Mogu li građani Hrvatske otići u Njemačku i tražiti naknadu za nezaposlene? Odgovor je - ne, kažu stručnjaci
Svi useljenici u Njemačku iz Evropske unije koji posao traže duže od šest mjeseci mogu dobiti naknadu za nezaposlene odlučio je zemaljski socijalni sud u Sjevernoj Rajni Vestfaliji. Ovom presudom prvi put u njemačkoj istoriji useljenici iz EU izjednačeni su s domicilnim stanovništvom, što je izazvalo negodovanje u javnosti.
Presuda se odnosi na slučaj jedne četvoročlane rumunske porodice koja je 2010. zatražila pravdu na sudu nakon što muž i žena godinu dana nisu mogli naći posao, već su živjeli od dječjeg dodatka.
- Ukoliko se useljenici iz EU, nakon dužeg i objektivno neizglednog traganja za poslom, i dalje nalaze na njemačkoj teritoriji imaju pravo na osnovnu finansijsku zaštitu - piše u obrazloženju suda.
Po važećim njemačkim zakonima useljenici iz zemalja EU nemaju pravo na socijalnu pomoć i naknadu za nezaposlene, ali je sud u ovom slučaju argumentirao da su ovi ljudi tražili posao godinu dana.
Naknada veća od plate
Nakon ove presude očekuje se da će oko 130.000 useljenika u Njemačku, mahom siromašnih iz Rumunije i Bugarske, zatražiti naknadu od njemačke države što će na kraju platiti njemački porezni obveznici. Još je veći strah Nijemaca od nove najezde useljenika, posebno kada se zna da naknada za nezaposlene u Njemačkoj - poznata pod imenom Hartz IV program - za jednu osobu iznosi oko 800 evra, što je gotovo tri puta više od prosječne plate u Bugarskoj i Rumuniji. Nijemci strahuju da će se ti ljudi prijaviti na njemačku berzu rada, a novce koje dobiju kao naknadu za nezaposlene trošiti u matičnim zemljama gdje će nastaviti lagodniji život.
Znači li to da građani Hrvatske, primjerice, sada mogu otići u Njemačku te tražiti naknadu za nezaposlene? Odgovor je - ne. Odnosno, prije će nezaposleni građanin Hrvatske dobijati naknadu s HZZ-a, nego od države u koju se tek doselio.
Direktiva o pravu građana Unije i članova njihovih porodica na slobodu kretanja i boravka na državnom području država članica iz 2004., dopušta iznimku u propisanom jednakom tretmanu građana, državljana države domaćina i neke druge EU članice. Prema njoj, država domaćin nije dužna odobriti pravo na socijalnu pomoć tokom prva tri mjeseca boravišta odnosno tokom dužeg razdoblja, niti je, prije sticanja prava stalnog boravišta, dužna dodijeliti pomoć za uzdržavanje tokom školovanja. Pojednostavljeno - osobe koje su nezaposlene nisu u potpunosti obuhvaćene zabranom diskriminacije. No praksa Europskog suda govori da naknada za nezaposlene nije socijalna pomoć te da postoji obveza da i strani državljani, kad već imaju stalno boravište ili su radili neko vrijeme, primjerice pet godina, pa izgubili posao ne svojom krivnjom, imaju pravo na naknadu za nezaposlene, odnosno ako imaju neku vezu s tržištem rada te države.
Nedorečeni propisi
- Kada radnik prvi puta dolazi u drugu članicu, on je zapravo više vezan za tržište države iz koje dolazi - pojašnjavaju stručnjaci EU prava. No u gore navedenim slučajevima - prijave na burzu za nezaposlene ili otpuštanje - može se reći da je vezan za tamošnje tržište rada, poput ovih Rumuna koji godinama traže posao. No što tačno znači biti vezan za tržište rada - to nigdje ne piše, to nisu ni norme primarnog prava, niti direktive, već je to praksa Evropskog suda.