HAG - Odbrana generala Momčila Perišića tvrdila je danas u završnoj riječi da Perišić tokom rata u BiH nije kontrolisao komandanta Vojske Republike Srpske Ratka Mladića, te da Mladić i drugi oficiri VRS nisu bili pripadnici Vojske Jugoslavije.
Bivši načelnik Generalštaba VJ optužen je za pomaganje i podržavanje ubistava, nehumanih djela, napada na nesrpske civile, progona i istrebljenja, u Sarajevu, Zagrebu i Srebrenici 1993-95. Te zločine, po optužnici, neposredno su počinile Vojska Republike Srpske (VRS) i Srpska vojska Krajine (SVK).
Branioci Gregor Gaj-Smit i Novak Lukić pozvali su sudije da kao nedokazanu odbace temeljni navod optužnice da su komandanti i najvažniji oficiri armija RS i Republike Srpske Krajine (RSK) bili pripadnici VJ i da je general Perišić nad njima imao komandu i kontrolu.
"Niko nije kontrolisao Mladića. On je kontrolisao samog sebe - radio je šta je htio, kada je i kako htio, ne obazirući se na to šta drugi misle", kazao je američki advokat Smit.
Drugi branilac podsjetio je da se Mladić u ljeto 1994. među prvima usprotivio mirovnom planu međunarodne Kontakt-grupe, za čije su se prihvatanje zalagale političke i vojne vlasti SR Jugoslavije, iako je samo mjesec i po dana prije toga bio vanredno unapređen u čin general-pukovnika ukazom predsjednika SRJ Zorana Lilića.
"To pokazuje koliku je kontrolu imao general Perišić nad Mladićem. On nije pokazao nimalo poštovanja, a još je manje priznao autoritet vrha SRJ koji ga je unaprijedio", kazao je Lukić.
Po odbrani, nema dokaza da je general Perišić "bio uključen" u Mladićevo unapređenje u SRJ, koje je bilo "verifikacija" unapređenja u VRS, iako se potonje dogodilo dvije nedjelje kasnije.
"General Ratko Mladić nikada nije bio stavljen na raspolaganje, niti je ikada bio raspoređen na dužnost u VJ", naglasio je advokat Lukić.
Ne osporavajući da su oficiri iz sastava VJ bili upućivani na službu u vojske RS i RSK i da su plate dobijali i statusna prava ostvarivali preko Generalštaba VJ, Perišićevi branioci su tvrdili da to ne znači da su oni bili u komandnom lancu VJ.
Ti oficiri, porijeklom iz BiH i Hrvatske, bili su "svojom slobodnom voljom prevedeni u aktivna vojna lica" VRS i SVK i time postali dio komandnog lanca tih armija, rekao je branilac Lukić.
U vrijeme dolaska generala Perišića na čelo GŠ VJ, u avgustu 1993, na takvoj službi van VJ bilo je ukupno 4.080 oficira, a taj broj se, po odbrani, tokom Perišićevog mandata smanjivao.
Na navod optužnice da je Perišić formiranjem posebnih kadrovskih centara u Beogradu pomogao zadržavanje "ključnih oficira" VRS, Lukić je uzvratio tvrdnjom da su svi ti oficiri bili na svojim dužnostima i prije nego što je Perišić postao načelnik GŠ VJ.
"Cela komandna struktura VRS bila je na dužnosti mnogo pre Perišića", kazao je advokat.
Nasuprot tvrdnjama optužbe da je Vrhovni vojni sud SRJ utvrdio da su oficiri VRS i SVK tokom rata bili pripadnici VJ, Lukić je naznačio da u presudama tog suda piše da su oficiri bili "na službi van VJ".
Perišićeve naredbe o postavljenju oficira u 30. i 40. kadrovski centar GŠ VJ, preko kojih su upućivani na službu u VRS i SVK, bile su "papirno pokriće za ostvarivanje statusnih prava" tih oficira, a ne dokaz da su oni bili pod komandom VJ, tvrdila je odbrana.
Kao oslobađajuću činjenicu, branilac Lukić je citirao Perišićeve riječi o kadrovskim centrima sa zasjedanja Vrhovnog saveta odbrane SRJ, 14. oktobra 1993: "Da ne bi niko mogao da nam prigovori, izmislili smo te privremene formacije u VJ. Tu ih postavljamo, a oni tu nisu - nego tamo gde su... U naredbama, mi njima pišemo da su raspoređeni u korpus koji je kao ovde, a u stvari je tamo."
Lukić je objasnio da je pod "ovde" Perišić podrazumijevao VJ, a pod "tamo" VRS.
Isti Perišićev citat tužioci su označili kao dokaz da su vlasti i vojska SRJ prikriveno slale svoje oficire u srpske snage u BiH i Hrvatskoj koje su odgovorne za zločine nad nesrbima.
Odlukom sudija, zapisnici sa sjednica VSO 1993-95, koji su do sada bili povjerljivi dokazi uvedeni u spis, biće objavljeni po završetku završnih riječi.
Opovrgavajući tvrdnju tužilaca da su ti zločini bili "predvidljiva posljedica državne politike SRJ" da pomaže Srbima van Srbije, branilac Gaj-Smit podsjetio je da se vrh u Beogradu tokom skoro cijelog rata zalagao za mir.
Gaj-Smit je sugerisao da je SRJ pružala pomoć VRS i SVK "za vođenje rata", a ne za počinjavanje zločina.
Branilac je ukazao i da je general Perišić krajem 1995. dao značajan doprinos u stvaranju uslova za oslobađanje dvojice francuskih pilota koje su oborile i zarobile snage generala Mladića.
Odbrana nastavlja završnu riječ.
Tužioci su juče zatražili da on bude proglašen krivim i osuđen na doživotni zatvor.