Ex -Yu

Neće biti zaboravljeni: Najmlađa žrtva NATO bombi beba Bojana Tošević

Neće biti zaboravljeni: Najmlađa žrtva NATO bombi beba Bojana Tošević
Foto: Arhiva | Neće biti zaboravljeni: Najmlađa žrtva NATO bombi beba Bojana Tošević

BANJALUKA, BEOGRAD - Brojnim manifestacijama, paljenjem svijeća za žrtve i prigodnim programom danas se obilježava godišnjica početka NATO bombardovanja Srbije i Crne Gore 24. marta 1999. godine, koje je NATO alijansa prvi put provela bez odobrenja Savjeta bezbjednosti Ujedinjenih nacija.

Bombardovanje je, u zavisnosti od izvora i procjena, odnijelo od nekoliko stotina do više hiljada ljudskih života, a najtragičnije žrtve su bebe i djeca. Prema podacima Jugoslovenske komisije za saradnju sa UNICEFom i Komiteta za prikupljanje podataka o izvršenim zločinima protiv čovječnosti, tokom bombardovanja poginulo je 81 dijete, dok tačan broj albanske djece koja su poginula u izbjegličkim kolonama kod Đakovice i Prizrena koje su greškom gađali NATO avioni ni do danas nije utvrđen.

Prema podacima Ministarstva odbrane Srbije, najmlađa žrtva bombardovanja je jedanaestomjesečna beba Bojana Tošević, koja je poginula 11. aprila 1999. godine kod Kuršumlije.

Dvogodišnji Marko Simić bio je žrtva bombi koje su 31. maja pale na centar Novog Pazara, dok je u Varvarinu prilikom gađanja mosta preko Velike Morave 30. maja poginula petnaestogodišnja Sanja Milenković, učenica Matematičke gimnazije u Beogradu. S njom je na mostu poginulo još devetoro sugrađana. MO Srbije navodi da su 11. maja zajedno poginuli sedamnaestogodišnja Gordana Nikolić i osamnaestogodišnji maturant Milan Ignjatović iz Vladičinog Hana kada su NATO avioni građali most na Južnoj Moravi. U Vranju su u dva odvojena napada 17. aprila poginule petnaestogodišnja Irena Mitić, koja je s ujakom okopavala baštu, i dvanaestogodišnja Milica Stojanović.

Najpoznatija žrtva bombardovanja je trogodišnja djevojčica Milica Rakić iz Batajnice, koja je 17. aprila poginula na tuti u kupatilu porodične kuće koju su pogodili NATO geleri u trenutku kad je njena majka pripremala krevetac za spavanje. Njena smrt postala je simbol stradanja djece tokom ovog bombardovanja koje je trajalo 78 dana. Roditelji Žarko i Dušica Rakić u znak sjećanja do danas nisu željeli da poprave pločice u kupatilu porodične kuće kroz koje su uletjeli smrtonosni geleri. Ni za jedan od ovih zločina protiv djece niko nije odgovarao.

Kristofer Hil, ambasador SAD u Beogradu, u petak je uputio saučešće narodu Srbije. Istakao je da ne očekuje da će Srbija bombardovanje moći da zaboravi niti da to treba, ali da vjeruje da ima snage da potisne ogorčenje. Istakao je da vjeruje da Srbija i SAD mogu da grade bolju budućnost.

U večernjim časovima u Somboru se održava centralna manifestacija, kojoj bi trebalo da prisustvuju Aleksandar Vučić, predsjednik Srbije, i drugi visoki zvaničnici te zemlje. Očekuje se prisustvo i Milorada Dodika, predsjednika Republike Srpske. Sombor je odabran kao domaćin manifestacija zato što su u tom gradu pale prve bombe, pet minuta prije zvaničnog početka operacije.

Sveštenici Eparhije banjalučke služili su danas parastos za stradale u Sabornom hramu Hrista Spasitelja, a članovi "Baštionika" su organizovali simboličnu šetnju ulicama Banjaluke od Trga Krajine do hrama u znak sjećanje na žrtve NATO bombardovanja.

Oni su nosili u tišini transparent na kojem je pisalo "Mi pamtimo 24. mart 1999. godine".

Iako je ova akcija do danas ostala kontroverzna, nema sumnje da se radi o kršenju međunarodnog prava jer je SR Jugoslavija, kao zemlja članica Ujedinjenih nacija, napadnuta bez odobrenja Savjeta bezbjednosti.

Prvoslav Davinić, direktor Sektora za razoružanje i međunarodnu bezbjednost UN od 1993. do 1999. godine, to je potvrdio u izjavi koju je dao za RTS.

"Kao što je poznato, Savet bezbednosti je jedini organ međunarodne zajednice koji može da donese takvu odluku. Takva odluka nije doneta, jer nije uopšte to pitanje stavljeno na dnevni red i zbog toga mi smatramo da je ta agresija izvršena ilegalno", rekao je on.

Strani mediji se u petak nisu bavili ovom temom, a ovaj rat u međunarodnoj javnosti skoro potpuno je zaboravljen. Ipak, eksperti su saglasni da bez ovog rata ne bi bilo ni američke invazije na Irak u martu 2003. godine, jer je za operaciju u toj zemlji bio potreban pravni presedan koji se desio u Jugoslaviji. 

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije