BEOGRAD- Građani Srbije mogli bi da imaju kvalitetnije zdravstvene usluge i bolji obrazovni sistem ukoliko bi novac iz republičkog budžeta bio racionalnije raspoređen, pokazalo je istraživanje o svrsishodnosti javnih politika koje je danas predstavljeno u Skupštini Srbije.
Istraživanje, koje su realizovali organizacija ProConcept i Balkanska
istraživačka mreža, pokazalo je da postoji pozitivan trend i poboljšanje obrazovnih i zdravstvenih usluga od 2000. godine, ali da to nije dovoljno da bi građani bili zadovoljni.
Autori projekta zaključili su da potpuna modernizacija i reforma javnog sektora nije moguća bez uključivanja građana u procese planiranja i razvijanja sistema, kao i da je neophodno utvrditi jasne ciljeve javne politike.
Kada je riječ o zdravstvenom sistemu, analiza je pokazala da je postignut napredak u oblasti snabdijeevenosti lijekovima i preventivnom radu sa pacijentima, rekao je saradnik BIRN-a Saša Ranđelović.
On je naveo da su zaposleni u zdravstvu, ali i pacijenti, kao najveće probleme izdvojili obimnu administraciju, dugo čekanje na specijalističke preglede i dijagnostiku, kao i nedovoljno vrijeme na raspolaganju za pregled.
Ranđelović je podsjetio da Srbija izdvaja 5,7 odsto bruto domaćeg proizvoda za zdravstvo i dodao da bi trebalo promijeniti način finanasiranja zdravstvene zaštite i strukturu zaposlenih u zdravstvenim ustanovama.
"Analiza pokazuje i da zaposleni u sistemu zdravstva pružaju umerenu podršku sprovedenim reformama kao i da više od polovine ispitanika
smatra da najveću korist od reformi u zdravstvu ima država", rekao je Ranđelović.
U oblasti obrazovanja, istrazivanje pokazuje da je sistem relativno neefikasan u osposobljavanju za rešavanje praktičnih problema, povezivanje i primenu znanja za analiziranje, kao i za razvoj motivacije učenika.
Rezultati istraživanja pokazuju da se roditelji učenika i nastavnici slažu da je najveći nedostatak obrazovnog sistema nedovoljna osposobljenost dece za upotrebu stečenog znanja u procesima rada.
Analiza svrsishodnosti ima za cilj da utvrdi na koji način uložena sredstva iz budžeta države dovode do poboljšanja zdravstvenih i obrazovnih usluga i na koji način građani prepoznaju uspješnost javnih politika u tim sektorima.