HAG - Bivši načelnik Službe državne bezbjednosti Srbije Jovica Stanišić upozorio je Haški tribunal da bi operacija u SAD mogla biti "jedini mogući izlaz" za njegovu bolest, pošto takav zahvat u Holandiji "nije moguć".
Tribunal sudi Stanišiću po optužnici za zločine nad Hrvatima i Muslimanima tokom ratova u Hrvatskoj i BiH 1991-95.
Stanišić godinama pati od hronične bolesti organa za varenje zvane paučitis.
U pismu, koje je 27. januara uputio komandantu sudskog pritvora, Stanišić je naglasio da mu je tog dana u haškoj bolnici Bronovo specijalista koji ga liječi, doktor Hejnen (Geenen) prenio "uznemiravajuću vijest" da mu ne smije dati drugu dozu "biološkog
preparata" u okviru nedavno prepisane terapije, zato što "ona može biti smrtonosna".
Hejnen se prethodno, po Stanišićevom tumačenju, konsultovao sa svojim holandskim kolegama.
Reakciju svog organizma na prvu dozu te terapije, Stanišić u pismu, koje je Beti danas dostavio njegov branilac Vejn Džordaš (Wayne Jordash), opisao je kao "izuzetno tešku".
"Takođe mi je rekao da posljednja opcija, operacija, nije moguća u Holandiji, jer sam do sada već tri puta operisan. Kao mogući izlaz, on je rekao da će preporučiti Tribunalu da me pošalju u SAD, u Klivlend kliniku, koja se jedina uspješno bori protiv ove bolesti",
napisao je Stanišić komandantu pritvora.
On je zatražio i da Tribunal organizuje telefonsku konsultaciju između doktora Hejnena, šefa klivlendske klinike Boa Šena (Shen) i njegovog beogradskog ljekara Dina Tarabara sa Vojnomedicinske akademije. "Ja vas posebno molim da to učinite, jer je to posljednja
šansa koju ja imam", napisao je Stanišić.
Optuženi je napomenuo da će o svemu obavijestiti predsjednika Tribunala Teodora Merona (Theodor) i sekretara Džona Hokinga (John Hocking) kako bi "dobio pomoć u, kako za sada izgleda, bezizlaznoj situaciji".
Krajem novembra prošle godine, Stanišićeva odbrana tvrdila je da se njegovo zdravstveno stanje "ozbiljno pogoršalo" i da je neophodna bolnička terapija citostaticima.
Branilac Džordaš tada je u pismu dostavljenom Beti podvukao da su se pomenuti specijalisti iz Haga, Klivlenda i Beograda "složili da bi Stanišić trebalo da započne biološku terapiju kombinovanu sa citostaticima i to pod bolničkim nadzorom".
Suđenje Stanišiću i saoptuženom Franku Simatoviću zvanom Frenki počelo je krajem maja 2009. godine, poslije jednog neuspješnog pokušaja. U toku je odbrana drugooptuženog Simatovića.
U aprilu 2008, Tribunal je započeo proces u odsustvu Stanišića koji zbog bolesti i teške depresije nije bio u stanju da bude prisutan u sudnici. On je odbijao da proces prati preko video veze iz pritvora.
Apelaciono veće Tribunala zatim je usvojilo žalbu Stanišićeve odbrane, poništilo početak procesa i Stanišića u junu 2008. privremeno oslobodilo i uputilo na liječenje u Beograd.
Novo pretresno veće u aprilu 2009. naredilo je Stanišiću i Simatoviću da se vrate u sudski pritvor, a novo suđenje počelo je krajem maja te godine.
Stanišić je proces zatim dugo pratio preko video veze iz pritvora, ali je vremenom počeo da redovno dolazi u sudnicu.
Stanišića i Simatovića uhapsile su vlasti Srbije tokom operacije "Sablja" poslije ubistva premijera Zorana Đinđića, 12. marta 2003. godine. Stanišić je prebačen u Hag 11. juna, a Simatović 30. maja te godine.
U prvom pojavljivanju pred sudijom, obojica su izjavila da nisu krivi.
Stanišić i Simatović su prvi put na privremenoj slobodi bili od decembra 2004. do februara 2008. Više puta bili su privremeno oslobađani i tokom procesa.