BEOGRAD - Nekadašnji jugoslovenski premijer i američki biznismen Milan Panić sreo se sa predsjednikom SAD Barakom Obamom, objavio je dnevnik "Danas", pozivajući se na Panićevu beogradsku kancelariju.
U kraćem razgovoru Panić je američkom predsjedniku ukazao na potrebu da se u Vašingtonu obezbijedi podjednak tretman za argumente obiju strana u dijalogu Prištine i Beograda.
Panić je iznio i stav da Srbija i Kosovo po ubrzanoj proceduri treba da budu primljeni u Evropsku uniju, prenosi "Danas", a po riječima Panića, Obama je izrazio jasnu namjeru da se dijalog nastavi.
Do susreta je došlo nakon sastanka koji je Obama održao u Kaliforniji sa odredenim brojem uticajnih licnosti, na početku svoje nove izborne kampanje.
Nakon Panićeve izjave da je neophodna revizija Dejtonskog sporazuma, koju je iznio učesnicima Međunarodne konferencije "Raspad SSSR-a i SFRJ - 20 godina poslije: Zaključci i pouke" - održane u Moskvi krajem februara - te ocjene da je zajednički put svih bivših jugoslovenskih republika - demokratija, jačanje dobrosusjedske saradnje i evropske integracije, mnogi analitičari procijenili su da se bivši jugoslovenski premijer vraća u politiku.
Njegovo mišljenje o potrebi revizije Dejtona tada je prihvatio i bivši hrvatski predsjednik Stjepan Mesić, a razlog je, po njihovom mišljenju, u činjenici da BiH u sadašnjim uslovima ne funkcioniše i nema izgleda za razvoj, ali to za ovu priču nije u prvom planu.
Važno je, međutim, napomenuti da je konferenciju organizovao Moskovski državni institut za međunarodne odnose ruskog Ministarstva spoljnih poslova, a da je sponzor bio upravo bivši jugoslovenski premijer Milan Panić.
On je na konferenciji insistirao da Srbi moraju priznati da je, po njegovoj ocjeni, Slobodan Milošević glavni razlog raspada Jugoslavije, u kojoj je od jula 1992. upravo na poziv Miloševića i tadašnjeg predsjednika Dobrice Ćosića, Panić bio savezni premijer.
Panić je kasnije često govorio da je u vlast ušao da bi promijenio i vlast i Miloševića, te doprinio mirnom razrješenju jugoslovenske krize, ali da ga je Milošević obmanuo, da se nije povukao s vlasti, ikao je to obećao, zbog čega je Panićeva misija bila neuspješna i okončana je relativno brzo - februara 1993.
Nedavno su Panića, kako je izjavio za beogradske medije, pitali u Briselu kako vidi rješenje kosovskog pitanja, gdje je i tada ponovio da će taj problem biti riješen kad i Srbija i Kosovo budu u EU, ali da tamo treba da uđu zajedno.
"Jednostavno, problem će nestati kad i Srbija i Kosovo budu u EU. Ja mislim da treba da budu primljeni istovremeno. Trebaće, doduše, malo vremena, ali Srbi i Albanci će biti prijatelji, kao što su to danas nekadašnji veliki neprijatelji, Francuzi i Nijemci", izjavio je Panić.
Rekao je i da smatra da Kosovo nije toliko komplikovano pitanje kao što izgleda.
"Svi se, naime, slažu da Srbija treba da brine o Srbima na Kosovu, svi su saglasni da naši manastiri i kulturno naslijede treba da budu zaštićeni. To što Kosovo hoće da bude nezavisna zemlja u Evropi ne znači mnogo. Vidimo da komanduju Grčkom, pa i Italijom, to će se desiti i s nama, pa tako i Kosovo nikad neće biti potpuno nezavisno", kazao je tada Panić.
Za "Politiku" je Panić nedavno izjavio da je "regionalizacija evropska ideja, a glavni problem Srbije danas sistem koji se nije promijenio".
"Promijenjeni su neki ljudi na važnim mjestima, ali sistem je zadržan", porucio je Panić, a analitičari su opet, komentarišući pojavu Panića na ovim prostorima, protumačili kao povratak u politiku.
S čim bi se on u toj sadašnjoj politici u Srbiji mogao uhvatiti u koštac - ostaće još izvjesno vrijeme nepoznanica ili bar do trenutka dok on to sam ne obznani, ali je činjenica da se prošle godine na neki način reaktivirao i u politici Srbije, gostujući na konvenciji Ujedinjenih regiona Srbije, o čemu svjedoče i izjave koje insistiraju na nužnosti regionalizacije.
Američki biznismen srpskog porijekla se u političku istoriju Balkana upisao 1992. kao predsjednik Vlade SRJ.
Na čelu izvršne vlasti "preostale Jugoslavije" zadržao se kratko (jul 1992 februar 1993.), a ostao je upamćen po smjelim i za ono vrijeme originalnim idejama, koje su se tek naknadno pokazale kao dalekovide.
Godine 2002. otišao je s mjesta prvog čovjeka farmaceutske kompanije ICN, koju je osnovao 1960, ali i dalje je u istom biznisu, na čelu "MP biomedikals", privatne korporacije koja, kako je rekao u telefonskom razgovoru za "Politiku", odlično posluje.
Kao savjetnik i akcionar i dalje je i u ICN-u, koji je u međuvremenu promijenio ime u "Valent farmasjutikals internešenel".
Berzanska vrijednost danas mu je 14 milijardi dolara, prema četiri milijarde koliko se kotirala u njegovo vrijeme.