ZAGREB - Tomislav Karamarko "očistio" je sa stranačke scene u Hrvatskoj demokratskoj zajednici Jadranku Kosor, ali i sve ostale koji su u vrhu partije, koju je prije 23 godine osnovao Franjo Tuđman, bili bliže centru nego desnici.
Za Karamarka se zna da nije dobar govornik - mada ga svi citiraju kad obećava da će zabraniti da se na Titovom grobu igra "Žikino kolo", a zna se i njegovo iskustvo u vrhu obavještajne službe - pa ga pristalice dojučerašnje liderke HDZ-a optužuju da je stranačku bitku dobio uz pomoć "špijuna spavača" u okruženju Kosorove.
HDZ je u svojoj istoriji, od 17. juna 1989, samo dva puta imao izbore s više kandidata za predsjednika, oba puta nakon poraza u izborima za Hrvatski sabor. Na prvom, 2000. godine, Ivo Sanader je uz asistenciju Vladimira Šeksa i kasnijeg osuđenika za ratne zločine Branimira Glavaša u sumnjivoj proceduri brojanja glasova delegata pobijedio Ivića Pašalića, najbližeg saradnika tada pokojnog predsjednika Franje Tuđmana.
Stranka je pod Sanaderovim čvrstim vođstvom iz nacionalističke i desničarske postala evropski orjentisana partija desnog centra. Ono u čemu je HDZ, kako se kasnije pokazalo, zadržao kontinuitet s onim iz Tuđmanovog vremena jesu brojne koruptivne afere i kriminal u koji su bili upetljani i najviši rukovodioci HDZ-a, pa i sam Sanader koji je 1. jula 2009. dao ostavku, a (za) sada mu se su sudi po tri optužnice.
Sanaderova nasljednica Jadranka Kosor izabrana je aklamacijom, kada je "na brzaka" sazvan sabor HDZ-a, jula 2009. Ona je u mnogo čemu nastavila Sanaderovu politiku približavanja Evropi i "ostajanja u centru" - ne računajući povremenu desnu i nacionalističku retoriku, vidljivu kod obilježavanja Oluje ili pitanja Kosova. Kosorovoj u zasluge bilježe to što je zaista započela borbu protiv korupcije i kriminala, pa su pokrenute brojne istrage i hapšenja, a onda i sudski procesi. Vrijeme će pokazati da li je to uradila da napakosti Sanaderu, na mig iz EU ili iz želje da se stranka oslobodi kriminalnog balasta.
Na drugim pluralističkim izborima, u nedjelju, ponovo je došlo do preokreta. Ni Kosorova niti njen dotadašnji Darko Milinović nisu ušli u drugi krug izbora - već dokazani desničari Milan Kujundžić i Tomislav Karamarko. Pokazalo se tako da je rukovodstvo stranke - od izbora 2000. do prekjuče - bilo manje desno od članstva, pa i od 2.017 delegata stranke koji su se našli na Saboru.
Karamarko i njegovi ljudi
Dok je Kujundžićev ulazak u "plej of" bio iznenađenje - jer osim uspješne ljekarske karijere i emocija u nastupima nije imao značajnije adute, ne računajući podršku familije Tuđman ili Ivića Pašalića i još neke desničare - Karamarko je u toj trci bio očigledni favorit.
Ne zbog svojih oratorskih vještina - jer je poznat po tome što govore čita s hartije i izbjegava javne nastupe i suočavanja s ostalim kandidatima - nego zbog iskustava iz 20 godina karijere, koje su uključivale i svojevremeno rukovođenje obavještajnim službama, kao i policijom: od šefa zagrebačke policije, preko funkcije prvog čovjeka obavještajnih službi, do ministra policije.
Nisu mu štetile ni optužbe da je 20 godina skrštenih ruku stajao umjesto da se borio protiv kriminala.
Nije zasmetalo ni to što je vodio kampanju za budućeg predsjednika Stjepana Mesića, što je učestvovao u "detuđmanizaciji" Hrvatske ili što se pričalo da se u predizbornoj kampanji služio obavještajnim resursima, odnosno dosijeima i agentima.
Taj dio optužbi negirao je i sam predsjednik Ivo Josipović, ističući da je, nakon što je čuo optužbe, zatražio istragu u tajnim službama i dobio izvještaj da toga nije bilo. Doduše, kako je to lucidno primjetila novinarka Jelena Lovrić, u toj su istrazi obavještajci kontrolisali i ispitali sami sebe, odnosno svoje kolege, pa onda i ne čudi da je izvještaj bio negativan.
Ono što je Karamarku sigurno koristilo bio je izbor njegovih saradnika, u čemu je uspješan, računajući tu i da je zadnjih dana svog ministarskog mandata unaprijedio 684 sebi odanih ljudi, neke i za sedam činova, i tako omogućio da mu policija bude odana, čak i pored aktuelnog ministra, socijaldemokrate Ranka Ostojića.
Osim onih s kojima je bio u dobrim odnosima i ranije, Karamarko je "vrbovao", a onda i omogućio kandidaturu za visoke funkcije i onima koji su se ranije ili krajem mandata prošle vlade posvađali s Kosorovom. Tako se u desetočlanom predsjedništvu HDZ-a našla i mlada i perspektivna gradonačelnica Knina Josipa Rimac, koja zbog loših odnosa s Kosorovom nije bila dovoljno visoko na listi da postane kandidat za Sabor, kao i bivši šef diplomatije Gordan Jandroković, koji se takođe razišao s Kosorovom, dok je glavni HDZ-ovac zadarske županije i bivši ministar mora i infrastrukture Božidar Kalmeta "dobio ponudu koju nije mogao odbiti", kako je to rekao Milinović, njegov dotadašnji prijatelj i saradnik.
