Ustaški poglavar je i nakon poraza u II svjetskom ratu i bjekstva u Argentinu bio politički aktivan, održavao je kontakte sa saborcima u svijetu i pozivao na ponovno uspostavljanje NDH.
Ustaški poglavnik i ratni zločinac Ante Pavelić, samo godinu dana pred pokušaj atentata na njega 1957 godine, od čijih je zadobijenih rana umro dvije godine kasnije u Madridu, bio je veoma aktivan i politički djelovao, što dokazuje i njegovo pismo upućeno ustaškom oficiru Antonu Vrankoviću 1956. godine u kojem tvrdi da je kucnuo čas za ponovno oslobađanje Hrvata i uspostavljanje NDH!
“Smatram da je došlo vrijeme da kada moramo pojačati naš rad , kako bi bili potpuno spremni za konačnu i odlučnu borbu, koja će donijeti s Božijom pomoću oslobođenje hrvatskog naroda i ponovno uspostavljanje Nezavisne Države Hrvatske… Mi smo sve izdržali i ostali na liniji, a sada nam svi priznaju, a i više od toga, da smo bili na pravom putu”, napisao je Pavelić u pismu upućenom Antonu Vrankoviću u Englesku.
Poglavar ustaške NDH je nakon poraza u ratu, preko Austije i Italije pobjegao u Argentinu, a Vrhovni vojni sud SFRJ osudio ga je u odsustvu zbog počinjenih ratnih zločina nad Jevrejima, Srbima i Romima u Hrvatskoj.
On je sve vrijeme do pokušaja atentata na njega 10. juna 1957 godine u mjestu Lomas del Palomar, a prema nekim izvorima sve do same smrti bio poitički aktivan i održavao vezu sa pripadnicima ustaškog pokreta u Jugoslaviji i svijetu.
O tome svjedoči i ovo pismo Vrankoviću, koje je samo jedno u nizu koje je poglavar NDH pisao svojim ljudima.
Pismo je kucano na pisaćoj mašini, a čini se da ga je Pavelić sam kucao, ili ih je diktirao osobi nevještoj s njom jer su prepuna grešaka i kucanja slova preko slova, a po formi su izvan standarda kakve primjenjuju profesionalni daktilografi.
Zanimljivo je i to da pismo ima memorandum Poglavnika Nezavisne Države Hrvatske, a tu je i čuveni pozdrav “ZA DOM SPREMNI!”
Prema, do sada dostupnim istorijskim činjenicama Vranjković je Pavelića sreo samo jednom, 1943. godine, kada ga je u Zagrebu poglavnik primio sa grupom ustaških pitomaca, polaznika vojne škole.
Kad su Njemačka i njeni saveznici izgubili rat, ostaci poraženog Pavelićevog režima rasuli su se na sve strane. Vranjković je nakon zarobljeništva u Italiji i Austriji dospio u Englesku, a Pavelić je nakon kraćeg skrivanja u Italiji pobjegao u Argentinu.
Podsjetimo zagrebački “Jutarnji list” je, ranije ekskluzivno objavio više od 30 pisama, do sada nepoznatih javnosti koja pružaju direktan uvid u prilike koje su vladale u samom vrhu ustaške emigracije i međusobno sumnjičenje Ante Pavelića i njegovih saradnika.
PEJIN: USTAŠKI POKRET I PAVELIĆ BILI SU BLISKI VRHU KPJ!
Srpski istoričar Jovan Pejin kaže za Telegraf da je ovo pismo autetično i da poglavar NDH nikada nije prestajao da održava veze se ustašama u svijetu.
- U pismo ne bi trebalo da se sumnja, jer je Pavelić bio skriboman. On je na taj način konstantno održavao kontakte sa ustaškom mašinerijom u svijetu čiji je epicentar bio u Rimu – kaže on.
Pejin kaže da nije čudo to da je rukovodstvo SFRJ znalo za pisma i djelatnosti Pavelića, ali, kako tvrdi on, Tito i partija nisu bili zainteresovani za njega jer ih je više mučio četnički pokret.
- Titova državana bezbjednost kao i najuže rukovodstvo KPJ bilo je tijesno povezano sa ustašama, pa ne čudi onda što nisu reagovale. Tito i KPJ su bili više zainteresovani za Srbe u svijetu i četnike jer su im oni bili protivnici dok im je ustaški pokret bio blizak – tvrdi on.