U političkom životu ostavka se obično naziva "moralnim činom".
U balkanskim državama, često pogođenim ekonomskim i društvenim krizama, takvi potezi do sada su povlačeni iz "ličnih" razloga, zbog izbornih neuspjeha, zastoja u infrastrukturnim projektima, ali sudskih postupaka za ratne zločine.
Od 2000. godine do danas, na mjesto premijera ostavku su između ostalih dali Miloš Vučević (Srbija, 2025), Zoran Zaev (Sjeverna Makedonija, 2021), Ramuš Haradinaj (Samoproglašeno Kosovo, 2019), Miro Cerar (Slovenija, 2018), Ivo Sanader (Hrvatska, 2009).
Srbija
Pravilo je, a ne izuzetak da Vlade u Srbiji ne završavaju mandat do kraja.
Jedan od najkraćih imao je Miloš Vučević, koji je danas, 28. januara, podnio ostavku poslije napada na studente u Novom Sadu u toku prethodne noći.
"Smatramo da smo objektivno odgovorni za ono što se desilo i stoga podnosimo ostavke", rekao je Vučević, koji je na mjesto premijera izabran u maju 2024.
U Novom Sadu, Vučevićevom rodnom gradu, 1. novembra 2024. godine, poslije višegodišnje rekonstrukcije zgrade željezničke stanice obrušila se nadstrešnica i poginulo je 15 ljudi, a dvoje teško povrijeđeno.
To je bio povod za višemjesečne studentske blokade i proteste, koji su bili jedni od najmasovniji u posljednje tri decenije.
Samo dan prije podnošenja ostavke, Vučević je pozvao studente i profesore univerziteta na razgovor kako bi se izašlo iz tekuće krize u zemlji, prenosi BBC News na srpskom.
Vučevićevi prethodnici takođe su imali kraći mandat od predviđenog, ali prevashodno zbog raspisivanja vanrednih izbora, koji ih je u Srbiji bilo više nego redovnih od 2000-ih godina, pokazala je analiza Crte.
Premijeri su se pred vanredni izlazak na birališta povlačili uz različita obrazloženja.
Vojislav Koštunica je podnio ostavku jer "Vlada nema jedinstvenu politiku oko suštinskog pitanja - Kosova i Metohije".
Ivica Dačić se poslije dvije godine oprostio od premijerskog mjesta 2014. pošto je vladajuća koalicija željela da provjeri "volju birača" i "dobije politički legitimitet".
Kao premijer, Aleksandar Vučić skratio je mandat 2017. zbog "loše atmosfere u društvu", ali i da bi učestovao na izborima za predsjednika.
Najduže je na premijerskom mjestu bila Ana Brnabić, od 2017. do 2024. godine, u tri mandata, ali su i ovaj period obilježili vanredni izbori.
Hrvatska
Lični razlozi - tako je osmi premijer Hrvatske od sticanja nezavisnosti Ivo Sanader obrazložio podnošenje ostavke u julu 2009. godine.
Tada je napustio i mjesto predsjednika Hrvatske demokratske zajednice (HDZ), jedne od dominantnijih stranaka na hrvatskoj političkoj sceni.
Upitan da li njegova ostavka može da se dovede u vezu sa zastojem Hrvatske na putu ka Evropsku uniju, odgovorio je da je i to imao na umu prilikom donošenja odluku.
U januaru 2010. pokušao da se vrati u HDZ, ali je potom izbačen iz stranke.
Prvi put je izabran za premijera 2003. godine.
Protiv Sanadera je bilo podignuto nekoliko optužnica.
Protiv njega se vodilo pet pravnih postupaka, u tri je osuđen na 18 godina zatvora, a u dva je presuda bila oslobađajuća.
Krajem 2010. Sanader je optužen za korupciju, a hrvatske vlasti su izdale međunarodni nalog za njegove hapšenje.
Uhapšen je u Austriji u decembru 2010.
Tvrdio je tada da su optužbe politički motivisane.
