Čudna zemlja: bez sopstvene valute, bez sopstvenog pozivnog broja, bez internet domena. Kosovo još od intervencije NATO-a 1999. godine nije uspjelo da postigne ravnotežu. Prevladava utisak da je ono palo u ruke kriminalnih kartela, piše berlinski dnevnik.
Stari, crni, ulubljeni FIAT punto nespretno se kreće Kosovom kao da su putevi njegovi protivnici. Vozač gleda kroz napuklo prednje staklo na neravan, šljunkom isprekidan asfaltni put, na uzanu stazu zemlje, zemlje pregaženih pasa i mačaka i vegetacije koja buja duž puta, zemlje perionica automobila i benzinskih pumpi. Vozač sve to vidi, a vidi i još nešto drugo. On vidi tlo za naročito dobro organizovani kriminal.
Vozač, koji je po želji majke trebalo da se zove Elvis, ali protiv čega je porodica njegovog oca imala nešto protiv pa je, dakle, dobio ime Ramadan, govori žvaćući u svoj blekberi.
On često telefonira dok vozi, nekoliko razgovora počinje rečenicom: "Mm, imam keks u ustima". Ramadan Iljazi ne posti tokom mjeseca posta otkako je u nekom trenutku, između svog rođenja i ovog jesenjeg dana, prešao iz islama u hrišćanstvo. On je na putu za posao, ide u Prištinu. U prijestonicu svoje zemlje u kojoj i ulice govore nekoliko jezika.
Kosovo koristi evro kao sredstvo plaćanja, ali ne pripada ni evropskoj monetarnoj uniji, ni Evropskoj uniji niti šengenskoj zoni, čak ni Ujedinjenim nacijama. Kosovo nema svoj pozivni broj niti internet domen. Svijet nije jedinstven u vezi s tim da li je ova zemlja uopšte zemlja. Osamdeset jedna država kaže "da, 112 kaže "ne".
Svijet je, takođe, podijeljen u vezi s tim da li ovu zemlju vodi jedna vlada ili dvije i da li se pritom uopšte radi o vladama ili o jednom kriminalnom kartelu. Shodno tome, postoji nesaglasnost u vezi s tim da li je mladić iza napuklog prednjeg stakla svog starog FIAT-a vladin kritičar ili lovac na kriminalce, a čak nije lako ni odgovoriti da li ga uopšte treba smatrati mladim čovjekom ili ne.
Prema evropskim mjerilima, on izgleda kao mladić. I njegovih 26 godina govori u prilog tome. Na Kosovu te godine znače da je Ramadan Iljazi u međuvremenu dostigao uzrast koji je iznad prosječne starosti na Kosovu. Takva je situacija. A jasna svakako nije.
Korupcija: Ramadan Iljazi je po profesiji borac protiv korupcije. A Kosovo važi za posebno korumpirano. Ono se nalazi na 110. mjestu aktuelne rang-liste zemalja. Grčka je čistija po tom pitanju, zauzima 78. mjesto, Rusija je 154.
Ovo su posljednji Ramadanovi dani na mjestu direktora organizacije FOL; na jesen se ponovo vraća na univerzitet da studira. Ovih dana mora da se oprosti i da svom nasljedniku preda posao. Iljazi je osnovao FOL prije tri i po godine, to je jedna od hiljada takozvanih nevladinih organizacija na Kosovu, od kojih većina nije ništa drugo do mašina za pribavljanje para od donacija.
Međutim, FOL pripada onom malom dijelu, kako smatraju stručnjaci, u kojem se zaista odvija neka vrsta sadržajnog posla. FOL vodi računa o korupciji i podmitljivosti onih na vlasti.
Iljazi kaže da je u jednom trenutku postao ubijeđen da je to najveća opasnost po njegovu zemlju. Veća od starog, ali i dalje nasiljem prožetog sukoba između kosovskih Albanaca i kosovskih Srba na sjeveru zemlje, gdje Vlada u Beogradu ima veći uticaj na sve nego Vlada u Prištini. Kosovski Albanac Iljazi želi nazad svoju zemlju, i to od sopstvenih ljudi.
Organizacija FOL redovno izdaje "korupcijski monitor". Ona upoređuje podatke koje poslanici daju antikorupcijskim vlastima o svojoj imovini sa podacima koje oni proslijede Izbornoj komisiji i dokumentuje razliku između ovih podataka. FOL dokumentuje razliku između aktuelnih podataka i onih iz prethodne godine. Razlike se ponekad ogledaju u milionskim iznosima.
FOL dokumentuje broj istraga korupcionaških slučajeva, kao i optužnica i presuda koje uslijede. Bavi se ciframa za koje se ne može vidjeti da li su ispravne, naknadno prilagođene ili manipulisane. Ali, ti brojevi kao cjelina daju jednu sliku. To je slika o zemlji koja je pala u ruke kriminalaca.
