PRIŠTINA - Brojni međunarodni zvaničnici koji su bili na privremenom radu na Kosovu kao predstavnici Evropske unije ili Ujedinjenih nacija, vratili su se i u južnoj srpskoj pokrajini razvili sopstveni biznis. Takvo postupanje postalo je pravilo, a u njihovoj sferi interesovanja su različite djelatnosti, od građevine, preko nafte, do telekomunikacija.
Upravo zbog toga nikoga nije iznenadila vijest da bivša američka državna sekretarka Medlin Olbrajt, koja je imala ključnu ulogu u administraciji Bila Klintona i koja se zdušno zalagala za nezavisnost, želi da posluje na Kosovu. Njena kompanija “Olbrajt grup” već stoji iza jednog od vodećih mobilnih operatera na teritoriji KiM “Ipko neta”, a sada želi da kupi i poštu i telekomunikacije Kosova.
Penzionisani general američke vojske i komandant NATO tokom bombardovanja SRJ Vesli Klark takođe je zainteresovan za ulaganje na Kosovu. Klark, koji rukovodi kanadskom energetskom korporacijom “Enviditi”, zatražio je od prištinskih vlasti licencu za istraživanje rezervi uglja od kojih bi se proizvodila sintetička nafta.
Simptomatično je da vlasti u Prištini, uglavnom bez tendera i po skraćenoj proceduri, nekadašnjim međunarodnim zvaničnicima ustupaju ključne državne resurse. Takođe, “u oči upada” i to što je riječ o ljudima koji su podržavali kosovsku nezavisnost, pa ostvarivanje njihovih poslovnih ambicija dovodi u sumnju motive zbog kojih su se za to borili.
Bernar Kušner, prvi šef misije UN na Kosovu, ali to, tvrde obaviješteni, nije jedini razlog njegovih povremenih dolazaka na Kosovo. Sumnja se i da nekadašnji ministar spoljnih poslova Francuske na Kosovu ima biznis.
I prvi komandant Kfora britanski general Majkl Džekson vratio se na Kosovo poslije 12 godina, ali kao predstavnik “Kor menadžment grupe”. Svake godine u posjetu dolazi i bivši šef verifikacione misije OEBS-a i albanski lobista Vilijam Voker, kao prijatelj takođe.
Kristofer Del najbolje prošao
Onaj koji je počeo da ubira plodove još u toku mandata jeste američki ambasador u Prištini Kristofer Del. Kako je pisao „Blic“, Del je bio umiješan u izvoz šljake iz Trepče. Ovim poslom, ali i omogućavanjem pojedinim ljudima Hašima Tačija da uzmu dio kolača, zapravo je obezbjeđivao unosan biznis za ćerku-firmu kompanije koju posjeduje Medlin Olbrajt. Vezan je i sa američkom korporacijom koja učestvuje u gradnji puta od Tirane do Merdara, od čega dobija procenat. Autoput grade američka firma „Behtel“ i turski partner „Enka“.
- Američke diplomate, i aktuelne i bivše, na Kosovu su neprikosnovene. Oni se u fizičkom i pravnom smislu osjećaju zaštićeno na prostoru koji nije pravno uređen. Zato njima i nije u interesu da se na Kosovu uvedu red i zakon. Takva situacija sve druge potencijalne investitore dovodi u neravnopravan položaj - kaže za “Blic” doskorašnji državni sekretar u Ministarstvu za KiM Oliver Ivanović.
Još jedan od unosnih poslova za inostrane zvaničnike je posao savjetnika. Bivši šefa Unmika Stiven Šuk bio je savjetnik Hašima Tačija, a zatim je počeo da daje savjete i partiji Ramuša Haradinaja. Za to prima ogromnu naknadu. I njegov kolega Džek Kovi visoko je pozicioniran u kompaniji “Behtel” koja na Kosovu i u Albaniji gradi autoputeve.
To što nije sređeno pitanje vlasništva je glavni razlog što se resursi na Kosovu daju strancima budzašto, smatra politički analitičar Dušan Janjić. On navodi kao paradoks to da zagovornicima nezavisnosti ne bi išlo naruku da Srbija prizna Kosovo, jer im vakuum odgovara u smislu ostvarivanja finansijske dobiti.
- Ne kaže se džabe da je rat najbolja ekonomija. Strane diplomate su mnogo vremena provele na Kosovu i imaju informacije iz prve ruke. Koriste sve mogućnosti koje im se pružaju - navodi Janjić.
On kaže i da su vlasti u Beogradu do sada griješile što nisu ušle na Kosovo i legitimisale se kao potencijalni vlasnik prirodnih resursa, već su sve vlade tvrdile da bi taj korak značio priznanje Kosova.