NOVI PAZAR - U miru svoje vikendice kraj Novog Pazara, Mujo Lađar vodi neobičan, ali strastven život uz rijetku i egzotičnu vrstu živine - ćemani (ayam cemani) kokoške, poznate kao "crna čuda iz Indonezije".
Ovaj penzioner posvetio je slobodno vrijeme najskupljim i najegzotičnijim kokoškama na svijetu.
"Odmalena me je to vuklo. Moj rahmetli (pokojni) otac i deda su držali živinu, pa mi je to nekako ušlo pod kožu. Ne može se to zaboraviti" kaže Mujo Lađar dok prilazi kavezima u kojima šetaju njegove perjane ljepotice.
I zaista, ovo nisu obične kokoške - crne su od glave do pete: perje, kljun, koža, pa čak i unutrašnji organi.
Crna kao ugalj - ćemani kokoška
Ćemani je porijeklom iz Indonezije i vijekovima je bila dostupna samo kraljevima i aristokratiji.
Genetska mutacija poznata kao fibromelanoza čini ovu kokošku jedinstvenom - sve na njoj je crno, iznutra i spolja. Jedino što odstupa je jaje, koje je - bijelo.
"Crno oko, crno hober, crno meso, sve je crno. Čak i jezik. Kad sam je prvi put vidio na internetu, odmah sam znao, to je to. Jedinstvena je, nema je svako" objašnjava Mujo.
Danas u Srbiji mali broj ljudi posjeduje ovu rasu, a Mujo je jedan od prvih koji je počeo da je uzgaja u ovom kraju.
Ljubav, a ne biznis
Iako ćemani kokoške dostižu visoke cijene na svjetskom tržištu - od 1.000 do čak 2.500 dolara po komadu - Mujo kaže da ih nije nabavio iz interesa.
"Mene cena ne zanima. Ja sam ih uzeo za sebe, za dušu. Držim ih posebno, u svojim kavezima, ne mešam s drugim rasama. Jedan petlić i 7-8 kokošaka. Sve se pazi i vodi kako treba" priča ovaj vrijedni čovjek.
Mujo zna svaki detalj o svojim ljubimicama. Prepoznaje kvalitetne primjerke po crnom jeziku, kljunu i mekom perju: "Čak su i organi crni. Nema šale s ovom rasom."
Zdravlje u crnom mesu
Ćemani kokoške odavno prati glas da imaju ljekovita svojstva. Njihovo crno meso se u Aziji koristi u narodnoj medicini i vjeruje se da pomaže kod najtežih bolesti.
"Ne znam da li je stvarno ljekovito, ali moji prijatelji kojima sam dao da probaju meso i jaja, kažu da im je bilo bolje. Jaja su laka za stomak, a meso ima posebnu teksturu i ukus" priča Mujo, dok lagano provlači ruku kroz perje svoje ljubimice.
Vikendica, hanuma i pernata porodica
U penziji, Mujo dane provodi upravo tu - u vikendici, sa suprugom i svojim kokoškama.
"Našao sam sebe ovde. Penzija je dobra, žena mi skuha kafu, a ja se brinem o živini. Nema potrebe da se ona meša, ovo je moj posao" kaže Mujo, kome je u dvorištu vikendice svaka stvar na svom mjestu.
Pored ćemani kokošaka, uzgaja i druge rijetke rase: crnu i žutu italijanku, špansku bjelobrazu, forveks i lehorke. Međutim, tri vrste su mu najbliže srcu: "Ćemani, španska belobraza i forveks - to su mi najlepše i najređe."
Nagrada za posvećenost
Mujo učestvuje i na sajmovima i izložbama širom Srbije. Nedavno je uzeo učešće na prvom sajmu u Novom Pazaru, a ranije je izlagao i u Somboru, Zrenjaninu, Beogradu i Petrovcu na Mlavi.
"Dobijao sam i pehare i zahvalnice, ali meni to nije najvažnije. Meni je važno da očuvam rasu, da zamenim krv kad treba, da mi ptice budu zdrave i čiste" kaže on.
Mujo vjeruje da će njegova ljubav prema živini živjeti i kroz unuke.
"Dolaze mi ovde, vole kokoške, igraju se s njima. Možda će neko i nastaviti, ko zna" zaključuje vrijedni Mujo, prenosi "24Sedam".
Njegov svet možda izgleda jednostavno, ali je ispunjen strpljenjem, predanošću i nečim vrlo rijetkim - pravom ljubavlju prema živini.