Optužen je u septembru 2011. da je u martu 1995. godine uzeo iznos koji bi vrijedio današnjih pola miliona evra, čime je počinio krivično djelo zloupotrebe položaja.
Na teret mu se stavljalo i da je primio 10 miliona evra od mađarske naftne kompanije MOL.
Sjeverna Makedonija
Nikola Gruevski, lider stranke VMRO- DPMNE, dao je ostavku na premijersko mjesto 2016. u sklopu potpisanog političkog Dogovora iz Pržina koji je podrazumijevao formiranje prelazne vlade.
Dogovor su potpisali lideri tada opozicionog Socijaldemokratskog saveza Makedonije (SDSM) i vladajuće VMRO DPMNE, kao i dvije najveće stranke Albanaca u Makedoniji, Demokratske unije za integraciju (DUI), dio vladajuće koalicije, i opozicione Demokratske partija Albanaca (DPA).
Njime je predviđen niz zakonskih i institucionalnih promjena i da Gruevski podnese ostavku kako bi se za 100 dana pripremili vanredni izbori.
Gruevski, desničarski nacionalista, napustio je zemlju 2018, kada je osuđen na dvije godine zatvora zbog umješanosti u korupciju, a dobio je politički azil u Mađarskoj.
Na vlast je 2017. tada došla SDSM, a premijer je postao Zoran Zaev.
I Zaev je dvije godine kasnije, 2019, podnio ostavku, pošto država treći put nije dobila datum za početak pregovora sa Evropskom unijom (EU).
Zaev je sa grčkim premijerom Aleksisom Ciprasom 2018. godine potpisao Prespanski sporazum o imenu države, kada je dodat prefiks sjeverna, čime je riješen dugogodišnji spor između ovih zemalja.
Ipak, 2020. vraća se na mjesto predsjednika Vlade, ali je već sljedeće godine ponovo podnio ostavku poslije neuspjeha partije u drugom krugu na lokalnim izborima.
"Preuzimam odgovornost za poraz na lokalnim izborima i podnosim ostavku na funkciju premijera i predsjednika SDSM. Ostajem pri stavu da ne treba da se organizuju prijevremeni parlamentarni izbori", rekao je tada Zaev na konferenciji za novinare.
Opoziciona VMRO DPMNE proglasila je tada „ubjedljivu pobjedu" u gradu Skoplju i više od 20 opština, među kojima su Bitolj, Ohrid i Đevđelija.
Ostavku je podnio i premijer Dimitar Kovačevski u januaru 2024. dvije godine pošto je postao predsjednik Vlade.
U maju su održani vanredni parlamentarni izbori, a poslanici Skupštine Sjeverne Makedonije su tik pred istek zakonskog roka, izabrali novu vladu koju predvodi predsjednik stranke VMRO-DPMNE Hristijan Mickoski.
Slovenija
Premijer Slovenije Miro Cerar iznenada je podnio ostavku pred kraj mandata 2018. godine.
"Kap koja je prelila čašu", kako je rekao, bila je odluka Vrhovnog suda da poništi referendum o projektu izgradnje pruge, koja se smatrala kapitalnim projektom njegove vlade.
Većina je na referendumu podržala izgradnju dodatnih kilometara od luke Koper do granice s Italijom, ali je Vrhovni sud presudio da je vladina podrška projektu mogla uticati na ishod referenduma.
U ovom periodu Cerar se suočavao i sa teškim pregovorima sa sindikatima, koji su tražili povećanje plata u javnom sektoru, kao i pitanjima o neregularnostima u javnim tenderima.
Država je u boljem stanju nego što je bila 2014, rekao je međutim Cerar tokom obrazlaganja ostavke, poručivši građanima da im vraća vlast.
Bosna i Hercegovina
Božidar Matić podnio je 2001. ostavku na dužnost predsjedavajućeg Savjeta ministara BiH - , kada je državni Parlament odbacio predlog Izbornog zakona koje je predložio njegov kabinet.
