Selo Tavnik kod Kraljeva ima dvadesetak uspješnih firmi, godinama plaća pozamašan porez, ali i smatra da grad Kraljevo to ne cijeni, pa razmišljaju o ideji da se otcijepe i pripoje susjednom Čačku.
Iako ne liči ni na Kosovo ni na Krim, u selu Tavniku kod Kraljeva separatističke ideje sve su jače te razmišljaju da se otcijepe od tog grada i pripoje Čačku!
Pomenuto selo ima dvadesetak uspješnih firmi, godinama plaća pozamašan porez, ali i smatra da grad Kraljevo to ne cijeni, pa razmišljaju o ideji da se otcijepe i pripoje susjednom Čačku, prenosi Telegraf.
Tamošnje stanovništvo je, domaće, iste je vjere, jezika i nacije, ali cijeli jedan zaselak nema vodu, putevi su im neasfaltirani i neosvetljeni, nema kanalizacije… A, samo preko puta, preko "granice" dva grada Kraljeva i Čačka, dakle u komšijskim selima na slavine teče voda iz gradskog vodovoda i čak svaki je sokak asfaltiran.
Zato, zaključuju Tavničani da bi ih Čačak, umjesto Kraljeva čijem području pripadaju, rado prihvatio i uzvratio. Jer, već nekoliko godina ovde svako jutro u radne dane stiže nekoliko radničkih autobusa. Ovo pomoravsko selo postalo je, tokom posljednjih desetak godina, takoreći regionalni industrijski centar. Tu je sada više od dvadeset fabrika, pogona za preradu mesa, mlijeka, kože, kamena, za proizvodnju stočne hrane.
Mještani su čak izračunali da svakog mjeseca samo od ovdašnjeg PDV-a Kraljevu ostaje oko dva miliona dinara, ali gradski oci to ne cijene, pa Tavničani hoće da pomjere gradsku granicu na uštrb Kraljeva.
"Zašto o tome razmišljamo? Ovde je priroda bila darežljiva, imamo izdašan izvor vode od 22 litra u sekundi, dovoljan za sve. Zajedno smo sagradili vodovod, u izgradnji je učestvovalo oko 250 domaćinstava. Cevovod je, međutim, ostareo i sada kada se na najvišoj koti napuni rezervoar odakle voda ide sekundarnom mrežom cevi u jednom delu sela, u kome je blizu stotinu domaćinstava, pucaju i nemamo vodu. Tako je već tri, četiri godine i nismo u stanju to sami da saniramo", tvrdi Dragoljub Jeftović iz Tavnika.
On objašnjava da su zbog toga primorani da vodu dopremaju cisternama, jer su i bunari poslije zemljotresa presušili. Mnogi, zbog ove muke, smanjuju broj krava u štalama.
"Odavno smo imali obećanja od gradskog rukovodstva da će nam pomoći, ali se to kaže uvek uoči izbora i sve se posle zaboravi. Sada smo svima napisali peticiju i već smo se uverili da bi, primera radi, javno gradsko preduzeće u Čačku ovaj naš vodosistem rado prihvatio i održavao ga, a Kraljevo za nas ne mari", kaže on.
Inače, u ovom selu živi oko 1.400 stanovnika a seoski atar se prostire na 1.813 hektara. Oduvijek je bilo bogato, na zemlji njivama, voćnjacima i pašnjacima a u zemlji ugljem. U voćnjacima svakog domaćinstva je bar po nekoliko ari pod dunjama pa se, rodnih godina, kupcima, najviše iz Vojvodine, isporuči iz Tavnika po dvjesta vagona "žute dunje". No, što se uglja tiče, iako rezervi ima za stotinu godina, rudnik je odavno zatvoren pa su se Tavničani okrenuli stočarstvu.
"Jer, dok smo pre nekoliko decenija pripadali toj opštini, oba rudnika su radila. Sada nijedan, a kad nam iz gradske kase u Kraljevu dodeli par stotina hiljada, onda ne možeš da ih podigneš, jer traže dozvole i projekat za realizaciju određene zamisli. Kako mi sada da koristimo taj novac za vodovod kad je on, kao i stotinu drugih seoskih vodovoda na kraljevačkom području, nelegalan. Neka samo izračunaju koliko su nam dali za asfaltiranje glavnog puta a kamoli sokaka, što Čačak radi. Ne mogu da razumem da se neko tako odnosi prema problemu kao što je, recimo, voda za piće a ustavna je obaveza da svaki građanin Srbije može da zadovolji tu osnovnu životnu potrebu", kaže Dragan Zucović, predsjednik MZ Tavnik.
