ZAGREB - Među više od 25.000 stanovnika koje su slovenačke administrativne službe 1992. izbrisale iz registra stalnog prebivališta, njih oko 11.000 je dobilo stalni boravak ili slovenačko državljanstvo, dok više od 13.000 "izbrisanih", od kojih neki danas žive u Hrvatskoj, svoj status mogu regulisati najkasnije do 24. jula ove godine.
Rekla je to pravnica ljubljanskog Mirovnog instituta Katarina Vučko na raspravi u organizaciji "Documente - Centra za suočavanje s prošlošću" pozivajući "izbrisane građane Slovenije" koji su danas u Hrvatskoj da se prijave do tog roka i tako regulišu svoj status.
Izbrisani su, podsjetila je, bili uglavnom porijeklom iz bivših jugoslovenskih republika s jugoslovenskim državljanstvom ili državljanstvom određene republike, a u Sloveniji su živjeli na bazi regulisanog stalnog boravka. S obzirom da mnogi od njih nisu zatražili državljanstvo u roku od šest mjeseci od proglašenja nezavisnosti Slovenije, izbrisani su iz evidencije stalnog boravka.
"Na njih se tada počeo primjenjivati Zakon o strancima, a brisanjem su izgubili sva ekonomska i socijalna prava, dok su neki morali napustiti Sloveniju ili su bili deportovani", kazala je Vučko.
Dodala je kako su mnogi "izbrisani" u Sloveniji ostali živjeti nezakonito.
Naglasila je da je Ustavni sud Slovenije, na osnovu tužbi nekolicine "izbrisanih", potvrdio da je slovenska država prekršila njihova prava na poštivanje privatnog i porodičnog života, pa su se od 2010. počela primjenjivati i zakonska rješenja po kojima "izbrisani" mogu u trogodišnjem razdoblju uložiti molbu za stalni boravak.
"Nakon 20 godina agonije, u njihovu korist je presudio i Evropski sud za ljudska prava odredivši da im Slovenija mora isplatiti odštetu za nematerijalna prava", dodala je Vučko.
"Više od 20 godina nismo živjeli kao ljudi - nismo mogli dobiti posao, ostvariti socijalna prava, otkupiti stanove. Naša djeca nisu imala pravo na dječji dodatak, problema su imali i kod upisa u školu", rekla je Mirjana Učakar, aktivistkinja za prava izbrisanih stanovnika Slovenije.
Učakar je izbrisana iako je rođena u Sloveniji i majka joj je Slovenka, no budući da je bila upisana u knjigu državljana u Osijeku, odakle joj je otac porijeklom, preporučeno joj je da traži hrvatsko državljanstvo.
"Tako ispada da se majci Slovenki i ocu Srbinu rodila Hrvatica", rekla je Učakar.
Dodala kako je slovenačko državljanstvo dobila tek 2003, a u međuvremenu je za svoju domovinu bila stranac.
"U nekim službama savjetovali su mi da za tadašnjih 600 tolara kupim slovenačko državljanstvo, a sada za sve to niko nije kriv", očajna je Učakar i dodaje kako nikakav novac ne može nadomjestiti 20 godina patnji i borbe s administracijom zbog čega danas ima svega 16 godina radnog staža i mizernu penziju.
Pravnica Katarina Vučko naglasila je da se pitanje rješavanja statusa i odšteta ne može odvajati te dodala da bi "izbrisani" trebali dobiti 30 evra "po mjesecu izbrisa".
Upozorila je da je od 2010. predano svega 368 molbi za regulisanje statusa na osnovu kojih je izdana 101 dozvola za stalnim boravkom i dodala da su razlozi za takav mali broj molbi "problemi u praksi", jer "izrisani" moraju dokazati da su cijelo vrijeme bili u Sloveniji ili da su je napustili zbog posljedica izbrisa ili da se zbog rata nisu mogli vratiti i slično, za šta uglavnom nemaju dokaze osim vlastite izjave.
Osim toga, moraju platiti nemali iznos od 96 evra za upravnu taksu, pa prijevode, troškove prijevoza do suda...