NIŠ – Agonija porodice Đurić koja je počela prije više od 30 godina, kada je poslije preležanog frasa Sanja Đurić (35) sa samo godinu dana ostala težak invalid, završila se na najtragičniji način.
Otac Stojan koji je sve ove godine, brižno njegovao, u utorak oko 17 časova ubio je iz očaja. Iskoristio je trenutak kada je supruga Jadranka otišla kod komšinice na kafu i pucao tri puta ćerki u grudi. Hice je prigušio jastukom i pored tijela ćerke ostavio oproštajno pismo. Izgubio se zatim u nepoznatom pravcu i policija još traga za njim. Mnogi vjeruju da je presudio sebi kako je i najavio u oproštajnom pismu, gdje je naveo da više nije mogao bespomoćno da gleda ćerkine patnje.
Ulaz u zgradu broj 12 na Vizantijskom bulevaru sablasno je pust. Nema još ni umrlice. Nigdje na vidiku nema ni policije. Komšije koje su ga poznavale vele da ne strahuju jer je bio „miran i dobar čovjek“ pa ne vjeruju da je u stanju nekome da naudi.
Tijelo nesrećne djevojke prebačeno je na obdukciju u Zavodu za sudsku medicinu. Niko od komšija ne zna kako izgleda jer nije izlazila iz kuće. Otkako zna za sebe bila je upućena na oca Stojana i majku Jadranku.
- Nemojte da pišete laži, on nije ubica. Nije ubio naše čedo, on joj je prekratio muke - potresena je Jadranka koja u trenucima tragedije nije bila kod kuće. Otišla je kod komšinice da popije kafu i ostavila Stojana i Sanju da se odmaraju. Kada se vratila zatekla je jeziv prizor, izrešetano tijelo djeteta, a od supruga oproštajno pismo.
- Nisu u pitanju samo pare nego bolest. Vi ne znate kako je to živjeti sa bolesnim djetetom. Zašto nas niko nije pitao kako je nama. On je dobar čovjek ali mu se srušio svijet. Nije mogao da živi i gleda svoje dijete kako pati. A mnogo je sirotica patila, a i mi svi zajedno s njom - uspijeva da izusti koju riječ Jadranka koja se bori sa osjećanjima žalosti zbog gubitka djeteta ali i supruga. Pati za ćerkom ali ima riječi opravdanja za supruga.
- Samo oni znaju kroz šta su sve prošli. Ne zovite ga ubicom. Mojoj sestri Sanji je trebala njega i imali su velike troškove za lijekove. Ovdje je presudila velika patnja cijele porodice i sada je kasno za sve - ispričala je jedna od rođaka koja nije željela da se predstavi.
Sanja se razboljela tek što je napunila godinu dana. Dijagnostikovano joj je oboljenje meningitis encefalotitis koje se s godinama samo pogoršavalo. Prije desetak godina Stojan je mimo svoje volje ostao bez posla kao prodavac u kioscima „Duvanprometa“. Jedinu dobru stvar koju je video u gubitku posla je činjenica da će moći da se posveti ćerci.
- Nikada ne bismo mogli da pretpostavimo da je u stanju da naudi djetetu. Strašno se ljutio ako bi neko samo i pomenuo mogućnost da je smjeste u nekoj ustanovi.
Zoran Jović, direktor niškog Centra za socijalni rad, kaže da su se Đurići samo dva puta obraćali ovoj ustanovi za pomoć. Prvi put da bi regulisali nadoknadu za tuđu njegu i pomoć, a drugom prilikom otac Stojan je tražio privremeno starateljstvo da bi mogao da podigne njene besplatne akcije.
- Oni su ostvarili zakonska prava koja im pripadaju tako da je Sanja na ime nadoknade za tuđu njegu i pomoć primala mjesečno 22.934 dinara. Treba imati razumijevanje za takve porodice koje su često usamljene i izolovane sa svojim problemima - objašnjava Jović.
Pretraga priobalja Nišave
Policija i pripadnici Žandarmerije još u utorak su započeli potragu za njim ali ona nije dala rezultate. Lociran je u blizini „Merkatora“ ali i veoma posjećenog parka Sveti Sava. Intenzivno se pretražuje i priobalje Nišave u neposrednoj okolini.
Stres koji traje
Stojan se po mišljenju psihologa nalazio u stanju „prolongirane stresne situacije“ i u realnosti teško da je imao kome da se obrati za pomoć jer u Nišu ne postoje grupe ili barem SOS telefon za porodice sa takvim problemima. - Bila mu je potrebna podrška, nekome da povjeri svoje probleme i podjeli osjećaj besperspektivnosti - kaže psiholog Tanja Stanojević Stefanović.