HAG - Oslobađajuću presudu hrvatskim generalima Antu Gotovini i Mladenu Markaču, apelaciono vijeće Haškog tribunala danas je utemeljilo na jednom, kako je ocijenilo, pogrešnom zaključku iz prvostepene presude kojom su oni zbog progona Srba iz Kninske krajine 1995. bili osuđeni na 24 i 18 godina zatvora.
Apelaciono vijeće je preglasavanjem - trojica sudija bila su za, a dvojica protiv - razmatranje prvostepene presude suzilo na pitanje da li su artiljerijski napadi na Knin, Gračac, Obrovac i Benkovac u okviru operacije Oluja, 4. i 5. avgusta 1995, bili protivzakoniti - kako je utvrdilo prvostepeno vijeće - ili nisu, što je u žalbi tvrdila odbrana.
Kako je, obrazlažući konačnu presudu, rekao predsjedavajući sudija Teodor Meron (Theodor), pravosnažnom presudom utvrđeno je da je nalaz prvostepenog vijeća o nezakonitosti tih napada bio "kamen temeljac" za zaključak da su optuženi učestvovali u zajedničkom zločinačkom poduhvatu vođstva Hrvatske čiji je cilj bilo trajno i nasilno uklanjanje srpskog stanovništva.
Prema prvostepenoj presudi, ti napadi na četiri grada uzeli su za metu "civile i civilne objekte i ... izazvali deportaciju velikog broja civila iz regiona Krajine" što je bio cilj zločinačkog udruženja na čijem je čelu stajao tadašnji predsjednik Hrvatske Franjo Tuđman.
Podsjećajući da je prvostepeno vijeće nalaz o nezakonitosti napada utemeljilo na činjenici da su projektili HV padali "200 metara" od pretpostavljenih vojnih ciljeva u gradovima, apelaciono vijeće je jednoglasno utvrdilo da je to bila greška.
"Prvostepena presuda ne sadrži ni naznake da su bilo kakvi dokazi razmatrani pri donošenju takvog zaključka, a u njoj ne postoji ni obrazloženje kako je vijeće došlo do njega ... U takvim okolnostima,
apelaciono vijeće jednoglasno utvrđuje da je prvostepeno vijeće pogriješilo kada je primijenilo taj standard koji nije bio povezan sa dokazima", rekao je sudija Meron.
Uz protivljenje sudija Karmela Ađijusa (Carmel Agius) i Fausta Pokara (Pocar), većina sudija ustanovila je stoga da "ne može biti utvrđeno van svake sumnje da su četiri grada bila podvrgnuta protivpravnim artiljerijskim napadima". Sudije Meron, Patrik Robinson (Patrick) i Mehmet Ginej (Guney) time su usvojili najvažniji osnov Gotovinine i Markačove žalbe.
Žalbeno vijeće je nadalje utvrdilo da je postojanje udruženog zločinačkog poduhvata za protjerivanje Srba u prvostepenoj presudi "bilo primarno utemeljeno na postojanju protivpravnih artiljerijskih napada na civile i civile objekte u četiri grada".
Pošto je presudilo da artiljerija HV nije djelovala protivzakonito u napadima na gradove u Krajini, preinačivši prvostepenu presudu, apelaciono vijeće je, na osnovu toga, zaključilo i da nije postojao udruženi zločinački poduhvat hrvatskih vlasti u cilju protjerivanja Srba.
Poništavajući temelj prvostepene presude, većina sudija apelacionog vijeća zaključila je, stoga, da se "odlazak civila u isto vrijeme sa zakonitim artiljerijskim napadima ne može kvalifikovati kao deportacija" srpskog stanovništva.
"U navedenim okolnostima, apelaciono vijeće ne može utvrditi da su artiljerijski napadi, za koje su Gotovina i Markač odgovorni, dovoljni da se oni proglase krivim van svake sumnje za deportaciju", rekao je sudija Meron.
Osvrćući se na mogućnost da Gotovina bude kažnjen zbog toga što nije spriječio i kaznio zločine, vijeće je utvrdilo da raspoloživi dokazi ne ukazuju da je "bilo kakav propust Gotovine bio toliko svebuhvatan da dovede do krivične odgovornosti", bilo u obliku pomaganja i podržavanja zločina, bilo u obliku komandne odgovornosti.
Poslije razmatranja mogućnosti da Markač bude kažnjen zato što kao nadređeni nije kaznio ni spriječio zločine, žalbeno vijeće je utvrdilo da za to nema osnova, budući da je i u prvostepenoj presudi utvrđeno da on "nije dao značajan doprinos relevantnim zločinima, niti da je imao efektivnu kontrolu nad specijalnom policijom".
U kritično vrijeme, Gotovina (55) je bio zapovjednik operacije Oluja i komandant Vojnog područja Split, a Markač (55) zamjenik komandanta hrvatske specijalne policije i ministar unutrašnjih poslova.
Apelaciono vijeće Tribunala iz navedenih razloga je poništilo prvostepenu presudu, kojom je Gotovina bio osuđen na 24 godine zatvora, a Markač na zatvorsku kaznu od 18 godina.
Gotovina i Markač oslobođeni su krivice za progon, deportaciju, pljačku, ubistva, bezobzirno uništavanje, nehumana djela i okrutni tretman srpskog stanovništva u Krajini, od početka avgusta do kraja septembra 1995. godine.
Za sva ta djela, kvalifikovana kao zločini protiv čovječnosti i kršenje zakona i običaja ratovanja, bili su proglašeni krivim prvostepenom presudom izrečenom 15. aprila 2011. godine.
Gotovina i Markač biće danas oslobođeni iz pritvora Haškog tribunala čim to bude praktično moguće.
U pritvoru, Gotovina je bio od decembra 2005. kada je bio uhapšen, a Markač se dobrovoljno predao 2004.
Prvostepenom presudom bio je oslobođen drugooptuženi general Ivan Čermak.
Trojici generala u penziji Hrvatske vojske, Tribunal je sudio od 11. marta 2008. Izvođenje dokaza na suđenju okončano je 11. juna 2010. godine. Završne riječi strane su održale krajem avgusta i početkom septembra 2010.
Tokom 303 radna dana, iskaz je dao 81 svjedok optužbe, a u odbranu optuženih generala svjedočilo je 57 svjedoka - 29 za Gotovinu, 19 za Čermaka i 13 za Markača.
Generala Gotovinu, Haški tribunal je za zločine u Oluji optužio 2001. godine, a on je bio u bjekstvu do decembra 2005. kada je uhapšen u Španiji. Od tada je u pritvoru Tribunala u Sheveningenu.
Optužnica protiv Čermaka i Markača podignuta je 2004. i oni su se odmah dobrovoljno predali Tribunalu, a zatim su bili pušteni na privremenu slobodu do početka suđenja.
Sva trojica su u prvom pojavljivanju pred sudijom izjavili da nisu krivi za zločine za koje su optuženi.