ZAGREB - Hrvatsko ministarstvo pravde objavilo je da nema namjeru da uvaži zahtjev nevladinih organizacija da se ukine odluka komisije za pomilovanja da hrvatski general, ratni zločinac Mirko Norac, nakon dvije trećine odležane kazne od 15 godina zatvora bude pušten na slobodu.
Nevladine organizacije Dokumenta, Centar za mir, nenasilje i ljudska prava, te Građanski odbor za ljudska prava razmišljaju o mogućnosti podnošenja upravne tužbe u pitanju Mirka Norca, a očekuju i od državnog tužilaštva, čiji je predstavnik jedini bio protiv te odluke komisije, da se žali na nju.
NVO ocjenjuju i da se, iako je to predviđeno kao zakonska mogućnost, ne bi smjeli da budu pušteni na slobodu oni koji su osuđeni zbog ratnih zločina.
"Uslovno otpuštanje može se opozvati samo ako zatvorenik prije otpuštanja počini neko teže disciplinsko djelo, a to je nasilničko ponašanje, fizički napad, uzimanje narkotika i slično", ističu u ministarstvu pravde.
Kad osuđenik bude uslovno otpušten, a to se u Norčevom slučaju očekuje krajem novembra, njega kontroliše sudija koji može opozvati otpuštanje u slučaju krivičnog djela ili prekršaja gdje je izrečena zatvorska kazna od najmanje 30 dana zatvora, ako se ne pridržava nametnutih obaveza ili kršenja obaveze elektronskog nadzora, koji se u Hrvatskoj još ne provodi jer za to nisu nabavljena potrebna tehnička sredstva.
Zanimljivo je da je u odbranu Norčevog prava na uslovno otpuštanja stao Hrvatski helsinški odbor (HHO), koji je "iznenađen činjenicom da organizacija koje sada protestvuju zbog odluke o Norcu nisu izrazile svoje zgražanje prilikom puštanja iz zatvora vukovarskog monstruma Veselina Šljivančanina".
"Njegovo je pokajanje sadržano samo u banalnoj rečenici kako mu je žao svih žrtava rata u bivšoj Jugoslaviji, ali nije izrazio žaljenje zbog žrtava na Ovčari, jer smatra da za njihovu sudbinu on nije kriv", saopštio je HHO i podsjetio da je i pored toga Haški sud Šljivačaninu odobrio prijevremeni otpust.
Predsjednik HHO Ivan Zvonimir Čičak tvrdi da su se prošli mjesec u Mostaru sastali šefovi HHO-a iz država bivše Jugoslavije i zatražili od predstavnika svojih vlasti da kod prevremenog otpuštanja ratnih zločinaca provode isti princip na domaćim sudovima kao što to čini onaj u Hagu, gdje se optuženi puštaju nakon dvije trećine kazne. Norčevo odsustvo pokajanja HHO je doveo u vezu s terorističkom grupom Bader-Majnhof čiji su članovi pušteni iz zatvora iako se nisu pokajali, tvrdeći usput i da je "Norčev iskaz kako mu je žao zbog svakog ko smrtno strada dovoljan da se prihvati kao izraz njegovog kajanja".
Za planiranje i provođenje likvidacije više desetina srpskih civila ujesen 1991. godine u Gospiću i obližnjem Perušiću, kao i za to što je lično ubio jednu ženu, Norac je osuđen na 12 godina zatvora.
Za vrijeme suđenja tužilaštvo je odustalo od optužbe protiv jednog optuženog, dok je jedan optuženi pušten zbog nedostatka dokaza.
Za te zločine su osim Norca osuđeni Tihomir Orešković na 15 i Stjepan Grandić na 10 godina zatvora. Grandiću je tadašnji predsjednik Stjepan Mesić kaznu smanjio na osam godina zatvora.
Zločine u Medačkom džepu 1993. počeo je procesuirati Haški sud koji je nakon smrti jednog optuženog, načelnika glavnog štaba Hrvatske vojske janka Bobetka, predmet delegirao hrvatskom sudstvu. Norac je odlukom Vrhovnog suda koji mu je smanjio prvostepenu presudu osuđen na šest godina, dok je Rahim Ademi oslobođen optužbi. Kazne od 12 i šest godina objedinjene su u kaznu od 15 godina.
Norac je u zatvoru, u kome je od 2001, imao brojne privilegije, među ostalim i što je svaki vikend prvo iz zatvora u Glini, a onda u Lipovici, odlazio kući, a imao je pravo i na godišnji odmor. Tako je upoznao svoju ženu i s njom dobio dvoje djece, na osnovu čega je i tražio prijevremeno otpuštanje.