KRUŠEVO - Toše Proeski, tragično preminuli makedonski pop pjevač, u utorak je trebalo da proslavi 30. rođendan. Nažalost, nakon što je 16. oktobra 2007. godine nastradao u saobraćajnoj nesreći na autoputu Zagreb - Lipovac, u blizini Nove Gradiške u Hrvatskoj, njegove rođendane u suzama dočekuju neutješna porodica i brojni fanovi, koji ga nazivaju svecem.
Kao i prethodnih godina, na dan njegovog rođenja u rodnom gradu Kruševu održane se brojne manifestacije posvećene njemu, pa je tako sinoć trebalo da bude održan i humanitarni koncert, u organizaciji Fondacije "Toše Proeski".
Makedonski predsjednik Đorđe Ivanov u ponedjeljak je porodici Proeski uručio orden za zasluge za Makedoniju, te ga na taj način posthumno odlikovao.
Ivanov je tom prilikom rekao da je orden potvrda Tošetovog iskrenog i dubokog humanizma i njegovih umjetničkih dostignuća.
I Ministarstvo kulture Makedonije saopštilo je da su građevinski radovi na spomen-kući tragično preminule pjevačke zvijezde u potpunosti završeni.
Kada će spomen-kuća u Kruševu biti otvorena za posjetioce, zavisi od Tošetove porodice, koja treba da odluči šta će sve na tom mjestu biti izloženo.
Tragično nastradali pjevač, čiju plemenitost, dobrota i humanost upoređuju sa svetošću, od malih nogu pokazivao je ljubav prema muzici. Talent je naslijedio od oca Nikole i majke Domenike.
Muzičko obrazovanje dobio je u Muzičkoj školi, te na skopskoj Muzičkoj akademiji. Do diplome su mu nedostajala samo dva ispita, koje je planirao položiti na proljeće 2008. godine, koju nije doživio.
Muzičkim finesama podučavao ga je Vilijam Rej u Njujorku, gdje je išao na usavršavanje. Kod istog je učitelja svojevremeno išao i jedan od tri tenora - Lučano Pavaroti. Na prvom nastupu, kao desetogodišnjak, pjevao je "Ave Mariju" i ostavio publiku bez daha. Studirao je solo pjevanje i bio je jedan od najboljih studenata.
Karijeru pop pjevača počeo je s 15 godina, kada je učestvovao na festivalu "Makfest". Godinu dana kasnije počinje sarađivati s Grigorom Koprevom, što se pokazalo dobitnom kombinacijom. Pjesme "Usne na usnama" i "Sunce u tvojoj zlatnoj kosi" otvaraju mu vrata makedonske muzičke scene.
U vrlo uspješnoj 1999. godini izdao je prvi album "Negdje u noći" i održao svoj prvi samostalni koncert.
Godine 2002. kreće na turneje van granica Makedonije. Velike uspjehe ostvaruje prvo u Srbiji, Crnoj Gori, BiH, a kasnije i u Hrvatskoj i Sloveniji.
Muzički kritičari nazivali su ga pjevačem anđeoskog glasa. Pored sjajnog glasa, oduševljavao je ljude humanošću, te je zbog toga 2003. godine dobio humanitarnu nagradu Majke Tereze za svoje humanitarne nastupe.
Kao UNICEF-ov ambasador dobre volje pomagao je djeci, a njegova pjesma "This world", snimljena 2004. godine, postala je UNICEF-ova himna.
Još veću slavu stekao je nakon nastupa na "Pjesmi Evrovizije" 2004. u Turskoj s pjemom "Life", gdje je osvojio 14. mjesto. Na hrvatsko tržište probija se 2004. zahvaljujući saradnji s Tonijem Cetinskim, s pjesmom "Lagala nas mala". Jedini je inostrani pjevač koji je osvojio glavnu nagradu Hrvatskog radijskog festivala. Imao je velike hitove u duetima s Gocom Tržan, Esmom Redžepovom i Antonijom Šolom, koja je za njega napisala i njegov veliki hit "Srce nije kamen".
Posljednjih godina trijumfovao je na festivalima u državama bivše Jugoslavije. Iako je svuda bio omiljen, nikada nije zaboravio svoje korijene, a makedonskoj narodnoj muzici posvetio je album "Božilak" (Duga), gdje je najupečatljivije izvođenje pjesme "Zajdi, zajdi, jasno sonce".