BEOGRAD - Vlasničke strukture medija u Srbiji nikada nisu bile prljavije nego što je to slučaj danas, a institucije za stvaranje reda u toj oblasti nikada nisu bile neodgovornije.
Ovo se, između ostalog, ističe u Izvještaju o pritiscima i kontroli medija u Srbiji koji je uradio Savjet za borbu protiv korupcije Vlade Srbije. Takođe se tvrdi da srpska medijska scena nikada nije bila pokorenija, nikada ućutkanija i licemjernija te da su mediji u Srbiji apsolutno izgubili samostalnost, tako da građani Srbije nemaju medij iz kojeg bi mogli da dobiju potpunu i objektivnu informaciju.
Ono što se posebno naglašava u izvještaju jeste da je vlasničke odnose u medijima u Srbiji gotovo nemoguće utvrditi, jer većina vlasnika tih medija su kompanije registrovane na Kipru, Sejšelima itd., a njihovim vlasnicima se ne znaju imena.
"Gotovo svima je zajedničko što tim njihovim of-šor preduzećima apsolutno nije moguće utvrditi imena vlasnika, što je protivno Zakonu o radiodifuziji i Zakonu o javnom informisanju", navodi se u izvještaju.
Kao najubjedljiviji primjer netransparentnog vlasništva i nezakonitog načina njihovog preuzimanja od strane moćnih biznismena jesu "Večernje novosti", gdje većinski paket akcija imaju dvije austrijske kompanije "Trimaks invest" i "Ardos holding" te kiparska kompanija "Krmat" čiji je vlasnik, kako se tek kasnije ispostavilo, Milan Beko.
U izvještaju stoji da posebna netransparentnost vlada oko vlasništva dnevnog beogradskog lista "Press", čiju polovinu udjela posjeduje fantomsko preduzeće "Amber pres limited", registrovano na Kipru.
"Savjet je na osnovu prirode objavljenih tekstova dao mogućnost da je riječ o preduzeću Miroslava Miškovića. Kontrola nad ovim novinama pripisivana je i Draganu Đilasu, gradonačelniku Beograda", stoji u izvještaju.
Takođe, vlasnička struktura RTV B92, Prve srpske televizije, TV Avale itd. nije ništa jasnija, a slična ili gotovo ista situacija je i sa pojedinim radio-stanicama.
Milan Beko, Danko Đunić, Đoko Kesić, Dušan Stupar, Predrag Ranković Peconi, Zoran Anđelković, Veran Matić, Milorad Vučelić, Srđan Vučurević i Nenad Romčević samo su neka od imena koja se navode u izvještaju, a kojai se dovode u vezu sa vlasništvom nad pojedinim medijima.
Kada je u pitanju uređivačka politika medija, u izvještaju se tvrdi da sumnjivim finansijskim transakcijama državni organi troše ogroman novac poreskih obveznika kako bi kontrolisali uređivačke politike svih medija.
Kampanje "Očistimo Srbiju", "Promocija startap kredita" i tako dalje samo su jedan od načina pomoću kojih resorni ministri koriste medije za ličnu promociju.
Na oglašavanje kao način kontrole medija najviše novca trošili su "Telekom Srbije", zatim Ministarstvo životne sredine, rudarstva i prostornog planiranja, Ministarstvo ekonomije i regionlanog razvoja, Ministarstvo poljoprivrede, MUP Srbije...
Kao jedan od primjera u izvještaju navodi se da je Ministarstvo životne sredine sklopilo ugovor sa dnevnim listom "Blic", koji je imao obavezu da za 47,2 miliona dinara istražuje i objavljuje dodatke o životnoj sredini. (Nastaviće se)