Ex -Yu

Pratite nas na Google news

Ko je baka koja je oduševila sve u Skupštini Srbije

Ko je baka koja je oduševila sve u Skupštini Srbije
Foto: Screenshot | Ko je baka koja je oduševila sve u Skupštini Srbije
N.N.

Sjednicom Skupštine Srbije danas je, kako propis nalaže, rukovodila Smilja Tišma (91), najstarija poslanica novog saziva srpskog parlamenta.

Tišma, iako je prema zvaničnim podacima ušla u desetu deceniju života, ipak naglašava da nije sigurna koliko godina zapravo ima, jer su je komšije i prijatelji uvjeravali da je rođena 1931. ili 1932. godine.

Tišma je izabrana za poslanicu na listi Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija iako zvanično nije član nijedne stranke.

Ona je svojevremeno za Kurir televiziju pričala o svojoj nevjerovatnoj sudbini...

Nije sigurna koliko ima godina. Zvanično joj piše 91. Komšije i prijatelji su je uvjeravali da je rođena 1931. ili 1932, ona sama vjeruje da je i koju godinu mlađa. Ima beskonačno veliko životno, pa i radno iskustvo, ali i energiju kakvu nemaju ni više decenija mlađi od nje.

Ni sada ne bježi od izazova i odgovornosti, pa joj ni predsjedavanje Skupštinom nije predstavljalo problem.

"Bila sam na mnogo kongresa, i omladinskih i partijskih, negde i rukovodila, nije mi to problem", kaže žena kojoj mnoge muke tokom života nisu slomile vedar duh.

Kaže da su je nagovorili da ponovo upliva u političke vode, mada neće da otkriva ko. Sa prvim čovjekom SPS Ivicom Dačićem još nije razgovarala.

"Ivica Dačić je predstavnik mlade generacije. On je bio pionir kada sam ja bila na važnim funkcijama. Ja sam rano stasala, sa 11 godina sam postala skojevac", nastavlja priču Smilja Tišma i vraća se na početak.

Ona je preživjela dva logora za vrijeme Drugog svjetskog rata. Rođena je i odrasla u zapadnoj Slavoniji, gdje je kao mala ostala bez oca.

"Zašto njima Srbi u zapadnoj Slavoniji smetaju", pita se Smilja i vraća film na teško djetinjstvo:

"Tog 17. aprila 1941. odveli su 18 seljaka na čelu s mojim ocem. To su zlikovci. Šta im je smetao seljak, otac četvoro dece? Njega su oterali 17. aprila, a nas početkom juna - majku sa nas četvoro dece, sa ostalim srpskim porodicama. Cilj im je bio da očiste Hrvatsku od Srba. To je bila nemačka ideja."

I dok se sjeća oca, ne može da zadrži suze. "Setila sam se oca kog su odveli golog i bosog kada su ga skinuli sa trešnje, koje je tada brao. Ja sam mu odnela odelo u neki njihov štab i tada sam ga poslednji put videla."

Majku sa četvoro djece, od kojih je Smiljka bila najstarija, nedugo zatim odveli su u logor Veliki Grđevac.

"Tek kasnije sam čula da je to bilo sajmište za stoku. Pamtim da smo bili na velikom zelenom polju. Spavali smo na zemlji. Te godine je trebalo da krenem u školu. Odatle su nas prebacili u Bjelovar, gde je bilo mnogo ljudi. Neke su odatle transportovali za Srbiju, ali mnoge porodice su vratili kući, pa i nas. To je bila kasna jesen. Kad smo se vratili kući, majka je stalno šetala, nije spavala, plašila se da nas ne pokolju. Ubili su mi ujaka, ujnu, baku, tetkino dvoje male dece… Mi smo nekako preživeli tu zimu uz pomoć komšija, koji su bili Hrvati."

Sljedeće godine, Smiljka se s majkom, sestrama i bratom ponovo našla u logoru.

"Opet u junu… Opet u Veliki Grđevac, pa u Bjelovar. Obišli smo pet logora, najduže smo bili u Sisku i Jastrebarskom. U Sisku su nas odvojili od roditelja, to jest nas od majke. Kažu da je tu bila fabrika stakla, gde su stavili nas decu. Spavali smo na parketu ili betonu, kako ko, ali nas decu nisu dirali, verovatno su hteli da nas pretvore u Hrvate. Iz Siska su decu zatim prebacili u Jastrebarsko, u samostan."

Na slobodi se Smiljka našla sredinom 1943. "Izvukao nas je komšija čika Mata, Hrvat koji je garantovao za nas. Kada je umro, u znak zahvalnosti podigla sam mu spomenik". Međutim, kada je četvoro djece stiglo kući, čekao ih je užas. "Kuća nam je bila spaljena, pa smo do kraja rata živeli kod komšija, familije…"

Rat se završio, a ona je sa sestrama i bratom stigla u Beograd, gdje su joj već bila dva strica. Međutim, djeca su raspoređena u domove u Novom Sadu, Negotinu i Beogradu. "Ja sam kasnije završila pravni fakultet, posle čega sam bila potrčko kod predsednika, ali su me primetili na nekom sastanku. Valjda im se dopala moja odvažnost, brzina… Zaposlili su me u ministarstvu i ceo radni vek sam tu provela. Kažu da sam bila vredna."

Prije 14 godina je otišla u penziju, a sada ima zdravstvene probleme. "Imam problema sa nogama, po tri meseca budem u bolnici na lečenju. Dobro je da uopšte hodam. To sam 'zaradila' još kao dete u logoru". Smiljka se nalazi na listi SPS-JS, a ima visoko mišljenje o predsjedniku Srbije Aleksandru Vučiću.

"Vučić je dobar čovek, pošten i častan, ne juri za parama, ali nisu svi okolo takvi." Uprkos godinama, ne zna za strah, ne boji se ni korone. "Ne plašim se da mogu da se zarazim, stavim masku i idem napolje", u svom stilu je ova hrabra i odvažna žena završila razgovor za Kurir televiziju, prenosi Informer.rs.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije