ZAGREB - Hrvatska policija potvrdila je u utorak identitet odbjeglog člana "zemunskog klana" Sretka Kalinića, kojeg je u utorak u Zagrebu sa dva hica u stomak i grudni koš ranio kolega po oružju Miloš Simović.
"Policija je u toku noći između utorka i srijede locirala stanove u kojima su boravili srpski kriminalci, ali nije našla Simovića, niti je u njima iko zatečen, izjavio je juče portparol hrvatske policije Krunoslav Borovec.
Sretko Kalinić (36), jedan od optuženih za ubistvo premijera Srbije Zorana Đinđića, upucan je na zagrebačkom jezeru u Rakitju, a policija je za pokušaj ubistva osumnjičila Miloša Simovića (31), još jednog od optuženih za ubistvo Đinđića. Obojica su u bjekstvu od ubistva premijera 12. marta 2003.
Iako su policije i Hrvatske i Srbije najavljivale mogućnost da Simović u toku jučerašnjeg dana bude uhapšen, do zaključenja ovog broja "Nezavisnih" to se nije dogodilo. Takođe, najavljeno je i da se mogu očekivati još neka hapšenja poznatih kriminalaca.
Borovec nije potvrdio navode medija da je Kalinić, koji je nakon ranjavanja uhapšen i operisan, policiji otkrio gdje se kriju osuđeni pripadnici "zemunskog klana" Miloš Simović, Vladimir Milisavljević Budala, Ninoslav Konstantinović i Milan Jurišić, te osumnjičeni za šverc kokainom iz Južne Amerike Darko Šarić. Portparol je rekao da je policija imala informacije da su Kalinić i Simović u Hrvatskoj, ali nije znala gdje. Potvrdio je da je Kalinić razgovarao s policijom, ali nije želio da otkrije sadržaj razgovora.
Borovec je rekao da policija zna da su "srpski kriminalci boravili i u susjednim zemljama". Policija je na svojim interent stranicama objavila sliku Miloša Simovića i zatražila pomoć građana da bi ga našla.
Kalinić je ranjen u utorak oko podneva kod nudističke plaže na zagrebačkom jezeru u Rakitju, a našao ga je slučajni prolaznik koji je pozvao policiju i Hitnu pomoć. Operisan je u Vinogradskoj bolnici i život mu nije u opasnosti. Dok je bio u svjesnom stanju, rekao je da je na njega pucao Simović. Kalinić je ispričao da je sa Simovićem već dugo u lošim odnosima i dao je neke smjernice koje bi mogle da pomognu u njegovom lociranju. Srbija i Hrvatska sumnjaju da je on već pokušao da pobjegne u BiH ili Crnu Goru, gdje se često skrivao prethodnih godina. Inače, Kalinić je u trenutku ranjavanja imao kod sebe dva pasoša s lažnim imenima, ali pravim slikama, pa se sumnja da je koristio ukradena i falsifikovana dokumenta.
Portparol hrvatske policije još u utorak naveče potvrdio je da je Kalinić, koji je inače rođen u Zadru, kod sebe, osim srpskog, imao i hrvatski pasoš.
Ministarstvo pravde Srbije zatražiće od Hrvatske izručenje Sretka Kalinića u najkraćem mogućem roku, odmah po dobijanju zvanične potvrde Interpola da je uhapšen, izjavila je ministarka pravde Snežana Malović.
Ona je navela da, ukoliko se utvrdi da Kalinić, pored srpskog ima i hrvatsko državljanstvo, on ne može biti izručen Srbiji, sve dok u Hrvatskoj ne dođe do ustavnih promjena, odnosno dok se ne ukinu ustavna ograničenja za izručenje domaćih državljana. Napomenula je da sam postupak ekstradicije može trajati i više mjeseci. Portparol Specijalnog suda za organizovani kriminal u Srbiji Maja Kovačević istakla je da će Kalinić, ukoliko bude izručen odmah, ići direktno na izdržavanje kazne.
Hrvatski mediji prenose da je blizu mjesta gdje je Kalinić ranjen, u februaru nađen mercedes srpskog državljanina Cvetka Simića čije je raskomadano tijelo prije nekoliko mjeseci nađeno kod zagrebačkog jezera Jarun. Navodno policija ima indicije da je i to ubistvo povezano s posljednjim obračunom srpskih kriminalaca. Pojedini mediji ocjenjuju da je okolina Zagreba postala poprište krvavih obračuna srpskog podzemlja.
