BEOGRAD - Istina o pogubljenju i pokopu generala Dragoljuba Mihailovića krije se u ukradenim fragmentima Posebne arhive Svetislava Ćeće Stefanovića i, možda, u arhivi sovjetskog NKVD-a, piše beogradska "Politika".
List navodi da je angažman državne Komisije za otkrivanje činjenica o izvršenju smrtne kazne nad generalom Dragoljubom Mihailovićem završio u ćorsokaku, prema kojem se, metodološki, kretao od početka. Posljednji sastanak Komisije održan je polovinom aprila prošle godine, dva mjeseca prije početka terenskih istraživanja na lokaciji nekadašnjeg zatvora na Adi Ciganliji.
Komisija zvanično nije ukinuta, ali je njen predsjednik Slobodan Radovanović, donedavni zamjenik republičkog javnog tužioca, prije mjesec dana detaširan u Niš, na službu u tamošnje Apelaciono tužilaštvo.
Profesor Slobodan Marković, član ove komisije i, istovremeno, predsjednik paralelne Komisije za istraživanje tajnih grobnica nestalih poslije 12. septembra 1944. godine, rekao je "Politici" da je Komisija "iscrpila sve podatke", odnosno da ne može da dođe do zapisnika o streljanju niti može da identifikuje grobno mjesto generala.
Ovi podaci iz generalovog dosijea su nestali i kako kaže sagovornik "Politike" ili su uništeni ili se kriju u privatnim zbirkama. U britanskim arhivama, koje je češljao baš Marković, nema validnih informacija, a velika je vjerovatnoća da su podaci o egzekuciji pohranjeni u arhivu sovjetskog NKVD-a koji je, u to vrijeme, imao moćnu ispostavu u Beogradu.
Jedini disonantni glas u prvopomenutoj komisiji dolazi od Miladina Mićuna Gavrilovića, upravnika Zadužbine kralja Petra Prvogna Oplencu. List navodi da gotovo da nije imala asistenciju obavještajnog državnog aparata "nije učinjena ključna rekonstrukcija: ko je očerupao Mihailovićev dosije i gdje bi mogli biti dokumenti o pogubljenju i mjestu pokopa".
Dosije je piše "Politika" od 1948. godine bio u vojnom arhivu u Sarajevu, a 1961. završio je u kasi tadašnjeg prvog čovjeka savezne policije, Svetislava Ćeće Stefanovića. Dražin dosije, ali i drugi tajni dokumenti, spakovani u ukupno sedam kutija (sve stiglo iz Sarajeva, a zatečeno u Ćećinom sefu) zapečaćeni su poslije Brionskog plenuma (polovinom jula 1966. godine) i označeni kao "Posebna arhiva".
Tek poslije šesnaest godina, 1982. godine, predsjednik Vrhovnog vojnog suda, general Marko Kalođera, dobio je natrag, od SUP-a Srbije, ostatke Posebne arhive, u kojoj je, od ukupno 970 nedostajalo 135 dokumenata.