ŠIBENIK - Dragan Paravinja (43) osuđen je u petak pred Županijskim sudom u Šibeniku na 40 godina zatvora zbog ubistva Antonije Bilić (17) iz Drniša, te dva pokušaja silovanja.
U nepravosnažnoj presudi, na koju ima pravo žalbe, navodi se da je osuđen na 35 godina za teško ubistvo Bilićeve, a za pokušaj silovanja te maloljetnice, ali i Marine Damjani kod Omiša, na šest, odnosno pet godina. Sve za šta je kriv objedinjeno je u četiri decenije robije, što je i najveća kazna koja se izriče u Hrvatskoj.
Kamiondžija, u čijem je vozilu okončan život tinejdžerke, tokom izricanja presude negodovao je i provocirao novinare, ali i Sudsko vijeće, a nakon što je sudija Nives Nikolac udarila čekićem o sto, hladnokrvno je napustio sudnicu, ne pokazujući nimalo pokajanja.
Sve je to gledala Antonijina sestra Ana, koja se slomila i zaplakala je, a od članova porodice Bilić bila je jedina prisutna izricanju presude.
"Obitelj je na neki način zadovoljna. Ovo je gorka istina, ali prihvatili su je kao apsolutnu istinu", izjavio je Vinko Ljubičić, advokat porodice Bilić.
Ankica Giljanović, advokat osuđenog, žali što javnost nije bila na suđenju.
"Tako bi moj branjenik mogao javnosti iznijeti neke činjenice koje su vezane za postupak, a koje su u njegovu korist", rekla je Giljanovićeva, najavljujući podnošenje žalbe i traženje oslobađajuće presude.
Nives Nikolac je pročitala presudu u kojoj se navodi kako je Paravinja na putu Split - Drniš u svoj kamion ukrcao maloljetnicu.
"Tokom napada Antonija je pokušala da se brani, odgurivala ga je nogom, pokušala je da otvori vrata kako bi pobjegla, no optuženi ju je uhvatio oko vrata i stiskao dok god nije vidio da je mrtva", navedeno je u presudi.
Ona je kazala da je Antonijino tijelo optuženi potom stavio na ležaj kamiona i odvezao se. Zatim je na nepoznatom mjestu sakrio tijelo.
Marinu Damjani, kako stoji u presudi, Paravinja je u svoj kamion ukrcao 28. juna 2010. godine na području Omiša, s namjerom da s njom ostvari seksualni odnos. Pokušao je da je siluje, no zazvonio mu je telefon, što je za nju bilo spasonosno.
Monstrum, kako su ga nazvali hrvatski mediji, u sudnicu u petak, inače 500. dan kako je Antonija nestala, ušao je s osmijehom na licu.
Nakon što mu je presuda izrečena, zapljeskao je i kazao kako je njegovu kaznu sigurno potpisao Tomislav Karamarko (predsjednik HDZ-a), te prokomentarisao: "Jasenovac je bio pošteniji!".
U trenutku kada je Nikolac izgovorila: "Dragan Paravinja je kriv...", on se obratio novinarima riječima: "Je l' snimate? Jadan ja!"
"Šta snimate? Teatar vam je s druge strane!", rekao je optuženi, te prstom pokazao prema članovima Sudskog vijeća.
Kamiondžiji je, podsjetimo, u BiH potvrđena presuda od dvije godine i 10 mjeseci zatvora za silovanje djevojke na području Jahorine 2002. godine. Paravinji, čija (ne)djela su pod lupom i srbijanskog pravosuđa, lisice na ruke stavljene su upravo u našoj zemlji, gdje je tokom potrage u Hrvatskoj pobjegao. U junu prošle godine u napuštenoj kući, u selu Donji Srđevići kod Srpca, u kojem je posjetio rođake, pronađen je i uhapšen. Ali kasno, jer se zločin već desio, a tijelo Antonije, koju i danas žali cijeli region, nikada nije pronađeno, što je patnja više za članove njene porodice.
Hronologija slučaja "Paravinja"
7. juni 2011 - Posljednji put viđena Antonija. Počinje potraga za njom, a potom i za vozačem kamiona.
22. juni 2011 - Policija istragom utvrđuje identitet vozača, ali Paravinja bježi u Donje Srđeviće kod Srpca u BiH, kod svog ujaka.
26. juni 2011 - Kamiondžija je uhapšen i sproveden u prostorije CJB Banjaluka.
22. juli 2011 - Paravinja je izručen Hrvatskoj i prebačen u zatvor u Šibeniku.
22. mart 2012 - Na šibenskom sudu počinje suđenje za ubistvo i pokušaj silovanja Antonije Bilić.