I direktor policije Srbije Milorad Veljović izjavio je da je ranjavanje Kalinića dio "šire priče" koja se može povezati s ubistvom Cvetka Simića, ali i poslovima narko-bosa Darka Šarića, glavne mete međunarodne akcije pod nazivom "Balkanski ratnik". Ali, Borovec ističe da Hrvatska nije jedina meta srbijanskih mafijaša, s obzirom na to da se njihov trag može pratiti i u ostalim zemljama sa prostora bivše Jugoslavije. Razlog njihovog sve intenzivnijeg boravka u Hrvatskoj portparol MUP-a objašnjava ukidanjem viznog režima između dvije zemlje, činjenicom da su pripadnici podzemlja manje poznati van granica svoje države, ali i nedavnim akcijama srpskih vlasti koje su krenule u obračun s mafijaškim skupinama. S tim u vezi, Krunoslav Borovec juče je najavio da u Hrvatsku dolaze dvojica policijskih istražitelja, dobrih poznavalaca kriminalnog miljea u Srbiji, kako bi se uključili u tim koji će istraživati neriješena ubistva, pokušaje ubistava i ostale zločine s kojima se povezuju pripadnici srpskog podzemlja. On je objasnio je da će uloga tog tima biti rasvjetljavanje ubistava i ostalih zločina koje se povezuje s podzemljem u Srbiji i to ne samo počinjenih na području Hrvatske, nego i u zemljama EU i regiona. Jedan od zadataka biće im i rasvjetljavanje obračuna u kojem je ranjen Kalinić. I srpska i hrvatska policija sumnjaju da su motivi ovog pokušaja ubistva već duže vrijeme neraščišćeni računi odbjeglih pripadnika "zemunskog klana". Malobrojni preostali "zemunci" izgubili su povjerenje jedan u drugog i sumnjaju da svako od njih sarađuje s policijom. Prema posljednjim operativnim podacima srpskih tajnih službi i policije, Simović je u Hrvatskoj ostvario dobre veze s tamošnjim podzemljem, a povremeno se sreće sa još nekim "zemuncima" koji rade za mafiju sa juga Italije.
Sretko Kalinić je pripadnik "zemunskog klana" i u bjekstvu je od 2003. godine, poslije ubistva premijera Đinđića. Presudom Specijalnog suda od 23. maja 2007. za ubistvo premijera u odsustvu je osuđen na 35 godina, a zatim mu je u novembru 2009. godine presuda preinačena na 30 godina zatvora.
Kalinić je 2008. godine pred Specijalnim sudom kao pripadnik zemunskog kriminalnog klana za više ubistava, otmica i teroristički napad osuđen na 40 godina zatvora. U bjekstvu su od 2003. godine pripadnici tog klana Kalinić, Miloš Simović, Vladimir Milosavljević, Milan Jurišić Jure, Ninoslav Konstantinović i Selman Hamidović.
Premijer Srbije Zoran Đinđić ubijen je 12. marta 2003. godine u dvorištu zgrade Vlade Srbije. Za to ubistvo na po 40 godina pravosnažno su osuđeni bivši pukovnik Državne bezbjednosti Milorad Ulemek i bivši potpukovnik DB-a Zvezdan Jovanović.
Glavni egzekutor
Sretko Kalinić, zvani Zver, slovio je za glavnog egzekutora "zemunskog klana". Svi zločini koji mu se pripisuju izvršeni su krajnje brutalno. U atentatu na Zorana Đinđića, on je obezbjeđivao izvršenje zločina i nije bio direktno u prostoriji odakle je Zvezdan Jovanović pucao na premijera.
Kalinić je, prema procjenama policijskih eksperata, čovjek kojeg je bilo teško uhvatiti, jer je spreman da živi u potpunoj divljini.
Tvrdilo se da je osnovao klan, s kojim je nastavio da pljačka i ubija.
Operativni podaci govorili su i da je promijenio fizički izgled, da je pustio kosu i bradu. Nekoliko puta je bio na korak od hapšenja, ali je uspio da umakne policiji. Posljednji put, navodno, je viđen u jednom mjestu na obali Dunava, nekoliko stotina kilometara udaljenom od Beograda. Nedavno je policiji u Srbiji stigla informacija od kolega iz Hrvatske da je viđen u okolini Zadra i da je jedno vrijeme s njim bio i odbjegli Vladimir Milisavljević.
Posljednji put njegovo ime se pominjalo u javnosti poslije monstruoznog ubistva svjedoka saradnika Zorana Vukojevića Vuka, čije je unakaženo i ugljenisano tijelo nađeno 3. juna 2006. godine na autoputu.
Htio da ubije i Dodika
MUP Kantona Sarajevo krajem 2006. godine dostavio je informaciju da je Kalinić učestvovao u organizaciji atentata na Milorada Dodika, premijera RS. Navodno, u isto vrijeme viđen je u jednoj kafani između Banjaluke i Laktaša i Miloš Simović.
Prema podacima MUP-a tokom ljeta bilo je planirano ubistvo šefa obezbjeđenja Milorada Dodika Miloša Čubrilovića.
Atentat na predsjednika Vlade RS "zemunci" su trebalo da izvedu uz pomoć nekih kriminalnih grupa iz BiH. Atentat je navodno trebalo da bude izveden u Sarajevu, a kao bliža lokacija navodio se lokalitet objekta OHR-a. U Informaciji MUP-a Kantona Sarajevo stajalo je da je, "prema raspoloživim podacima, povod za naručenu likvidaciju premijera RS moglo da bude pranje novca i finansijske transakcije koje su trebalo da budu izvršene na području RS, a kojima su prethodili određeni dogovori obavljeni u Crnoj Gori".