U zemlji podijeljenoj na dva entiteta, premijer Republike Srpske Milorad Dodik podnio je ostavku 1999. poslije arbitražne odluke da Brčko postane zaseban distrikt, a ne dio Republike Srpske što je Dodik priželjkivao.
Nekoliko dana kasnije saopštio je da je spreman da povuče odluku o ostavci.
Ostavku je podnio i premijer Federacije BiH Nedžad Branković 2009. godine.
Odluku je donio poslije stranačkog kongresa gdje je stranački lider Sulejman Tihić tražio njegovu ostavku, jer je Kantonalni sud u Sarajevu potvrdio optužnicu koja ga tereti za zloupotrebu položaja.
Crna Gora
Crna Gora Od proglašenja nezavisnosti 2006. godine, većina premijera Crne Gore smijenjivala se na oko dvije godine.
Prvi predsjednik Vlade nezavisne države Željko Šturanović podnio je ostavku 2008. godine iz zdravstvenih razloga.
Preminuo je 2014. godine.
Brzopotezne smjene na premijerskom mjestu obilježile su period od 2020. godine, pošto je skupština izglasala nepovjerenje vladama Zdravka Krivokapića (2022) i Dritana Abazovića (2023).
Samoproglašeno Kosovo
Poslije poziva da se kao osumnjičeni pojavi pred Specijalnim sudom za ratne zločine počinjene na Kosovu, Ramuš Haradinaj podnio je ostavku na mjesto predsjednika vlade 2019.
"Poslije ostavke, mandat vraćam narodu i vi ste prvi koje o tome obavještavam", rekao je tada.
Haradinaj, nekadašnji komandant Oslobodilačke vojske Kosova tokom sukoba 1998-99 godine, rekao je da je pozvan da se pojavi pred sudom u svojstvu osumnjičenog, „bilo kao premijer, bilo kao građanin."
„Izabrao sam ovo drugo," rekao je tada 51-godišnji Haradinaj, koji je predvodio kosovsku vladu od septembra 2017.
To je bio drugi put da Haradinaj podnosi ostavku na mjesto premijera.
Tokom prvog mandata (od decembra 2004. do marta 2005.) dobrovoljno se predao Međunarodnom sudu, gdje je sedam godina kasnije, oslobođen svih optužbi.
Na predstojećim izborima na Kosovu 9. februara, Ramuš Haradinaj juri premijersko mjesto treći put, kao kandidat koalicije oko Alijanse za budućnost samoproglašenog Kosova.
Ostavke ministara
Prethodnih mjeseci, više ministara u regionu podnijelo je ostavke.
U Srbiji su to učinili Goran Vesić i Tomislav Momirović, poslije pada nadstrešnice na Željezničkoj stanici u Novom Sadu, kada je stradalo 15 ljudi, a dvoje teško povređeno.
Dok Momirović nije javno obrazložio ovaj postupak, Vesić je na konferenciji za mediji najavio povlačenje.
On je međutim tada kazao i da „ni on, ni ljudi koji sa njim rade, nemaju ni trunku odgovornosti za tragediju koja se dogodila".
U Bosni i Hercegovinu ostavku je nedavno podnio ministar bezbjednosti Nenad Nešić u januaru 2025. godine „iz moralnih razloga", a pošto je prethodno uhapšen u okviru istrage o korupciji, zajedno sa još šest osoba.
Oni su osumnjičeni za više krivičnih djela, među kojima je pranje novca, zloupotreba službenog položaja odnosno primanje mita, navelo je Tužilaštvo BiH.
Moralni razlozi našli su se i u nedavnom obrazloženju ostavke Josipa Dabra, potpredsjednika hrvatska vlade i ministra poljoprivrede.
Predstavnik desničarskog Domovinskog pokreta pucao je iz pištolja kroz prozor automobila u pokretu, a snimak tog događaja objavio je Jutarnji list poslije čega se ministar povukao sa dužnosti objavom na Fejsbuku.