Osim onih koji su bili na njegovim listama, Karamarko je po optužbama iz kruga oko Jadranke Kosor imao i špijune, odnosno "spavače" među njima, u koje nisu sumnjali do samog glasanja. Kao jednog od njih navode bivšeg ministra odbrane Tomislava Ivića koji se, kako tvrde, nakon prvog kruga izbora i činjenice da Kosorova nije prošla, u pola sata sve dogovorio s Karamarkom.
Činjenica je da su skoro svi kadrovi u novom stranačkom rukovodstvu - šest potpredsjednika, deset članova predsjedništva i 25 članova centralnog odbora Karamarkovi ljudi, uključujući tu i novog generalnog sekretara Milijana Brkića, dugogodišnjeg obavještajnog i policijskog rukovodioca, glavnog Karamarkovog operativca. On je odigrao ključnu ulogu u kampanji. Pregovarao je, lobirao i gradio mrežu podrške od opštinskih do županijskih organizacija.
Jedini koji u najužem rukovodstvu nije "Karamarkov čovjek" je predsjednik Drago Prgomet, inače partner Kujundžića, ali on je već izrazio spremnost za saradnju s Karamarkom.
"Koalicija sa Srbima bila ponižavajuđa"
Kako dolaze novi, ili pravovemeno svrstani kadrovi, postavlja se pitanje šta će biti sa starim kadrovima koji su se - kao na primjer Vladimir Šeks - prvi put nakon 20 godina našli na gubitničkoj strani. Osim Šeksa, i Andrija Hebrang i Ivan Jarnjak kandidovali su se za potpredsjednike stranke, ali ni jedan nije dobio povjerenje delegata.
Iako je Karamarko najavio da niko u HDZ-u ne smije biti suvišan i da očekuje od poraženih da "progutaju" svoje sujete u interesu jedinstvenog HDZ-a, izvjesno je da će doći do čistke. Tako bi Kosorova i Šeks mogli ostati bez funkcija potpredsjednika Sabora iz redova opozicije, a Kosorova i bez mjesta šefa poslaničkog kluba jer je od 44 poslanika, za nju 17, a za Karamarka 20, uz sedam za sada neopredijeljenih.
Karamarko je rekao da je rano za razgovor o njihovom degradiranju, rekavši da će o tome odluku donijeti predsjedništvo HDZ-a. A za članove predsjedništva se "zna kako dišu", pa ni odluku nije teško zamisliti.
Uz mrežu svojih pristalica, među kojima je i velik broj lokalnih i regionalnih rukovodilaca, kao i oportuniste koji će revidirati stavove shodno ishodu opšteg sabora, Karamarko će se oslanjati i na stranačku omladinu.
Od ostalih društvenih faktora, računa na podršku desnih stranaka i nevladinih organizacija, kao i katoličke crkve kojima se kao ministar pokušao umiliti iskapanjem kostiju žrtava navodnih partizanskih zločina, hapšenjem nekadašnjeg partizanskog rukovodioca, ali i suosnivača HDZ-a Josipa Boljkovca, do prijetnji da će zabraniti da se u Kumrovcu, rodnom selu Josipa Broza Tita, razvlači harmonika i pleše "Žikino kolo". Tu su i veterani koje, kako je rekao niko neće stigmatizovati i uskraćivati im ono što im pripada.
Među planovima i mjerama koje će HDZ preduzeti pod njegovim vodstvom jeste izgradnje partijske mreže u Slavoniji gdje su glavni Branimir Glavaš, trenutno na odsluženju osam godina kazne zbog ratnih zločina, i njegova stranke Hrvatski demokratski sabor za Slavoniju i Baranju, koji nisu voljni da koaliraju s njim.
Tu je i konsolidovanje i definisanje HDZ-a kao snažne opozicione stranke koja će, kako je rekao, "kritikovati svaki loš potez vlade kojih je sve više, ali i podržati u potezima u korist hrvatskog naroda".
Ostale narode i narodnosti nije pominjao, pa ni Srbe za koje je rekao da je koalicija s njima u vladi bila ponižavajuća, iako ju je "trpio dvije godine".
Jedna od bitnih stvari jeste i kako će završiti proces za koruptivnu aferu "Fimi medija" u kojoj je na optuženičkoj klupi i HDZ kao pravno lice i prva stranka kojoj se sudi u Hrvatskoj, uz njenog bivšeg šefa Ivu Sanadera i druge rukovodioce stranke. Ako stranka bude proglašena krivom, moraće nadoknaditi oko četiri miliona evra, koliko je po optužnici završilo u njenim crnim fondovima.
Tu je i pitanje zgrade u kojoj je centrala HDZ-a, čije pitanje vlasništva još nije riješeno - pa ako im i to bude osporeno, stranka će se naći u teškoj situaciji.
Završimo priču o HDZ-u i Karamarku njegovom izjavom o pobjedniku predsjedničkih izbora u Srbiji Tomislavu Nikoliću - koji je, kao i HDZ-ov Tomislav, izabran 20. maja. Po Karamarkovim riječima, Nikolić je "bio desna ruka četničkog vojvode i to će morati dobro isprati". Hrvatski mediji i analitičari su u ova dva dana mnogo toga za "ispiranje" pronašli i kod Karamarka.