena je grbovima zemalja učesnica.
"Na velikom ulaznom portalu na mostarskoj petlji stajao amblem beogradske konferencije visok 15 metara", zabilježila je "Politika". Na Dedinjskoj zvijezdi bio je postavljen triangl, simbol osnovnih ideja konferencije - mir, nezavisnost i ravnopravna međunarodna saradnja.
Svi ti detalji, prema ocjeni tadašnjih medija, dali su dostojanstven i veličanstven izgled gradu domaćinu.
U čast održavanja Konferencije "Politika" je najavljivala i otvaranje novog Parka prijateljstva na Novom Beogradu, na ušću Save u Dunav, koji je zamišljen kao simbol prijateljstva među narodima, a očekivalo se da će šefovi država zasaditi platane u dugom nizu koji će činiti aleju mira.
Tih prvih septembarskh dana 1961. godine, tokom trajanja Samita, i Kalemegdan je bio noću osvijetljen, kako bi gosti u potpunosti uživali u siluetama drevne beogradske tvrđave.
U Pionirskom parku, preko puta tadašnje Savezne Narodne skupštine, a danas Doma Narodne skupštine, u kojoj se održavala Konferencija, uređena je "aleja nacija". Na panoima duž aleje ispisani su bili podaci i infromracije o zemljama učesnicama.
Prvog dana šestodnevne Konferencije građani su stajali u špaliru dugom nekoliko kilometara i prostor preko puta zgrade Savezne Narodne skupštine bio je ispunjen do posljednjeg mjesta.
O dolasku Tita na konferenciju pisalo se sa posebnom pažnjom: "Petnaest minuta prije 12 časova, iz Ulice Miloša Velikog, čiji su trotoari bili prepuni svijeta, doprlo je snažno klicanje naroda. Trenutak kasnije, kao da izlaze iz živog špalira, na Bulevaru Revolucije pojavila su se kola predsjednika Republike, praćena motorciklistima. U kolima sa predsjednikom bila je i njegova supruga."
Domaći mediji su tada pisali da će odluke donijete u Beogradu uticati na poboljšanje prilika u svijetu, a Titov govor sa Konferencije do detalja je prenijet čitaocima, uključujući i uvodni pozdrav: "Uvaženi šefovi i predstavnici država i vlada, gospodo, dozvolite mi da vas u ime vlade i naroda Jugoslavnije najtoplije pozdravim..."
Takođe, o značaju prvog Samita nesvrstanih za tadašnju Jugoslaviju svjedoči i objava dnevnog reda Konferencije - na naslovnici "Politike".
Lideri Pokreta nesvrstanih zasjedali su za velikim okruglim stolom smještenim u dvorani Saveznog izvršnog vijeća Savezne Narodne skupštine, a svako mjesto bilo je označeno tablicom sa imenom zemlje za koju je predviđeno.
Rad konferencije prevođen je istovremeno na četiri službena jezika: engleski, francuski, španski i arapski, a za vreme Samita izašlo je nekoliko brojeva specijalnog časopisa "Beogradska konferencija".
Prvog dana Tito je u zdanju na Trgu Nikole Pašića priredio svečani ručak u čast šefova i delgacija zemalja učesnica, s kojima se, na margimama Konferencije, sastajao i razmatrao aktuelne političke teme.
Prva dama tadašnje Jugoslavije Jovanka Broz "družila" se sa suprugama učesnika Konferencije, a na dan njenog početka primila je i sestre predsjednika SAD Džona Kenedija, koje su u to vrijeme, kao turisti, boravile u Jugoslaviji.
Lideri afro-azijskih zemalja imali su i "rijetke prilike za predah" - Tito i njegova supruga su u Hotelu "Metropol" priredili svečani prijem, sa oko 2.000 zvanica, i "izlet" do Petrovaradinske tvrđave, gdje je izveden, za to vrijeme, impresivni vatromet.
U vrijeme održavanja Samita mislilo se i na predstavnike "sedme sile", koji su na raspologanju imali Centar za štampu u zgradi Doma sindikata, na tadašnjem Trgu Merksa i Engelsa, a sada Nikole Pašića, sa tada najmodernijim tehničkim uređajima.
U pet sala strani i domaći izvještači pratili su na televizijskim ekranima rad Konferencije, mogli su da koriste 30 telefonskih kabina iz kojih su obavljali međunarodne i unutrašnje razgovore, kao i 33 teleprintera i uređaja za radio operatere.
Centar je imao i foto-službu, u holu su bili smješteni Informacioni biroi i biroi putničkih agencija i pošta, a svakodnevno je dobijao i biltene sa najnovijim vijestima u vezi sa konferencijom i to i na engleskom i francuskom jeziku.
"Zgrada Doma sindikata u vrijeme održavanja konferencije biće jedan poseban grad. To će biti prava košnica u koji će raditi 850 domaćih i stranih novinara. Ovde neće prestatati čak ni noću da rade teleprinteri, pisaće mašine, teleksi, a zvono telefona odzvanjaće do duboko u noć", opisivala je "Politika" u kakvim će uslovima mediji raditi tih dana.
Novinari su imali na raspolaganju i svoju posebnu taksi stanicu, a za njihovo stanovanje bile su uređene dvije posebne zgrade, sa telefonima i ostalim komforom, u Cvijićevoj i Ruzveltovoj ulici.
Euforija oko Konferencije nije jenjavala ni po njenom završetku. Mediji su pisali o srdačnom ispraćaju šefova vanblokovskih država na aerodromu, a tadašnja javnost bila je svjedok zagrljaju na rastanku Tita i predsjednika Ujedinjene Arapske Republike Gamala Abdel Nasera.