BEOGRAD- Pred Međunarodnim sudom pravde u Hagu počela je usmena rasprava po tužbi i kontratužbi za genocid koje su Hrvatska i Srbija podnijele jedna protiv druge najvišem sudu UN.
Rasprava je počela u 10.00 časova iznošenjem argumenata hrvatskih predstavnika, s obzirom da je Hrvatska prva podnijela tužbu protiv Srbije.
Petnaestoro sudija ovog najvišeg suda UN donijelo je raspored, prema kojem će prvi istupiti advokati i profesori međunarodnog javnog prava iz Engleske koji zastupaju Hrvatsku.
U uvodnoj riječi oni će u toku jedne sedmice objasniti zbog čega su podnijeli tužbu protiv bivše SR Jugoslavije, kakva je bila priroda konflikta i najaviti koje će sve dokaze izvesti. Potom će u narednoj sedmici iskaze dati njihovi svjedoci.
Pravni tim Srbije, predvođen Sašom Obradovićem, iznijeće zatim odgovore na hrvatsku tužbu i kontraargumente kojima će pobijati navode zvaničnog Zagreba.
Ministarstvo spoljnih poslova Srbija saopštilo je ranije da se Srbija veoma ozbiljno pripremala za suđenje pred Međunarodnim sudom pravde po međusobnim tužbama za genocid sa Hrvatskom i da raspolaže snažnim argumentima.
Srpski ekspertski tim iskoristiće pojavljivanje pred Međunarodnim sudom pravde za dostojno prezentovanje pažljivo pripremanih i temeljno dokumentovanih argumenata.
"Spremamo se za Hag u uverenju da je najviša sudska instanca UN najbolji, ako ne i jedini adekvatan međunarodni pravni forum za razmatranje međusobnih optužbi", navodi se u saopštenju Ministarstva.
Osim srpskih pravnika i diplomata, u timu su i svjetski priznati stručnjaci, kao što su predsjedavajući Međunarodnog udruženja proučavalaca genocida Vilijam Šabas i urednik Komentara Statuta Međunarodnog suda pravde profesor Andreas Cimerman.
Srpske interese pred Međunarodnim sudom pravde predstavljaće i urednik Komentara Konvencije o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida profesor Kristijan Tamz i poznati londonski advokat Vejn Džordaš.
Ministarstvo pravde Srbije navodi da se presuda ne očekuje prije jeseni.
Hrvatska je tužbu, zbog navodnog genocida, protiv tadašnje Savezne Republike Jugoslavije podnijela u julu 1999. godine, a Srbija je kontratužbu sudu dostavila u januaru 2010. godine.
Identitet i broj svjedoka, sud i obje strane nisu saopštili.
Izvještačima je dozvoljeno da prate iskaze, ali će o njima javnost moći da obavijeste tek 1. aprila.
Direktor Dokumentaciono-informacionog centra "Veritas" Savo Štrbac očekuje da će, "ako bude pravde i poštenja", Međunarodni sud pravde u Hagu proglasiti hrvatsku akciju "Oluja" - genocidom i ocjenjuje da su Srbi "već sada na dobitku, jer će iznijeti svoju istinu".
"Ako bude pravde, očekujemo da sud prihvati da je genocid počinjen u `Oluji`, a u drugim slučajevima da su bili ratni zločini. A ako kaže da to nije bio genocid, onda očekujemo da u obrazloženju presude kaže šta je to onda bilo - ako nije genocid", rekao je Štrbac Srni.
"Snishodljiv" odnos Beograda prema Zagrebu
Predsjednik Udruženja "Jadovno 1941." iz Banjaluke Dušan Bastašić ukazao je na "snishodljiv" odnos Srbije prema Hrvatskoj, novoj EU članici, u kome se zarad očekivane "pomoći" u procesu evrointegracija javno priželjkuje neriješen rezultat sudskog spora pred Međunarodnim sudom pravde u Hagu po tužbi za genocid, koju je podnio Zagreb protiv Beograda.
"Dakle, unaprijed se priznaje nepostojanje počinjenog genocida nad Srbima u Hrvatskoj tokom realizacije hrvatskog državnog projekta kroz akcije Tuđmanovih, Šuškovih i Bobetkovih eskadrona, po sistemu `spržene zemlje`", rekao je Bastašić za Srnu.
U sudskom procesu, kaže Bastašić, otvaranje pitanja genocida počinjenog nad srpskim narodom u vrijeme postojanja Nezavisne Države Hrvatske više se ne pominje, čak ni u prikazu kontinuiteta zločina i uzročno-posljedičnih veza.
On navodi da zaključci o postojanju i kontinuitetu procesa diskriminacije i nasilja prema Srbima u Hrvatskoj, sadržani u najnovijem izvještaju Stejt departmenta o stanju ljudskih prava, "prijaju ušima", jer dolaze od najveće svjetske sile.
"U isto vrijeme, sami zaključci američke administracije, glavnog Tuđmanovog patrona devedesetih godina prošlog vijeka i neprikosnovenog autoriteta današnje Hrvatske, bez konkretnih direktiva i aktivnosti s ciljem poboljšanja stanja narušenih ljudskih prava, predstavlja ništa drugo do licemjeran odnos prema žrtvi", navodi Bastašić.
On kaže da se godinama poslije rata hrvatsko društvo odnosi prema preostalim Srbima u Hrvatskoj kao pobjednik prema poraženom i moćnik prema nemoćnom.
"O ukupnom odnosu tog društva i države prema onom brojnijem dijelu srpskog stanovništva, koje je protjerano i izbjeglo, ne treba ni trošiti riječi. Za njih su to sljedbenici Miloševićeve velikosrpske politike, koji u vrijeme `agresije` na Hrvatsku nisu iskazali lojalnost `domovini` i stavili se pod Tuđmanov ustaški `stijeg`, nego su prebjegli, pobjegli, dezertirali. Jednom rječju - izdali su `domovinu` Hrvatsku", ističe Bastašić.
Prema njegovim riječima, preostali Srbi u Hrvatskoj u sve većem broju su to samo porijeklom, a sve manje srpskim imenom i javnim opredjeljenjem.
"Tom vrstom mimikrije i odnarođivanja lakše dolaze do posla, lakše ostvaruju građanska prava, postaju dio većinskog naroda, lakše žive...", dodaje Bastašić.
Kada se ukazuje na diskriminaciju Srba u Hrvatskoj, Bastašić kaže da se onda pažnja usmjerava samo na ovozemaljski dio srpskog korpusa, dok se potpuno zaboravlja onaj mnogo veći koji čine pobijeni i upokojeni dio srpskog naroda, čije kosti leže po zapuštenim i devastiranim grobljima, kraškim jamama i masovnim grobnicama iz protekla dva rata.
"A diskriminacija tih naših mučenika, pokojnika, članova naših porodica je mnogo veća od diskriminacije nas, njihovih živih potomaka", navodi Bastašić.