Kriminal u vrhu vlasti: Riječ je o trgovini ljudima, narkoticima i oružjem, riječ je o privatizaciji državne imovine, o pivarama, telefonskim kompanijama i benzinu, a riječ je i o terenu pregaženih kućnih ljubimaca, tj. putevima.
"Pred očima međunarodne zajednice razvile su se u međuvremenu organizacije vrijedne više miliona evra, koje raspolažu kako gerilskim iskustvom, tako i stručnošću tajnih službi. Veliki arsenal oružja štiti ove organizacije od spoljašnjeg miješanja, kao i visoki društveni ugled njihovih lidera... jedna klanovska organizacija gotovo otporna na infiltraciju i dalekosežna kontrola nad državnim aparatom upotpunjavaju tamošnje pretenzije na vlast", piše u jednom povjerljivom izvještaju berlinskog Instituta za evropsku politiku, rađenog za Bundesver.
U jednom izvještaju njemačke tajne službe iz 2005. godine stoji: "Preko M.F. i njegove firme S. sa sjedištem u Prištini, Hašim Tači dovodi se u vezu s pranjem novca i krijumčarenjem benzina i cigareta. Tačija finansijski podržava L. preko svoje firme D. koja je umiješana u švercerske aktivnosti. Tači pored H., S. i V. važi za nalogodavca profesionalnog ubice A."
Jedan povjerljiv dokument NATO-a o situaciji iz 2004. godine, koji je takođe dospio u javnost kada ga je britanski "Gardian" objavio početkom godine, naziva Tačija jednom od tri "najveće zvjerke" organizovanog kriminala na Kosovu.
Hašim Tači je predsjednik Vlade. Sada s osmijehom gleda stari FIAT ispod sebe.
Veliki plakat, glava, vrat, bijela košulja, visoko postavljen na jednoj fasadi u centru Prištine, iza koje se nalazi sjedište Tačijeve stranke.
Iljazi parkira svoj automobil između sličnih njegovom, stavlja telefon u džep od pantalona, žuri mu se. Iljazi trči kroz Prištinu. Grad od 200.000 stanovnika s kratkim ulicama i puno poznatih lica. Mogu se vidjeti visoki državni službenici kako sjede u baštama kafea, neki klimnu glavom Iljaziju koji projuri pored njih.
Iljazi trči, on ima sastanke sa doušnicima, državnim službenicima, ljudima iz UN-a, diplomatskim osobljem, novinarima. On razgovara s njima. U ovom trenutku, ponovo jedna bašta, Iljazi i jedan čovjek za stolom, nad njima nadsteršnica sa koje visi raspršivač vode. Kapljice lete u vazduh i brzo isparavaju.
Ustali su da krenu i neko vrijeme su išli zajedno. "Jesi li vidio", pita Iljazi poslije nekoliko trenutaka i dodaje: "Ljimaj". Ne, njegov sagovornik nije vidio. Sada je već kasno da se okrene za čovjekom koji je upravo prošao pored njih. Vide mu se samo leđa. Optužbe za ratne zločine: Fatmir Ljimaj je do prošle godine bio ministar saobraćaja i telekomunikacija. Protiv njega se vodi istraga zbog pronevjere oko 80 miliona evra, koji su navodno nestali tokom izgradnje autoputa.
Ali, ono što u ovom trenuktu na ulici još niko ne zna jeste da će Ljimaj nekoliko nedjelja kasnije biti stavljen u kućni pritvor. Biće mu oduzet pasoš. Krajem oktobra treba da se pojavi pred sudom u Prištini. Optužnica se odnosi na ratne zločine. Očigledno je da sudski proces nije ugrožen okolnošću da je glavni krunski svjedok krajem septembra nađen mrtav u jednom parku u Duizburgu.
Muškarac, koji je u okviru programa zaštite svjedoka živio u Njemačkoj, očigledno je izvršio samoubistvo. U jednoj poruci je poslao najavu svom bratu, policija nije našla tragove da krivicu snosi neka druga osoba, stručnjaci sudske medicine navode dokaze o samoubistvu. Riječ je o depresiji. Izjave čovjeka, kojeg vlasti nazivaju "svjedok X", pisano su dokumentovane, a postoje i snimci.
"Jesi li vidio? Ljimaj", rekao je Iljazi. Nije bilo ničeg trijumfalnog u njegovom glasu, mada je i on vjerovatno doprinio istrazi protiv Ljimaja. FOL je otkrio protivustavni sukob interesa kod osoblja u njegovom ministarstvu. Nije bilo ničega što bi zvučalo kao strah ili strahopoštovanje. Zvučalo je uobičajeno.
