ZAGREB - Bivši hrvatski predsjednik Stjepan Mesić izjavio je da je na hrvatskoj strani bilo znatno više zločina nego što je javnosti poznato i da neke pojedinosti tek sada izlaze na vidjelo.
"Imali smo period kad se i sama pomisao na tako nešto (postojanje hrvatskih zločina) odbijala, odnosno kvalifikovala kao antihrvatstvo. Imali smo i predsjednika Vrhovnog suda koji se proslavio monstruoznom izjavom kako Hrvat u odbrani ne može počiniti ratni zločin", naveo je Mesić u autorskom tekstu za "Novi list".
On naglašava da je zločina bilo i da zatvaranje očiju pred tom činjenicama neće biti od pomoći.
Mesić je podsjetio da je 2003, govoreći učenicima, Hrvatima i Srbima, u istočnoj Slavoniji rekao da zločince treba kazniti, ma ko oni bili.
"Nijedan narod nije zaslužio da nosi teški teret zločina koje su počinili pojedinci. Narod nikad nije kriv. Uvijek su krivi pojedinci, ljudi s imenom i prezimenom. A zločin je univerzalan, zločin nema ni nacije, ni vjere", podsjetio je Mesić na svoju poruku učenicima.
Bivši hrvatski predsjednik je u tekstu naveo da zločince treba kazniti i hipoteku njihovih zločina treba skinuti s naroda.
"To je bila i moja politika kao predsjednika za koju sam siguran da je koristila cijeloj zemlji, a u prvom redu poštenim i časnim braniteljima koji su izložili svoje živote,
nisu se ogriješili o pravila ratovanja i koji ne zaslužuju da se s njima bezdušno manipulira, kao što se radi posljednjih dana", napomenuo je on.
Mesić je ponovio da nema ništa sa slanjem u Hag transkripata, kao i zvučnog zapisa sa sastanka predsjednika Franje Tuđmana s vojnim i političkim vrhom na Brionima prije "Oluje" .
Oni su bili jedan od bitnih dokaza za kvalifikciju te akcije kao zločinačkog poduhvata i za presudu hrvatskim generalima Anti Gotovini i Mladenu Markaču.
Mesić je ponovo ustvrdio da ih je Hagu poslala Protivobavještajna agencija (POA) kojoj je tada na čelu bio sadašnji ministar unutrašnjih poslova Tomislav Karamarko.
Mesić je rekao da su te tranaskripte prije njega svojevremeno "pročešljali" tadašnji šef Kancelarije za nacionalnu bezbjednost Ivan Jarnjak, Vladimir Šeks i Miroslav
Tuđman.
Jarnjak je lično čitao i izdvajao dio transkripata, dok je dio na volšeban način nestao, dodao je on. "Tako nema nijednog transkripta, osim dva ili tri kurtoazna razgovora, o susretima kojima su prisustvovali Jarnjak i Ivić Pašalić", ističe Mesić.
On navodi da ga je, kada je izabran za predsjednika Hrvatske, početkom 2000. dočekao haos s dokumentacijom, tvrdeći da je ona bila na tri mjesta: u kancelariji šefice kabineta Vesne Škare-Ožbolt, u arhivu i podrumskom arhivu gdje su radili službenici koji su se bavili presnimavanjem, ali i da je svaki savjetnik, pomoćnik i šef odjeljenja, imao u svojim kancelarijama i sefovima raznu dokumentaciju, uključujući i " famozne" transkripte.
Dokumenti su bili doslovno razbacani i da bi se uveo red u maju 2000. formirana je komisija sa zadatkom da popiše, preuzme i pohrani zatečenu dokumentaciju, istakao je Mesić.