19. oktobar 2012 - Paravinji izrečena presuda zbog pokušaja silovanja i ubistva Bilićeve, te pokušaja silovanja još jedne djevojke.
Stravični detalji
Antonijine muke
Kada je Antonija Bilić sjela sa Draganom Paravinjom u kamion, on je počeo da joj se udvara.
Tada se na neutvrđenom mjestu zaustavio i izašao iz vozila. Krenuo je prema vratima suvozača s namjerom da s njom ostvari polni odnos. Shvativši njegovu namjeru, maloljetnica je prešla na sjedište vozača i pokušala je da otvori vrata kako bi pobjegla, a kako nije uspjela nogama ga je odgurivala od sebe, te se opirala.
Paravinja ju je potom uhvatio rukama oko vrata i stiskao sve dok nije osjetio da je prestala s otporom i da je mrtva. Zatim je njeno tijelo stavio na ležaj, a potom odvezao i sakrio na još nepoznatu lokaciju.
Bespomoćan plač
Marinu Damjani, koju je pokušao da siluje, Paravinja je u svoj kamion ukrcao 28. juna 2010. godine na području Omiša.
Potom je zaustavio kamion na proširenju uz put pa joj rekao da treba da obriše vodu koja se prosula, te joj kazao da sjedne u sredinu, do vozača. Kada je to učinila, otišao je na mjesto suvozača.
Gurnuo ju je na zadnje sjedište govoreći joj: "Sad ćemo se ti i ja malo poigrati", nakon čega je ona pokušala da bježi, te je plakala. Govorila mu je da boluje od polnih bolesti, no on ju je skinuo, govoreći šta namjerava, te da će je povrijediti ako se bude opirala.
Gurnuo ju je i legao pokraj nje dodirujući je, ali više propuštenih poziva na njega je uticalo da ustane, uz komentar da ga zove bivša žena. To je Marinu spasilo.
Najduže zatvorske kazne u Hrvatskoj
Marsel Budimir
On je 2003. opljačkao Poslovnicu Varaždinske banke u Nedelišću. Nakon što ga je sustigla policija, ispalio je rafal iz automatske puške i ubio policajca Željka Murka (34), iza kojeg je ostala supruga i troje male djece.
Dražen Dorčec
Godine 2006. je ušao u Poslovnicu đurđevačke "Fine", gdje je ustrijelio rođaka Miroslava Benšića i penzionera Ivana Matiševa, a nakon što je iz Poslovnice ukrao novac žrtvama je ponovo pucao u glavu.
Vladimir Duvnjak
Ubica je 2004. ušao u porodičnu kuću Janoša (72) i Katarine Sić (66) u Vukovaru, te nožem izmasakrirao starce, zadavši im 17, odnosno 10 uboda. Potom je ukrao novac koji mu je trebao za drogu.
Ivan Dvorski Psiho
Ubica iz Rijeke služi kaznu od maksimalnih 40 godina zatvora jer je hicima iz pištolja 2007. godine ubio oca i sina Benita (75) i Đanija Vukoša (42), te Đanijevu djevojku Mirjan Švaljek (29), koje je htio da opljačka.
Kazimir Dužnović
Osuđen je prije dvije godine na četiri decenije robije zbog ubistva policajca Ivana Grbavca tokom pljačke RBA banke u Sesvetama, te za pet pokušaja ubistva, razbojništvo...
Vlastimir Kihalić
Godine 2005. u Petrinji iz bezobzirne osvete i mržnje iz automatskog oružja ubio je suprugu Željku (39), koja je podnijela zahtjev za razvod braka, i njene dvije prijateljice. Kihalić se kasnije objesio u zatvoru.
Pero Lukić
Osuđen na maksimalnu kaznu na koprivničkom sudu zbog teškog ubistva iz koristoljublja Hrvoja Filipovića, penzionisanog šefa saobraćaja u Zagrebačkom aerodromu. Presuda nije pravosnažna.
Dražen Kozman
Proglašen krivim za trostruko ubistvo koje je počinio 2006. godine u okučanskom kafiću AS. Ušetao je s kalašnjikovom i bombom, te ubijao zbog svađe.
Mate Oraškić
Ovaj policajac je 1999. godine tokom brakorazvodne parnice s pištoljem ušetao u sudnicu na Opštinskom sudu u Zagrebu i ubio sudiju Ljiljanu Hvalec, advokata Hajru Prohić i svoju suprugu Gordanu Oraškić.
Stjepan Rošker
Godine 2009. upao je s puškom u kuću u Križevcima. Pucao je u svog bratića Sinišu (43), njegovu kćerku Jasminu (14), te Sinišinu majku Đurđicu (63), a potom i Tihomira Matoića (19), koji se zatekao u kući.