Slučaj "Ljimaj", koliko god bio spektakularan, ima i nešto svakodnevno. On se uklapa u šablon. Ljimaj je bio u ratu. U izvještaju za zaštitu ustavnosti iz 1998. godine stoji da ga je "Oslobodilačka vojska Kosova koja teroristički djeluje na svojoj teritoriji" angažovala kao komandanta. OVK se tada borila za nezavisnost Kosova od ponižavajućih jugoslovenskih vlasti, započela vojnu ofanzivu, doživjela odmazdu, NATO je napao, još zvanično jugoslovenska, a kasnije srpska pokrajina je došla pod upravu Ujedinjenih nacija, a 2008. godine je proglasila nezavisnost. Vođe OVK postale su narodni heroji, osnovali su stranke, ušli u parlament i Vladu.
Optužbe za korupcije su uslijedile, kao i za ratne zločine. Ponekad su krunski svjedoci umirali. Ponekad su ćutali iz straha.
Ponekad ni Ramadan Iljazi nema više šta da kaže. Već tri i po godine on sakuplja brojke i dokaze, postavlja pitanja, obavještava vlasti i često primjećuje da sve to ostaje bez rezultata. Skoro niko ne ispituje dalje, kaže on, niko ne istražuje. Dodaje da su u međuvremenu i mnogi drugi postali obeshrabreni. To može da se izmjeri. U svakom slučaju, trenuci kada mu se neko javi i opiše sumnjiv slučaj ili čak podnese dokaze postaju sve rjeđi. Pomalo ga napušta snaga, priznaje Ramadan.
On je zbog toga na unutrašnjoj strani prednjeg stakla svog FIAT-a zalijepio jednu žutu ceduljicu. Na njoj je ispisan citat iz Biblije: "Gospode, podari potpun mir onima čija je svrha čvrsta i koji vjeruju u tebe". Jedan pogled na cedulju, kaže Iljazi, i to je uglavnom dovoljno za ostatak dana.
Premijer pod istragom: Međutim, ovaj dan je ionako dobar za Iljazija. Neko, ko to mora da zna, jedno od poznanstava iz bašti kafea, pričao mu je da se u svijetu nešto mijenja. Kako stvari stoje, Hašimu Tačiju više neće biti odobrena nijedna državna posjeta u inostranstvu. Njegova vlada je ove godine poslala 27 zahtjeva za posjetu, ali su svi zahtjevi odbijeni. A onda se ujutru u novinama moglo pročitati da se sada vodi istraga protiv njega zbog posebno teških optužbi.
EULEKS, pravna misija EU na Kosovu, sastavljena od 2.000 međunarodnih i 1.000 kosovskih policajaca, sudija, tužilaca, carinika, oformio je odgovarajući tim. Tači kaže da namjerava da podrži istragu.
Riječ je o jednom izvještaju švajcarskog poslanika u Evropskom parlamentu Dika Martija, objavljenom krajem 2010. godine, prema kojem je Tači navodno učestvovao u trgovini organima u tu svrhu ubijenih ratnih zarobljenika. U izvještaju se prećutkuju njegovi izvori informacija i zbog toga je sporan.
Tači se brani od optužbi. Ubrzo poslije toga su u srpskim novinama procurila dva izvještaja UN o istragama iz 2003. i 2004. godine, koje potvrđuju trgovinu organima. Oni se pozivaju na izjave svjedoka i opisuju inspekciju navodnog mjesta smrti. Tamo su pronađeni posredni dokazi, "špricevi", "kutije tableta", "dijelovi materijala koji odgovaraju hirurškim uniformama". Očigledno je da nisu našli nedvosmislene dokaze.
FIAT napušta Prištinu. Prolazi bulevarom Bila Klintona sa Klintonovom statuom. Malo nagnut naprijed stoji nekadašnji američki predsjednik na postolju, lijeva ruka je podignuta u znak pozdrava. U desnoj ruci drži fasciklu na njoj je datum "24.3.1999", dan kada je NATO počeo da bombarduje Jugoslaviju i tako pokrenuo njeno povlačenje sa Kosova. Ramadan Iljazi je nekada držao ovu ruku.
Sportska dvorana u Iljazijevom rodnom gradu Uroševcu, u novembru 1999. godine. Tada je bio izbjegličko dijete, upravo se vratio iz jednog izbjegličkog logora u Makedoniji. Živio je od prodaje cigareta američkim vojnicima, a pošto je dobro znao engleski, postao je jedan od njihovih prevodilaca. Zbog toga su ga izabrali da pozdravi Klintona prilikom njegove posjete svečanosti povodom okončanja rata.
"Mnogo vam hvala, predsjedniče Klinton", rekao je on tada, "ja se zovem Ramadan Iljazi, idem u osmi razred. Vi ste obećali da ćete nas bezbjedno vratiti u našu domovinu. I održali ste svoje obećanje".
Ramadan posjeduje uramljenu fotografiju susreta. On i Klinton se rukuju, u lijevoj ruci predsjednik drži šolju. "To je tada bio važan trenutak", priča Iljazi, "do tada sam htio da postanem pilot".
Odlazi iz Prištine, posljednjeg dana kako je direktor organizacije FOL. Uskoro će opet biti student. Vozi se iz Prištine, ništa brže nego kada je jutros ulazio u Prištinu. Pred njim se prostire put.