GRADIŠTE - Da imam bar bilo kakav posao i da svome djetetu mogu bar zaraditi za čokolino. Ne želim biti nikome ne teret, zdrav sam i želio bih biti koristan i sa svojih deset prstiju uzdržavati porodica, nije mi teško ništa raditi, samo da imam nekakva primanja, uopšte nije bitno kolika', kaže Marijan koji sa suprugom i šestomjesečnom kćeri mjesečno preživljava s 300 kuna.
Jesen i temperature koje se tokom noći spuštaju na samo nekoliko stepeni, supružnicima Katarini i Marijanu Živkoviću iz Gradišta donijele su još jednu veliku brigu: kako s primanjima od samo 300 kuna na mjesec nabaviti drva za ogrjev.
Oboje su nezaposleni, sa šestomjesečnom kćeri Elenom žive u vrlo teškim uslovima, bez vode i kupaonice u trošnoj kućici u Ulici dr Marka Kadića 46, nedaleko od državne ceste Županja – Vinkovci. No, i ondje će moći samo prezimiti jer kuća se prodaje i do marta moraju izaći iz nje.
Žive od dječjeg doplatka, a Katarina i Marijan već su se naviknuli gladovati kako bi kćerkici mogli kupiti hranu.
"Ona nam je najvažnija. Nakon rođenja pronađena joj je rupica na srcu i stalno smo u brizi za njeno zdravlje. Pokušavam po selu zaraditi koju kunu, na raspolaganju sam za sve fizičke poslove. Zadovoljan sam kada kući donesem i 20-30 kuna, ali zabrinjava me što me posljednjih dana niko ne zove", kaže Marijan za Glas Slavonije .
Za odrađeni posao umjesto novca nedavno je dobio malo drva, pa ovih dana imaju čime naložiti vatru i ugrijati dom.
Supruga Katarina pati od postporođajne depresije, a otežavajuća okolnost za ovu mladu porodica je i to što je Katarina državljanka BiH. nema zdravstveno osiguranje, nema pravo ni na rodiljnu naknadu, a bolnica u Vinkovcima ispostavila joj je račun u iznosu od 3.500 kuna za porođaj.
"Mi ga jednostavno nemamo odakle platiti, na velikoj smo muci i u strahu hoćemo li još završiti u zatvoru. A Boga molim samo da se i ja ozbiljnije ne razbolim jer novca za bilo kakvu liječničku pomoć nemamo", očajna je Katarina.
Marijan se javljao u opštinu i još uvijek se nada da će bar mjesec-dva biti angažovan na javnim radovima. Išao je i u Centar za socijalni rad. Ondje mu je, kaže, još u julu rečeno da njegova porodica ima pravo na socijalnu pomoć i da će dobijati 1.200 kuna mjesečno, no do danas, kaže, nije dobio ni kunu.
"Išao sam po selu, tražio smještaj, ali za kuću koju sam pronašao gazda traži najamninu od 800 kuna, što je za nas nemoguće. Da imam bar bilo kakav posao i da svome djetetu mogu bar zaraditi za čokolino. Ne želim biti nikome ne teret, zdrav sam i želio bih biti koristan i sa svojih deset prstiju uzdržavati porodica, nije mi teško ništa raditi, samo da imam nekakva primanja, uopšte nije bitno kolika", zavapio je Marijan.