BEOGRAD -Danas se navršava 12 godina od kada je sa Kosova i Metohije protjerano 4.012 Srba, a većina njih se do danas nije vratila u svoje domove.
U talasu nasilja na KIM tada je ubijeno 19 osoba, od kojih osam Srba, dok je 11 Albanaca stradalo u obračunu s pripadnicima medjunarodnih snaga bezbjednosti.
Povrijeđeno je najmanje 170 Srba, kao i desetine pripadnika međunarodnih snaga koji su se sukobili s lokalnim Albancima štiteći Srbe i njihovu imovinu.
Porušeno je oko 800 srpskih kuća i zapaljeno 35 verskih objekata, uključujući 18 spomenika kulture, među kojima i crkva Bogorodice Ljeviške u Prizrenu.

Taj hram, jedan od najreprezentativnijih spomenika srednjovekovne Srbije, episkopsko središte srpske crkve u srednjem vijeku, monumentalni oblik dobio je u vrijeme Kralja Milutina (1282-1321), mada je i ranije bio arhijerejsko središte prizrenskog episkopa srpske crkve.
Crkva je unekoliko obnovljena, prva liturgija u njoj služena je šest godina kasnije, ali tragovi devastacije i požara nisu otklonjeni. To zdanje je 2006. stavljeno na listu spomenika pod zaštitom UNESKO-a.
Najprije je bio pod zaštitom Kfora, a sada ga čuvaju pripadnici Kosovske policijske službe.
Prema podacima Eparhije raško-prizrenske SPC, iz aprila 2004, ukupan broj uništenih crkvenih zgrada je bio blizu 100.
Međunarodni tužioci i sudije na Kosovu i Metohiji procesuirali su sedam slučajeva uništavanja crkava i 67 osoba osudili na zatvorske kazne od 21 mjeseca do 16 godina.

Povod ili izgovor za pogrom bila je kampanja albanskih medija u kojoj su lokalni Srbi optuženi da su psima natjerali preko rijeke Ibar grupu dječaka Albanaca iz sela Čabar kod Zubin Potoka od kojih se jedan utopio u rijeci, što nije bilo tačno.
Istraga UNMIK policije utvrdila je da su optužbe bile lažne, a portparol međunarodne policije Neridž Sing izjavio je tada da su ''preživjeli dječaci poslije tragedije bili pod jakim pritiskom albanskih novinara i političara da optuže Srbe iz susjednog sela".
Martovske događaje na KiM osudili su Savjet bezbjednosti UN, kao i Evropska unija, a Parlamentarna skupština Savjeta Evrope je 29. aprila 2004. donijela rezoluciju.

Đurić: Nisu otklonjeni politički uzroci martovskog pogroma
Direktor Kancelarije za Kosovo i Metohiju Marko Đurić izjavio je povodom godišnjice martovskog pogroma nad Srbima na Kosovu i Metohiji da još uvijek nisu otklonjeni pravi politički uzroci zbog kojih je došlo do nasilja u pokrajini prije 12 godina.
"Moj utisak je da, ne samo da pogrom od 17. marta nije rasvijetljen, nego nikada nisu otklonjeni pravi politički uzroci zbog kojih je tada došlo do nasilja", rekao je Đurići istakao da nikada nije sistemski suzbijena i eliminisana etnička mržnja i okrivljivanje Srba za sve probleme na KiM.
“Nikada nismo čuli, osim kada je to potrebno zbog slikanja i tapšnja po ramenu od strane međunarodne zajednice, istinsku volju najodgovornijih ljudi u politici u Prištini da se sa okrivljivanjem Srba za sve, uvijek i svuda raskrsti”, rekao je on.
Đurić je kazao da se to vidi nažalost danas, pri nezaposlenosti koja prema različitim procjenama ovjde varira između 40 i 60 odsto, pri stepenu korupcije i kriminala koji je endemski i vjerovatno najveći u Evropi.
"Ovjde na KiM umjesto teme, kako bolje da institucije funkcionišu, kako da imamo efikasniju kontrolu svih organa vlasti, neko većinskom stanovništvu u južnoj pokrajini pokušava da podmetne vječito temu nacionalnih sukoba, mržnje i okrivljivanja Srba za sve", ocijenio je Đurić.
On je uvjeren u to da i među Albancima, kao što je slučaj među Srbima, preovlađuju ljudi koji su za normalnu budućnost, ispunjenu međusobnim poštovanjem i uvažavanje.
Jevtić: I 12 godina poslije nepoznata politička pozadina
Jedan od dvojice srpskih ministara u kosovskoj vladi Dalibor Jevtić izjavio je da se ni 12 godina nakon martovskog pogroma nad Srbima ne zna politička pozadina nasilja i da zahtijevaju od međunarodne zajednice i kosovskih institucija da sankcionišu odgovorne.
Jevtić je u izjavi za Tanjug naveo da se ni danas ne zna politička pozadina svega onoga što se dešavlo pre 12 godina 17. marta na Kosovu i da je nejasno zašto još uvek niko nije odgovarao za pogrom koji se desio.
On je podsjetio da je, pored napada na imovinu Srba i SPC, preko 4000 ljudi napustilo svoje domove u samo jednom danu i da se nada da se nasilje kao ono koje se dogodilo pre 12 godina više nikada neće ponoviti.
Kosovo. Pogrom de mars 2004. Prizren. ARTE by pikinez
Jevtić je ocijenio da je martovsko nasilje samo jedan od tragičnih događaja koji su se desili Srbima na Kosovu od 1999. godine do danas i da se pored tog događaja traže odgovori na pitanje ko je odgovoran za nerasvetljene zločine od Starog Gracka preko Livadica, Goraždevca, Cernice.
Ako želimo da imamo bolju budućnost, ako ne želimo da uopšte razmišljamo da nam se može ponoviti 17. mart, mi moramo odgovorne da izvedemo pred lice pravde i to je ono što zahtijevamo i od međunarodne zajednice, ali i prištinskih institucija, istakao je Jevtić.
U Gračanici obilježavanje godišnjice
U Gračanici će danas biti obilježeno 12 godina od martovskog pogroma kada je tokom dvodnevne tragedije i nasilja nad srpskim narodom u južnoj srpskoj pokrajini ubijeno osam Srba, nekoliko stotina je povrijeđeno, a protjerano više od četiri hiljade.

Direktor Kancelarije za Kosovo i Metohiju Marko Đurić prisustvovaće u Gračanici ovom obilježavanju.
Đurić će se sa zvaničnicima, porodicama žrtava i građanima okupiti u porti manastira Gračanica odakle će u 12.00 časova krenuti povorka prema Domu kulture gdje će biti održana akademija.
Cvijeće će biti položeno ispred umjetničke instalacije "Mising" na kojoj se nalaze fotografije nestalih lica, a potom će Đurić u zgradi Doma kulture posjetiti grafičku koloniju "I kako posle svega UNESKO", na kojoj će biti izložena djela stvarana u manastiru Sveti Arhangeli u Prizrenu o uništavanju srpske duhovne baštine na Kosovu i Metohiji.
Početak akademije zakazan je za 12.30 časova kada će se prisutnima obratiti Đurić, episkop raško–prizrenski Teodosije i predsjednik Komisije za nestala i oteta lica Veljko Odalović.
Akademiju organizuje Udruženje porodica kosmetskih stradalnika u saradnji sa Kancelarijom za Kosovo i Metohiju i Komisijom za nestala i oteta lica.
(NN/B92)